Mourinho – unikat, u odlasku

Gospodin The Special One poznat je po umijeću odlaska "na vrijeme" iz klubova koje je vodio (Getty Images)

Piše: Vedat Spahović

LONDON – Glamurozno ili, kako ga nazvaše, planetarno, prvo poluvrijeme završnice Lige prvaka Real Madrid – Manchester United je okončano (1:1). Ništa manje glamurozna nije storija koja prati “prvake” na te dvije moćne klupe, menadžere Six Alexa Fergusona i Josea Mourinha.

Reporter ITN-a, uglednog britanskog TV kanala, prostire podatke pred Sir Alexa, o Mourinhu. Veli, “prešao je pedesetu, ima 21 trofej u rukama, neku polovicu od vaših, Sir Alex, 48”.

Manchesterov “kralj” klupe gleda u reportera, pa kaže: “Mlađi je od mene (Mourinho) 20 godina. Nastavi li tim pohlepnim tempom, stići će me”, smije se.

Slika je vrlo nedavna, autentična, a priča je o dva ljuta trenerska rivala za koje svako ovdje u Velikoj Britaniji, iz svijeta nogometa, zna da su i prijatelji.

Priču je aktuelizirao njihov sinoćnji meč.

Jutarnji engleski najtiražniji tabloid The Sun najavljuje povratak Josea Mourinha na britansko Ostrvo. Je li naumio da kroz Manchester United, Machester City ili Chelsea stigne Sir Alexa?

Trofejni monstrum

Evo ga na Ostrvo opet, mislim se. Karizmatični, narcisoidni, ako treba i bogohulni, ali ponajviše trofejni monstrum, Jose Mourinho.

Menadžer, trener, motivator i ko ga više smije nazvati šarlatanom, kad je – pobjednik. U Portu je započeo karijeru, kod engleskog menadžerskog idola, pokojnog Sir Bobbyja Robsona, kome je bio prevodilac i u Barceloni. To je i danas razlog što ga Španci zovu nikako drugačije nego The Translator (Prevodilac, kao aluzija na istoimeni film).

A on je sebi dao ime The Special One (Posebni, ili još prikladnije u mom jeziku, Unikat).

Najbolje se sjećam dvije stvari u vezi s Mourinhom dok je bio u Londonu. Nisam bio na konferenciji za štampu kad je došao u Chelsea. Gledao sam ga na televiziji i pomislio – od ega ovog Portugalca se neće moći živjeti ni kraj ekrana.

A samo je govorio: “Mo­lim vas, ne na­zi­vaj­te me aro­gant­nim. Ja sam evrop­ski šam­pi­on sa Portom i mi­slim da sam po­se­ban.” 

Njegov biografičar Patrick Barclay kaže da je Jose ovu mantru donio specijalno u Englesku i da ga ovdje, recimo, ni po čemu nisu upamtili, znali bi ga kao The Special One. On bira te mantre k'o unikatne mantile, od kojih je jedan donedavno krasio Chelseajovu trofejnu sobu. Prodat je na aukciji.

Uzeo je dva prvenstva i Kup sa Chelseajom i – otišao.

Ta druga stvar koje se sjećam se zbila kad je odlazio. Utrkivao sam se sa desetinama novinara koridorima, unutrašnjim i vanjskim, stadiona Stamford Bridge, samo da čujem uživo “zašto napušta Chelsea”.

Govorio je: “Ne može drugačije. Ovo je taj trenutak kad moram ići. Složili smo se i ja i klub. Dosta je.”

Dakle, prvo je iz Porta otišao u London, višestruko trofejni. U Italiju, Inter, iz Chelseaja je otišao još trofejniji. U Španiju je otišao ne samo sa italijanskim trofejima nego i sa najvećim evropskim Kupom šampiona. Opet kao trener, evropski prvak, pored titule sa Portom.

Zaključak, sa početka ovog bavljenja Mourihnom nakon prvog sudara sa Manchester Unitedom u LP-u 2013. i najavom svjetskih medija da će napustiti Real. Sva sportska štampa je opet fascinirana, pored svih drugih kvaliteta gospodina The Special One, umijećem odlaska “na vrijeme” iz klubova koje je vodio. I to je tema dana ne samo ovdje na Ostrvu.

Desetine priča dnevno

Mourinho iz kluba u klub ne ide bez potoka suza. Tako je bilo kad se rastavljao sa Terryjem, Lampardom, Drogbom i društvom. Ne plače, doduše, na ramenima Romana Abramoviča u Chelseaju ili Massima Morattija u Interu, nego u zagrljaju igrača.

Teško se mogu i sjetiti evropskog nogometnog utorka ili srijede u Londonu a da ITN nije pustio dokumentarac sa Mourihnom o njegovoj dosadašnjoj karijeri.

U tom filmu je “murinjski”, srceparajući, da li i propagandni izliv emocija kad se The Special One rastavljao u Interu od svog odbrambenog igrača Materazzija.

O Mourihnu se dnevno prave desetine priča iz različitih uglova. Ugao hoćemo li ponovno prisustvovati jednom spektakularnom odlasku Mourihnoa, ovoga puta iz kraljevskog Reala, jednako je interesantan kao i znatiželja gdje je naumio. Sa prvih 1:1 sa Manchesterom još je bliži najavljenom odlasku iz Španije.

Ovaj put ne mislim propustiti konferenciju za štampu kad bude dolazio, ako to bude Chelsea. Svi kažu da je tu naumio.

Jedna će ga stvar odvratiti od te odluke – da je osvajač Lige prvaka sa Realom. Samo ga još to drži u Madridu. Vjeruje li sam u to čudo? Teško.

Nikad nije bio izričitiji da se vraća svojoj engleskoj kući kao u posljednjim izjavama.

Izvor: Al Jazeera