Neuspjeh porodične medicine

Dug period čekanja na ljekara često uzrokuje prepisivanje pogrešne terapije (Pixsell)

Nalaziti isključivo mane, bez i najmanjeg truda da se nađe primjer pozitivne prakse i razumijevanja za postojanje mana, nije nimalo ljudski, nije fer.

Vrlo je jednostavno biti tmuran, mrzovoljan i zajedljiv. Empatija, strpljivost, prisebnost – sav taj sabur, kako to vole reći naši stari, traže mnogo više energije.

Evo o čemu je riječ: vrlo je lako reći da je usluga primarne zdravstvene zaštite – porodične medicine u problemima. Prema definiciji porodične medicine za Evropu, to je klinička specijalizacija i akademska disciplina, mjesto prvog susreta sa sistemom zdravstvene zaštite i njen cilj je pružiti sveobuhvatne usluge svim članovima porodice.

Povjerljiv odnos

Ona je orijentisana prema pacijentu i cilj je stvaranje bliskog i povjerljivog odnosa između ljekara porodične medicine i pacijenta. Porodični ljekar bi tako mogao imati uvid u neku kratku genealogiju porodice koju prati, sa svim bolestima kojima je ta porodica naklonjena, što zbog utjecaja nasljednih faktora što zbog načina i uslova života, bar koliko mu to njegov ljekarski radni vijek dozvoljava.

Ovakvi podaci su od izuzetne važnosti u slučaju potrebe za genetičkim savjetovanjem.

Nažalost, čini se da je praksa sasvim drugačija – jedan ljekar nije zadužen da prati kompletnu porodicu, nego su njeni članovi raštrkani po više ljekara. Tako je otežano vođenje računa o pacijentu u kontekstu njegove porodice, zajednice i kulture. To je, prvenstveno, bila posljedica insistiranja relevantnih instutucija da pacijenti samo odaberu svog doktora porodične medicine, što je u jednu ruku za pohvalu, ali je malo otežalo čitavu stvar.

Također, čak se i mi, koji nismo redovni posjetitelji domova zdravlja, jer, hvala Bogu, ne osjećamo potrebu za tim dok nas vrijeme ne pregazi, iz mjeseca u mjesec suočavamo sa žalopojkama naših roditelja, njihovih roditelja i komšija koji se žale na gužve u čekaonicama, na dug period od naručivanja do posjete ljekaru i na nedovoljno vremena koji im ljekar porodične medicine može posvetiti.

Nažalost, stiče se utisak da ljekari porodične medicine moraju raditi na normu. Oni su ti koji vrše selekciju pacijenata, tj. upućuju na sekundarni nivo zdravstvene zaštite (neki specijalist, npr. gastroenterolog, kardiolog itd.) i prepisuju lijekove. Sve je to, zajedno sa velikim brojem pacijenata dnevno, veliki pritisak za ljekara porodične medicine. Mladi ljekari, koji sve to vide, sve su više obeshrabreni da specijaliziraju upravo ovu disciplinu.

Naravno da vrijeme pregleda mora biti ograničeno, ali ne toliko da ljekar nema vremena ni opustiti pacijenta, porazgovarati sa njim, saslušati ga i obaviti rutinske preglede, kakvo je mjerenje krvnog pritiska. Ljekar, zapravo, ima tek toliko vremena pozdraviti pacijenta i napisati recept koji godinama propisuje. Hronični pacijent će tako dobiti recept za visok pritisak, ali neće imati vremena da se požali na hronični i teški kašalj koji ga mori nedjeljama, jer će mu vrijeme pregleda isteći.

Nedostatak vremena

Gužva u ordinacijama i nedostatak vremena koje treba posvetiti svakom pacijentu ponaosob mogu vrlo lako dovesti do prepisivanja pogrešnih lijekova i zanemarivanja lakih simptoma. Vrlo je teško u toj brzini pratiti sve nuspojave lijekova, njihove interakcije i eventualne alergijske reakcije pacijenata. Sve to tjera pacijente da samoinicijativno nabavljaju lijekove, što sigurno nije baš bezazleno.

Uvođenjem kompjuterskih programa u ljekarsku praksu došlo je do smanjenja pojave pogrešnog prepisivanja lijekova u bolnicama Velike Britanije za 81 posto. To su programi koji spajaju podatke o pacijentu (dob, spol, alergije, bolesti, koje lijekove već uzimaju) sa bazama podataka o lijekovima. Može se reći da presjek ovih podataka predstavlja optimalnu terapiju. I, naravno, ova metoda je smanjila broj pritužbi i tužbi na račun medicinske usluge.

Do pojave ovakve prakse u regionu treba još malo sačekati. Nadajmo se, ne dugo. Do tada – sabur i razumijevanje. I sa strane pacijenata i sa strane ljekara.

Izvor: Al Jazeera