‘Monopol’ na bosanski način

Zamislite kakve bi samo posebnosti mogao donijeti bh. 'Monopol' kad bi igra bila u potpunosti usklađena s ovdašnjim okolnostima i prilagođena našim socio-ekonomskim principima... (EPA)

Ako to niste znali, kompanija Hasbro Gaming prije nekoliko godina izbacila je verziju igre “Monopol” namijenjenu bosanskohercegovačkom tržištu. Tako se i Bosna i Hercegovina našla među više od 100 država koje imaju lokalne verzije jedne od najpoznatijih igara na svijetu, a trgove, ulice i bulevare Atine, Berlina, Pariza, Londona, Ženeve i drugih svjetskih centara zamijenile su ulice centara naših kantona, entiteta i distrikta.

Ne znam može li se ovo računati kao napredak u evropskim integracijama, ali smo, eto, barem u segmentu igara na ploči izjednačeni s nekim drugim državama. U svakom slučaju, čudi me to što su predstavnici vlasti propustili sebi pripisati zasluge za ovako važno priznanje naše međunarodne afirmacije i potvrdu našeg prepoznatljivog identiteta.

Gledajući kutiju na kojoj stvarno stoji logo firme Hasbro, kao zvaničnog vlasnika licence za “Monopol”, nisam mogao da se ne zapitam kako li je izgledao proces prilagođavanja te igre našem tržištu. Na kutiji je pisalo da je igra proizvedena u Irskoj i možete samo zamisliti stručnjake iz Hasbroa kako se češu po tjemenima dok kontaju čime zamijeniti Briselsku ulicu, Milanski bulevar i Bečki trg, a da se zadovolje svi lokalni geografski, politički, ekonomski i nacionalni ključevi u Bosni i Hercegovini.

Krenemo li redom od polja START, očekivati je da su ona najjeftinija polja bila namijenjena devastiranim općinama, poput Bosanskog Grahova ili Vareša, ili možda onim postdejtonskim rubnim općinama, tipa Istočnog Mostara, Berkovića ili Sapne. No, ljudi iz Hasbroa očito nisu htjeli rizikovati da na ploči imaju lokacije u koje niko ne želi ulagati, pa su krenuli sa čitlučkom Tromeđom i Zagrebačkom ulicom, koja postoji u Širokom Brijegu. Ne znam za vas, ali meni je ovo očit čin majorizacije hrvatskog naroda i nastavak zapostavljanja Lištice i Brotnja iz onog mračnog jugo-komunističkog vremena. Dodamo li ovome i da na nastavku ploče jedna Tuzla vrijedi više od dvije polovine Mostara, očekivati je da se Hrvatski narodni sabor oglasi barem priopćenjem u vezi s ovim, ako već ne i najavom blokade institucija.

Problem s poplavama

Nakon zapadne Hercegovine na ploči dolaze Semberija i Bijeljina. Znamo li da je sembersko zemljište jako plodno te da tamo postoje neke jako skupe nekretnine, bilo je očekivati da Bijeljina bude bolje pozicionirana na ploči, ali poplave iz 2014. očito su učinile svoje – ko bi gradio kuće i hotele ako nije siguran u nasipe i Civilnu zaštitu? Uglavnom, nakon Bijeljine na ploči dolazi Brčko, pa zatim pet najvećih gradova u Bosni i Hercegovini – Zenica, Mostar, Tuzla, Banja Luka i Sarajevo.

Tu su kreatori igre malo kiksali, pa, osim što Tuzlu – uz Turalibegovu ulicu i Solni trg – predstavlja Studentska ulica, koja u tom gradu ne postoji, primjetno je njihovo elementarno nepoznavanje tržišta nekretnina u Bosni i Hercegovini. Tako među najvrednijim poljima na ploči nema Ilidže kao turističkog megacentra Kantona Sarajevo, a nekako su im promakle i Poljine. U svakom slučaju, treba im odati priznanje što su u Banjoj Luci izbjegli bavljenje zemljištem Poljoprivredne škole i stare autobuske stanice. Ko bi proveo cijelu igru vukući se po sudovima?!

Toliko što se tiče ploče za igru, a što se samog njenog toka tiče – ko zna šta ona može donijeti ako malo pustimo mašti na volju. Zamislite kakve bi samo posebnosti mogao donijeti bh. “Monopol” kad bi igra bila u potpunosti usklađena s ovdašnjim okolnostima i prilagođena našim socio-ekonomskim principima… Zamislite samo kad bi kartice “Šansa” i “Iznenađenje” odražavale sve šanse koje se pružaju i sva iznenađenja koja vrebaju igrača investitora u ovoj zemlji.

Plaćanje željezničarima

“Talgo voz zglajzao vam je kod Čapljine. Platite 15.000 za svaku željeznicu koju posjedujete.” I, šta ćete, platite između 15.000 ili 60.000 sve dok ne opet stanete na polje iznenađenja i povučete karticu: “Izbio je štrajk željezničara. Platite sebi krušku i željezničarima šta žele popiti.” Ko vam je kriv što ste privatizovali željeznicu? Budite sretni ako niste kupili još i Vodovod, kao jedinu karticu koja konstantno donosi gubitke i za koji morate platiti 200.000 kad god pređete START.

No, tu bi bile i neke prednosti bosanskohercegovačke verzije “Monopola”, a to je da se u zatvor ide rijetko, gotovo nikako. Jedine dvije kartice koje vode u zatvor bile bi “Uhvaćeni ste u krađi dva kubika drveta za ogrjev. Idite u zatvor ili povucite karticu šansi.” i “Izgubili ste podršku svoje stranke. Idite u zatvor i propustite jedno bacanje.” U oba ova slučaja pomaže ako ste prethodno povukli karticu “Iziđite iz zatvora zbog propusta u optužnici.” tako da se nemate razloga brinuti da će vam igru kvariti peglanje s pravosuđem.

S druge strane, ovo može donijeti i neprilike jer možete saznati i da je to pravosuđe uknjižilo vaše zemljište na nekog drugog, pa na njemu ne smijete graditi, a ne možete ga staviti ni pod hipoteku. Dodatno ste u problemu ako budete loše sreće, pa izvučete karticu iznenađenja “Stranka ide u kampanju. Platite 5.000 za svaku kuću i 15.000 za svaki hotel.”, a ni tu se nemate kome obratiti za pravnu zaštitu.

Dodatna razlika u odnosu na klasični “Monopol”, a što je promaklo stručnjacima Hasbro Gaminga, bilo bi i to što u bh. verziji polje “Parking” ne bi bilo besplatno. Ili ne bi ni postojalo – kao što ga u većini gradova gotovo ni nema – ili bi, čim raširite ploču, došao neko iz komunalne službe i na njega instalirao parkomat.

Sve ove naše čudesne dodatke Hasbro Gaming propustio je ugraditi u igru i učiniti je posebnom, nama bližom i prirodnijom od klasične verzije, koja je nekako previše jednostavna i sterilna. No, igra tome i služi – da se barem u njoj čovjek malo odmakne od realnosti. Tako makar u klasičnom “Monopolu” prosječan Bosanac i Hercegovac može doživjeti osjećaj svijeta u kojem stvari funkcionišu po jasnim pravilima – i u Bijeljini i u Čitluku i u Mostaru i u Sarajevu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera