‘Nekulturni’ Bošnjaci biraju Hrvatima predstavnike

Apelovati na svijest u nakaradnom sistemu (koji su elite uspostavile) je nekulturno (Reuters)

Ne znam da li sam istrgao iz konteksta izjavu Šaćira Filandre sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu: “Nepošteno je da Bošnjaci biraju Hrvatima predstavnike, taj potez je besmislen i nekulturan”, ali ta izjava je dobra ilustracija stanja svijesti naučne i intelektualne elite u BiH. Ne treba biti doktor nauka ili profesor da bi se prostom analizom sadržaja shvatilo da on obmanjuje one kojima poruku šalje.

Najprije treba promisliti kome je izjava namjenjena: Bošnjacima, političkim elitama ili međunarodnoj zajednici? Niko ne govori tek da nešto kaže. Da li je to kritika stanja svijesti jedne nacije ili pokušaj da se postaviš kao moralna vertikala i izvučeš korist u vremenu koje dolazi jer izjava je, da se poslužimo rječnikom dekana Filandre: “nepoštena, besmislena i nekulturna”. To će, valjda, shvatiti i oni kojima je upućena (osobno mislim na političke elite).

Bošnjaci jesu nacija, ali nijedna nacija nije i ne može biti homogena i jednoumna jer je u suprotnosti s psihološkim i socijalnim profilom bilo koje grupe. Ako bi svi mislili isto, a neko nam govorio šta treba da mislimo, onda je sve besmisleno i to se zove fingirana demokratija. Cinik bi predložio da Filandra uzme za ruku svakog Bošnjaka i pokaže mu koga da glasa. Apelovati na svijest u nakaradnom sistemu (koji su elite uspostavile) je nekulturno.

Neka parlament mijenja zakone

Naime, profesor se bavi posljedicama, kao da neki uzroci nisu doveli do njih, što je osnovni problem svih intelektualnih elita u BiH. Oni imaju znanja i iskustva ali je upravo taj sistem, njihov društveni ili naučni angažman, sveo na puko registrovanje posljedica. Koje jesu problematične, samo treba reći zašto. Zakoni i pravila služe da bi se poštovali, a neka neko građanima i napaćenom narodu, objasni šta znači floskula duh Dejtona. Ni za Dejton niko ne zna šta je, a kamoli za nekakav apstraktni duh.

Vjerovatno je to bio kompromis i prelazno rješenja, nakon kojeg se država morala brzo prestrojiti iz dejtonske u briselsku, ako se računa na evropske vrijednosti (zna se šta to znači) i standard i kvalitet života što je, valjda, osnovni smisao građanske demokratije. Nije to nekakva apstraktna kategorija ili šuplja priča, već se svodi na život dostojan čovjeka kao individue ili pojedinca koji će stvoriti onoliko koliko mu je dovoljno za pristojan i dostojanstven život (i plaćati porez) a njegova je privatna stvar u koje će grupe ulaziti i pripadati, i za koga će glasati. Po Ustavu i Izbornom zakonu.

Ako Ustav i Izborni zakon ne valja, neka ih parlament promijeni. Sve druge neformalne rasprave su besmislene i nepoštene jer bi to značilo da ćemo poštovati postojeća pravila ali ako je neko osobno nezadovoljan i ugrožen, napravićemo iznimku i progledati kroz prste. Da li je dekan Filandra svjestan dodatnog nereda koji bi se time napravio? Tu se ne radi ni o kakvoj ugroženosti, već o cementiranju privilegija nacionalnih elita kakve imaju (kao nacije) i Bošnjaci i Srbi, ne samo Hrvati, a narodi su uhvaćeni u klopku takozvanog balansa i ravnoteže građanskog i nacionalnog.

Kad treba plaćati poreze i doprinose, kojima se finansira rastrošni državni aparat i nacionalne elite, onda su to građani, a kad treba glasati, u tom slučaju su nacije i moraju glasati kako im se kaže. Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Moralne vertikale u Bosni i Hercegovini ne vide ništa sporno u tome. Zato je izjava profesora problematična jer Bošnjake (koji imaju demokratskog potencijala što se vidi po spektru stranaka) još više gura u tor za račun SDA BiH, koja je uzurpirala kvazipatriotski oreol, a patriotizam u miru je da poštuješ zakone i plaćaš porez.

Uspostavljena pravila igre

Niko Hrvatima ne brani da biraju svoje legitimne predstavnike (nejasno je šta to znači), ali moraju precizno definisati svoju poziciju u političkom i državnom ustrojstvu BiH. Pariški i dejtonski dogovor,  posljedica su sveukupnih događanja devedesetih na prostoru bivše SFRJ, a uzroci su danas poznati. Manje više se zna kako je i zašto došlo do takvog (kompromisnog) rješenja. Niko nije u potpunosti zadovoljan ili su svi podjednako nezadovoljni, ali su uspostavljena nekakva pravila igre.

Svaka društvo (i država) je u procesu i to nije mrtvo slovo na papiru. Može se mijenjati, ali po jasnim procedurama koje treba da zadovolje većinu interesa. Ne može sve. I jare i pare. I vlast i teritorije. I miješanje susjednih država u unutrašnje stvari što znači da su svoje velikodržavne politike prebacili u Bosnu i Hercegovinu (kao i rat kako neki govore). Čak i u složenim državama žive građani i niko im to pravo ne može oduzeti. Optužiti Bošnjake da su nepošteni i nekulturni jer Hrvatima biraju legitimne pretstavnike je klasična zamjena teza. Takvo je trenutno unutrašnje uređenje zemlje.

Nisu Bošnjaci krivi zbog toga, a profesor Filandra im svojom izjavom svjesno ili nesvjesno taj osjećaj stvara. Nije dobro da bilo ko u vlastitoj domovini živi s osjećajem krivice. Zato je važno biti građanin.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera