Neki plaču na himnu iz ljubavi, a Crnogorci će ako ne ustanu

Intoniranje himne često izgleda kao da poslanici igraju dan-noć, jer se i ponašaju kao djeca (EPA)

Ima na svijetu mnogo ljudi koji plaču tokom intoniranja himne. Plaču od ponosa, zanosa, ljubavi, nade, sjećanja na žrtve i pretke pale da bi se ta himna čula i slavila, dok će Crnogorci ubuduće kad čuju svoju himnu „Oj svijetla majska zoro“ plakati ukoliko nisu stigli da ustanu na vrijeme.

Vlada Crne Gore je na nedavno održanoj sjednici usvojila Prijedlog zakona o izmjeni i dopunama Zakona o državnim simbolima i Danu državnosti Crne Gore kojom se uvodi obaveza ustajanja prisutnih prilikom izvođenja himne Crne Gore, kao i odgovarajuća kaznena odredba ukoliko se prekrši zakon. Zaista zvuči smiješno da država Crna Gora ćera Crnogorce da ustaju. Bez obzira na povod. Još čudnije je što je povod himna. Jer, ko ne ustane, platiće čak i do 2000 eura kaznu.

U redu je što su propisali da mora da se vijori zastava na ustanovama koje predstavljaju državu, ali da kažnjavaju pojedince ako ne ustaju kad se čuje himna, to je već kontraproduktivno. Iza priče o kazni za neustajanje tokom intoniranja himne krije se činjenica da još od ustanovljavanja himne jedan dio opozicije ne želi da ustaje tokom himne tvrdeći da je dio stihova sadašnje himne Crne Gore pisao kolaboracionista i saradnik okupatora iz Drugog svjetskog rata, Sekula Drljević.

Zato intoniranje himne često izgleda kao da poslanici igraju dan-noć, jer se i ponašaju kao djeca. Neki od njih drže ruku na srcu fingirajući odanost državi, drugi sjede, treći stoje sve dok ne krenu „sporni“ stihovi Sekule Drljevića pa naprasno sjednu. I eto nama zbog takvih situacija zakona koji propisuje da ko ne ustane, plati kaznu.

Između himne i naroda treba da postoji ljubav

Već dugo postoji neformalna podjela crnogorskih patriota na pre-paid Crnogorce i post-paid Crnogorce. Jedni su oni koji su se oduvijek izjašnjavali kao Crnogorci, a drugi su oni koji su promijenili kurs istovremeno kad se i Milo Đukanović od Slobovog uzornog đaka preobratio u kormilara nezavisne Crne Gore. Riječ je o mnogima čiji su kućni budžeti direktno i egzistencijalno vezani za državni budžet.

Sve to ukazuje da je boostovanje nacionalnog identiteta u Crnoj Gori mehanizam koji ne funkcioniše na struju, već radi na principu baterija. Otuda i potreba za jačanjem istog. Postalo je izvjesno, da ukoliko nestane novca, nestaće i nacionalnog identiteta.

Problem je što su odabrali pogrešan put, pa su vremenom i ono malo nacionalnog identiteta uspjeli da upropaste, odnosno da himnu, zastavu pa čak i fudbalsku reprezentaciju emotivno prisvoje do te mjere da mnogi bojkotuju navedeno inateći se sa vlastima koje su između sebe i države stavili znak jednakosti.

Ignorišući veliku istinu da: „od nameta nema selameta“, vlast pokušava da prutićem natjera Crnogorce da poštuju himnu, udarajući ih po džepu. Da li je kazna mala? Imajući u vidu standard građana, 2.000 eura je cifra zbog koje bi mnogi ukoliko žele da plate kaznu morali dići kredit ili eventualno bi ih čekalo neko vrijeme da odleže u zatvoru zbog nemogućnosti plaćanja.

Ono najbitnije što se uporno zanemaruje, jeste da između himne i naroda treba da postoji ljubav. Gubeći iz vida ljubav, država Crna Gora zaigrala je na kartu strahopoštovanja i kazni, što već proizvodi kontraefekat. Jer, ukoliko nema ljubavi, svaka primjena sile je korak ka silovanju. Umjesto da je država angažovala nekog stručnjaka iz advertisinga u cilju popularizacije himne i „emotivnog bondinga“ sa istom, oni su uzeli prut u ruke.

Prisilno ustajanje stvara otklon, otuđenje, efekat poniženja zbog prinude, strah, strahopoštovanje i prije svega je moranje za nešto što bi moralo biti pitanje časti, pitanje lojalnosti i bezuslovnog poštovanja.

Vlast će da glumi patriotizam, opozicija žrtve

Jedini efekat ovog zakona biće još veća papazjanija u parlamentu, jer će poslanici koji već imaju zagarantovan imunitet zbog popularizacije svog položaja namjerno da sjede tokom himne, pa će vlast da propisuje kazne, i sve će da se vrti u krug.

Vlast će da glumi patriotizam, opozicija će da glumi žrtve, dok će sigurno biti i nekih slučajnih nesrećnika koji će nesvjesno iz ko zna kojih razloga presjedjeti himnu te platiti kaznu od 2.000 eura jer imuniteta kao poslanici nemaju.

Umjesto da se posveti širenju kulture, Ministar kulture u vladi Crne Gore, Aleksandar Bogdanović uveo je prinudne mjere da usadi patriotizam narodu. Umjesto da se sluša sa ponosom, Oj svijetla majska zoro slušaće se sa strahom. Čak i sa prezrenjem ili gnjevom, jer da li zaista postoji neko ko će se staviti kao proteže himne Crne Gore? Kazna je hajka na „one“ koji ne vole državu i da isti udare po džepu, da drugi put slušaju bolje.

Tipičan metod autoritarnih režima, a ne vlasti koja se kune u demokratiju, Evropsku uniju i zapadne vrijednosti. Darko Rundek ima jednu fantastičnu pjesmu koja je adekvatna ovom zakonu o himni.

Pjesma se zove „Ljubav se ne trži“, te valja citirati stihove koji pogađaju u srž problema, stihove koji jasno govore o tome da se ljubav ne iskazuje pukim ustajanjem, ili ne rađa prijetnjom o neustajanju:

„Ako nam je ljubav

Iskrena i prava

Z srca ju ne spere

Šej

Mura niti Drava

 

Ljubav ne raspari

Žbiri ni žandari

Niti poglavari“

Izvor: Al Jazeera