Mucanje – budimo štit, a ne inkvizicija

Mucanje se najčešće javlja kod dječaka i blizanaca (EPA)

Ni danas, ni sutra, ma nikada ne treba kritikovati one koji imaju govorne mane. Njih, ona emocionalno iscrpljuje, njima treba suosjećanje, a ne omalovažavanje, koje ubija, jer boluje od egoizma i frustracija. Njih treba da bolje procjenimo i da ih razumijemo svaki ubogi dan, a ne samo simbolično za 22. oktobar. Trebamo imati više vremena i savjesti za osobe koje su drugačije. Njima treba otvorena ruka koja hoće da pomogne i surađuje, bistar pogled koji ohrabruje, razumije, a ne osuđuje. Ako, to osjete, oni će pobjediti našom podrškom, a njihovom voljom svoje i strahove i govorne mane. 

Govorne mane postojale su kroz vjekove

I nekada davno imali su predrasuda, pa su mislili da je mucanje povezano sa zlim duhovima, i tada su tražili načine da im se pomogne, zato su iz kuće istjerivali demone koji prouzrokuju po njihovom vjerovanju govorne mane. U antičkoj Grčkoj, neki su tražili savjete od proročica, zbog mucanja. Npr. Grk Battus, tražio je lijek od Pitije, ona mu je predložila da osnuje grad u sjevernoj Africi. I on je zaista osnovao grad, postao je utemeljitelj Kirene u Libiji. Nažalost, i nakon toga mucanje nije prestalo. Aristotel je opet smatrao da je uzrok ove govorne mane u „nepravilno formiranom jeziku“, Hipokrat je vidio nedostatke u perifernim govornim organima (jeziku, usnama, grkljanu i nepcu), preciznije u nepravilnoj vezi između mišljenja i govora. Demosten je na svoj način savladao svoje govorne mane, pomoću podzemne sobe i ogledala, pred kojim je stajao satima. Pomogle su mu i šetnje pokraj mora i vježba govora sa kamenčićima u ustima.

Opet, u to vrijeme  arapska medecina je preporučivala metodu „ponavljanja govora“ i „slogovni govor“ prije izgovorene riječi. Tokom historije, kroz vijekove zapravo mijenjalo se i mišljenje. U doba inkvizicije mucanje su tumačili kao useljenje zlog duha u ljudsko tijelo. A, smatrali su da je jezik kriv za zlo, liječili su ga usijanim željezom ili ljutim začinima. Za taj problem najučinkovitiji lijek je bila molitva iz Evanđelja. U razdoblju između 1740. i 1830. vršene su hirurške intervencije poput paljenja jezika, podrezivanje jezične vezice i  drugo. Svašta se radilo iz sujevjerja i neznanja u borbi protiv mucanja. Tek je Rus Hristofer Laguzen (1830), došao do svog saznanja, pretpostavio je da je uzrok mucanja neuro-psihički poremećaj. Ovakvo mišljenje preovladava tokom čitavog 19. vijeka. Opet, i ovi današnji kliničari i istraživači koji se bave problematikom mucanja imaju posve različito mišljenja oko toga šta ga uzrokuje. Iskustvo jeste drugačije, ali se ovom problemu i danas pridaje veliko značenje.

Ohrabrivanje

Procjenjuje se da u svijetu oko 70 milijuna ljudi imaju problem sa mucanjem, među njima je i BiH. Često su ljudi koji imaju govorni poremećaj, mete šprdnje, izrugivanja. A, suvremeno društvo je još nemilosrdnije, najviše zbog mržnje i frustracije upravo prema slabima i drugačijima. Prema njima se ophode više kao protivnici, a ne pomagači. Vrlo često, u vrtićima, školama upravo oni koji imaju problem sa mucanjem, u startu od vršnjaka doživljavaju nerazumjevanje. Djeca to osjete, kada se iza zatvorenih vrata i leđa tiho šapuće. Zar, su potrebni štitovi i pogrdne paljbe u sred 21. vijeka u borbi protiv drugačijega? Toj djeci, ne treba strah, jer oni se muče, grče dok govore. Izgleda da i nisu svjesni svog ponašanja i nerazumijevanja, jer da jesu ne bi nemoćnima izazivali još više stresa. Njima treba ohrabrivanje, opuštena i ugodna atmosfera u njihovoj borbi za izliječenje njihovog poremećaja.

Okidači za jezički poremećaj

Ako društvo hoće da pomogne, ono mora biti svjesno i okidača koji izaziva još veće mucanje, osobito u ranoj dobi, kod djece. Jer, istraživanja su pokazala da se mucanje najviše javlja u dobi između pet do šest godina. Dokazano je da je učestalije kod dječaka i blizanaca. Manji problem je prisutan kod djevojčica. Treba poslušati savjete logopeda i biti svjestan opasnosti koja prouzrokuje netačnosti u govoru djeteta. Poput ovih npr: svađe roditelja u prisustvu djeteta, rađanje brata ili sestre, stresni događaji u životu djeteta, promjena mjesta stanovanja i dr. Ako hoćete da mu od srca pomognete, ne ignorirajte ga, i ne prekidajte ga. Tako ga vrijeđate, a da to i ne znate. Ne ispravljajte ga, okuražite ga adekvatnom terapijom, muzikom i pjevanjem, za koju i logopedi kažu da je stimulativna za zdravlje vašeg dijeteta. Oslobodite ga straha, suvišnih pitanja,neka se osjeti važan, njemu treba ljubav, a ne napad. Ono će se trudom i vježbom osloboditi, vremenom od terata i napora. Snagom volje, ako hoće pobjediti će oni svoje mucanje.

Tako, danas treba im iskazati čast zbog njihovog postojanja, baš na 22. oktobar. Jer, ovaj dan opominje da savjesti i empatije, treba imati prema njima dok žive, rade i postoje. Vjera, ljubav, podrška porodice, logopeda, nastavnika i društva savlada svako breme, pa i mucanje, koje trudom i voljom se smanji ili prestane.

Izvor: Al Jazeera