Najveće patriote su povratnici u Srebrenicu

Kako će Srebrenica za Bošnjake biti izgubljena, a Bošnjaci i dalje žive u njoj? (Ustupljeno Al Jazeeri)

Izbori su u BiH privedeni zvanično kraju. Mnogima je drago zbog toga. Nekima je drago jer su dobili izbore i nove fotelje, a nekima jer im je predizborne kampanje preko glave i lažnih obećanja, a nekim opet na muku njihovu svaki novi dan pristaje, jer na izborima ne zadržaše svoje funkcije i funkcijice.

Vlast proizvodi najniže strasti i ono najgore u čovjeku. Ne kaže se bez razloga: „Ako hoćeš da vidiš kakav je neko, daj mu vlast ili dio vlasti, a on će odmah pokazati svoje lice.“ A također, ako se na odgovarajući način upotrijebi vlast može od čovjeka proizvesti najplemenitije biće na Zemlji.

Svoje lice će pokazati novoizabrani načelnici i odbornici, oni koji su bili prije njih su pokazali svoje. Bilo kakvu sredinu nije lahko voditi. Nikako nije lahko ljudima udovoljiti, jer naša stara izreka kaže „Nije se rodio ko je narodu ugodio.“

A narod je mnogima ugodio i funkcije dao. Takav je narod, nesebičan i iskren. Nema ti kod naroda ni pet, ni šest, on ti kaže u lice sve. Doduše, nekad u svoje lice u ogledalu, nekad u lice kamera na protestima, a nekad onima kojim treba u četiri oka reći, kažu. Vrijeme je pokazalo kako su izabranici naroda uzvratili i na koji način su se odužili.

Sudbina Srebrenice

U Srebrenici nikada ljudi koji u njoj žive nisu odlučivali o njenoj sudbini. Tako je bilo i prije genocida. U Srebrenici su uvijek sa strane postavljani funkcioneri. Tako je to vjekovima, od Rimljana pa do danas. Rimljani su iz Rima vladali Srebrenicom i njenim bogatstvima, Bosanska Kraljevina iz Kraljeve Sutjeske ili Visokog, Osmanlije iz Istanbula, komunisti iz Beograda, danas, nacionalisti iz Banja Luke i interesdžije iz Sarajeva. Vladaju i mediji Srebrenicom sa svojom namjerno iskrivljenom slikom, ali samo ljudi koji u njoj žive ne mogu da se pitaju u Srebrenici ništa, pogotovo danas.

Narod u Srebrenici dade vlast onome kome je dao. Tokom ovih  izbora velika prašina se digla oko Srebrenice i Stoca. Doduše, u Srebrenici niko nikoga nije prebio i razbio kutije kao u Stocu, ali u Srebrenici s razlogom, Bošnjak više nije načelnik, pa zbog toga velika prašina se digla.

Bespotrebna panika i strah u Srebrenici se polahko smiruje. Narod je prihvatio promjenu.

Neki krive Srebreničane za gubitak Srebrenice?!

Prvo, Srebrenica nije izgubljena, sama ta sintagma je lažna i ne pokazuje stvarnost. Kako će Srebrenica za Bošnjake biti izgubljena, a Bošnjaci i dalje žive u njoj?  Bošnjaci su fizički u Srebrenici, oni su činjenica i stvarnost.

Prevazilaženje strahova

Drugo, najveće patriote u Bosni su se vratili da žive u njoj i prevazišli strahove sa kojima i dan danas žive. Tim ljudima mora se dati sva njihova prava kao ljudima, sva ona što ih sljeduju. Pravo na život, na slobodu, sigurnost, posao, jezik, imetak i tako dalje. Tim ljudima mora se dati pravo da oni upravljaju svojim gradom, a ne neko sa strane, čija djeca nisu u Srebrenici i ne pohađaju srebreničke škole i ne trče srebreničkim sokacima i livadama.

Treće, za situaciju u Srebrenici krivi su brojni zakoni koji su doneseni u FBiH koji su direktno utjecali na povratnike, pa zato ima mnogo povratnika koji žive u Srebrenici, a ličnu kartu imaju u Federaciji. S druge strane, mnogi ne žele da se vrate jer će izgubiti važne beneficije koje imaju u Tuzli ili Sarajevu. Zbog čega je neko vrjedniji u Sarajevu ili u Tuzli, od nekoga u Srebrenici ili nekom drugom mjestu?

Zašto pravda i zakon za sve nije isti?

Bošnjaci u Srebrenici ne uče svoj jezik, ne uče svoju književnost i historiju, ne smiju da idu u veće republičke centre na liječenje. Žive u grču i sažaljenju drugih. Zar je terorizam tražiti svoja nacionalna, kulturna i vjerska prava u državi u kojoj živiš?

Svi će se složiti, tako i Srebreničani, žele da im bude bolje, da bolje žive i sigurnije, da im djeca ostaju u svom rodnom kraju, a to ko će ih im biti načelnik, odbornik  u skupštini ovoj i onoj, manje je bitno.

Egzistencijalna pitanja

Ljudi hoće hljeba, dosta im je više i igara. Ljudi hoće sigurnost, napredak, osmjeh dječiji u parkovima, a neće one koje će ih zavađati i njihovim glavama se boriti. Ljudima treba topline u domu, a tek onda oni hladne glave mogu razgovarati o naciji, o državi, o jeziku o pravima i zakonu. Ne može gladan čovjek ništa drugo osim o hrani misliti, niti zatvorenik ni o čemu drugom, nego o slobodi misliti.

Izbori su u Srebrenici na mjesec dana skrenuli pažnju sa većih, gorućih problema i pitanja kojima se sada treba vratiti.

To što Bošnjak nije načelnik Srebrenice ne znači da će sada nastati opšti progon Bošnjaka, niti da će Srbima biti bolje, niti da će oni biti u nekom nadređenom položaju. To su pretpostavke onih koji žele nemir i strah među građane da ubace. A također, ne znači da će novi načelnik sve probleme riješiti i biti bolji od svog prethodnika. Vrijeme će pokazati svoje.

Samo zajedno na istini i pravdi moramo raditi da nam bude bolje, inače Srebrenicu nećemo imati kome ostaviti, a ni našu lijepu domovinu.

Srebreničani bi voljeli da novoizabrani načelnik održi svoje obećanje i napravi Srebrenicu boljim mjestom za živjeti, a to podrazumijeva mnogo. To će biti teško. Mora očuvati Srebrenicu kao svjetski simbol genocida i kao takvu je prihvatiti, omogućiti svima da se lijepo i sigurno u njoj osjećaju, i živima i ubijenima. Bošnjaci imaju odličnu saradnju sa zvorničkim načelnikom, i drugim načelnicima, zašto i Bošnjaci u Srebrenici ne bi imali i sa svojim, ako je čovjek razumom obdaren?

Uravnotežena svakodnevnica

Danas u Srebrenici ljudi i dalje dolaze, prolaze i odlaze. Svakodnevnica je uravnotežena. Ponedjeljkom i dalje na pijaci na dva štanda u Srebrenici kupuju se razne potrepštine koje se sve i ne prodaju.

Uposlenici idu svojim poslovima. Seljaci siju pšenicu i oru livade. Lišće opada, zima se sprema, sve je opet kao i prije, samo moje dijete slijedeće godine neće učiti svoj maternji jezik, nego jezik neke druge matere, niti će učiti historiji i književnost svoga naroda, nego naroda sa kojim vjekovima živi.

Mora očuvati Srebrenicu kao svjetski simbol genocida i kao takvu je prihvatiti, U pojedincu je rješenje naših svih problema. U vjerama je rješenje,  jer društvo bez Boga ne može opstati, a svaka vjera ima divna etička i moralna načela koja kada bi pojedinac poštovao živjeli bi u harmoniji za poželjeti. Moramo imati odgojene i obrazovane pojedince iz svih naroda koji će razumom, a ne emocijama voditi ovu državu i njene gradove.

Izvor: Al Jazeera