Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore

Tek kad su prošli izbori, PDV je povećan, i umjesto očekivanog domino efekta padanja cijena, poskupili su cigarete, gorivo i redom sve ostalo (Podgori?ki vremeplov/Facebook)

Izigravao sam nedavno osobu koja se na engleskom jeziku može nazvati „couch potato“. Dakle, riječ je o osobi koja uopšte ne vježba, samo sjedi kući i neprestano gleda tv kanale. Ipak, u drugom smislu „couch potato“ se tumači kao osoba koja sjedi i gleda tv kanale, ali konstantno prebacuje sa jednog na drugi kanal, u nedogled, ili što bi opet na engleskom moglo da se kaže „u loopu“.

Ako se neko dvoumi između Netflixa i kablovskog operatera, pa opet se dvoumi između filma i tv serija, pa se zatim dvoumi između drame, trilera, komedije i nedajbože horora, provešće više vremena prebacujući kanale nego što traje prosječan film, dakle baciće sat i po vremena u nepovrat.

Na ovom jeziku našem što ga svakojako nazivaju ne bi li ustvrdili da je drugačiji od prekogranično-istog jezika, ta osoba koja gleda tv i ne radi ništa naziva se jednostavno: neradnik. Makar će to najčešće reći roditelji.

Takođe, postoji još jedna riječ za te ljude što blenu u ekran, uvredljiva je iako nije psovka, ponižavajuća je iako ne vrijeđa dostojanstvo, jer nazvati nekoga „uzaludnik“ mnogo je teže nego ga opsovati. U Beogradu će za tu osobu reći da je blejač, u Nikšiću da je zgubidan, u Tivtu da je dokon.

Ugrabim u tim trenucima besomučnog i beskonačnog listanja kanala nekoliko dnevnika na istom jeziku u različitim državama. I vidim, da u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, na svakom dnevniku svoju državu voditelj dnevnika proglašava za nekakvog lidera u regionu, a kad kažu region misle uglavnom na ove navedene četiri države, jer ih je sramota u pojedinim segmentima koji se odnose na ekonomijju i standard da pominju i da se uopšte porede sa Slovenijom.

U Crnoj Gori, državi u kojoj ratuju klanovi suludih imena već par godina, gdje svakodnevno automobili lete u vazduh, đe se kriminalci proglašavaju biznismenima i korektnim momcima, ministar ležerno izjavi da smo kad je riječ o bezbjednosti lider u regionu.

Kako onda majka sinu koji krene preko granice u neku od susjednih država da ne kaže: „Pazi se sine, tamo ima svega“. Misleći naravno, da je odlično što kod nas lete kola u vazduh, jer ko zna što se onda tamo preko granice zbiva.

Poštene žene vjeruju ministrima, ne treba im to uzimati za zlo. Ili možda treba, jer glas je glas, i svako ima svoju glavu i ruku kad ide da glasa, pa izglasa uglavnom mediokritete koji se vremenom izvješte i prerastu u odličnog demagoga koji jaše narod minimum četiri naredne godine. Ono što je prosječnom glasaču bitnije od toga da li je prazan frižider, jeste da i dalje vjeruje u tipično megalomanske stihove pjesme: „niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.

Ogledalo društva

Jer, prošli su izbori u Crnoj Gori, narod se prepao da će izgubiti državu ako pobijedi neko drugi a ne dosadašnja vlast, glasao je opet za vlast. Vjerujem nekim umnim ljudima da narod uvijek prije svega glasa zarad ličnog interesa iako se kune u zastave i simbole.

Tek kad su prošli izbori, PDV je povećan, i umjesto očekivanog domino efekta padanja cijena, poskupili su cigarete, gorivo i redom sve ostalo. Predsjednik države, veliki Filip Marioneta Vujanović izjavio je da se nada da preduzentici neće podizati cijene, jer to, kao, nije fer prema građanima. Ali sve poskupljuje i ne zaustavlja se.

Dok se mažu oči da smo po „tamo nečemu nebitnom“ lideri u regionu, cijene goriva odoše u vazduh. Moj prijatelj Vladan bavio se prostom računicom i zdravim razumom, pa je predložio ljudima da stave na papir potrošnju i cijene, jer, je lakše i bolje otići do Trebinja ili nekog grada u BiH i napuniti rezervoar benzina, ručati sa familijom i proglasiti to izletom, nego u Crnoj Gori otići do najbliže pumpe i pljunuti te pare onima što ste im povjerovali tokom predizborne kampanje.

S toga, ako je dijete gladno, otvorite frižider i narežite malo obećanja, za salatu izvadite dosta čojstva i junaštva, posolite nacionalnim osjećanjima i upalite televizor, pratite kako se bahati ekipa sa vlasti i sve filuje u zastavu i državne boje. Uživajte. Jednom riječju.

Više od poskupljenja i rasta PDV-a pa i više od 5,2 zemljotresa što je pogodio sjever Crne Gore, narod je pogodila jedna fotografija koja može da nosi i naslov: „ogledalo društva“. Fotografija je objavljena na stranici Podgorički vremeplov, a dvije zastave Crne Gore vire iz nekoliko kontejera, u parku koji nosi naziv Tološka šuma.

Odjednom su svi ljuti, prse se i diče, smeta im kontejner i zastava u njemu, a nisu svjesni trenda i realnosti, da će im taj kontejner uskoro biti frižider jer su kupili maglu od vještih prodavaca. Zato se fotografija može nazvati ogledalom društva.

Dobro bi bilo kad bi neka NVO ili možda vladina neorganizacija organizovala kurs „Kako lakše povjerovati“ za ove koji teško sebe ubjeđuju da im je dobro. Jer, mora da je lijepo kad neko lako zanemari stvarne probleme i bavi se više grbom nego frižiderom. Bilo bi polaznika, jer se ovo blagostanje psihički više ne može izdržati.

Bolje da svi postanemo couch potato, da blenemo u ekrane, da nam ružičaste vijesti razbistre um, i ako nas neko pita što radimo da svesrdno odgovorimo: „Brinem za državu.“

Izvor: Al Jazeera