Nova sarajevska afera

Inicijativa postoji i većina Sarajlija je podržava, pa i Bakir Izetbegović, koji je proljetos posjetio Kazane (Al Jazeera)

Piše: Izet Perviz

Sarajevo je konstantno u nekoj aferi. Prašina u ovom gradu ne miruje otkad su prestale „rokati“ granate. Samo što je izašlo iz trakavice oko predstave Naše nasilje i vaše nasilje, strmoglavilo se u aferu sarajevskih ubica na točkovima. Iz ove još nije uspjelo promoliti ni čelo, a kako izgleda na pomolu je nova. Prašinu će ovaj put, po svoj prilici, podići Srpsko prosvjetno-kulturno društvo „Prosvjeta“. Hoće, sigurno, to je ozbiljna institucija koja ne diže prašinu često, a nikad samo da bi stvari u njoj izgubile i obrise. Barem je do sada važila za takvu.

U četvrtak je „Prosvjeta“ izašla u javnost sa ozbiljnim upozorenjem. U dugačkom saopštenju navodi se kako je posljednji popis stanovništva pokazao da je srpski narod u Federaciji BiH sveden gotovo na nivo statističke greške. Kažu da je u Sarajevu, prema popisu iz 1991, živjelo 92.560 Srba, a sada ih je 13.300. Međutim, ne kažu da je jedan dio Sarajeva pripojen bh. entitetu Republika Srpska i da se posljednji popis ne može porediti sa onim iz 1991. kada je ovo bio cjelovit grad.  

Dalje ide lista problema koje žele da podijele sa javnošću.

„Na prvom mjestu je spomen-ploča koja je postavljena na obnovljenoj Vijećnici“, na kojoj stoji: „Na ovom su mjestu srpski zločinci u noći 25/26. 08. 1992. zapalili Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku BiH…“. Kažu da ih boli formulacija koja „cijeli jedan narod poistovjećuje sa zločincima.“ I bez ikakve sumnje govore u ime svih stanovnika srpske nacionalnosti u ovom gradu. I ne samo u njihovo ime, već i u ime velikog broja Sarajlija koji ne podržavaju inat-politiku vladajuće kaste. Ali, jedno je indikativno, iz „Prosvjete“ ne daju nikakav prijedlog, što je valjda logično, ako se traži da se nešto preformuliše. Često smo među rajom pokušavali naći novu formulaciju, ali teško je išlo: „Četnici“, „SDS-ovci“, „Karadžićevi poslušnici“… A onda smo, uvidjevši da nam svima postaje nelagodno, stvar prebacivali na šegu, kako se to u Sarajevu inače radi. Formulaciju treba promijeniti, ali kako je preformulisati, a da se niko ne osjeti uvrijeđenim?

Da zločina bude što više, a čorba masnija

Na drugom mjestu iz „Prosvjete“ pominju kako je bolno da pripadnici srpskog naroda koje su pobili pripadnici Armije BiH još nisu dobili spomen-obilježje na Kazanima, a „istovremeno jedan od inspiratora i izvršitelja ovog zločina Mušan Topalović Caco“ na zgradi Osnovne škole „Edhem Mulabdić“ ima spomen-ploču. Ovdje se nema šta dodati, osim da inicijativa postoji i da je većina Sarajlija podržava, čak i Bakir Izetbegović, „prvi u Bošnjaka“, koji je proljetos posjetio Kazane.

Kao treću stvar navode nedavnu paljevinu u pomoćnim prostorijama crkve Svetog Preobraženja u Novom Sarajevu. Ovaj primjer više liči na to da začina bude što više i da nam čorba bude što masnija. Podsjeća na izjave političara iz Beograda i Banje Luke odmah nakon požara, kojima se udarilo po nacionalistima iz redova Bošnjaka koji napadaju na pravoslavne objekte. Već sutradan policija je privela krivca i ustanovljeno je da se radi o beskućniku, i to srpske nacionalnosti. Čudi da „Prosvjeta“ uzima ovaj primjer kao incident koji „još jednom otvara pitanje sigurnosti vjerskih objekata u Sarajevu“.

Četvrta je ploča sa natpisom „Ulica Sime Milutinovića Sarajlije“. Neko ju je skinuo i već duže vrijeme je nema. A kao peti primjer uzimaju stope Gavrila Principa, uklonjene prije dvadesetak godina. Navode i problem neuređenosti kapele u kojoj su sahranjeni pripadnici „Mlade Bosne“ i nestanka bisti Voje Dimitrijevića i Mice Todorović ispred Akademije likovnih umjetnosti. Ni tu se nema šta dodati.

Sitni začini

„Pored navedenih problema, posljednjih nekoliko mjeseci primjetan je i svojevrstan medijski linč pojedinih javnih ličnosti“, kaže se dalje u saopštenju i pominje se prof. Nenad Veličković.

Zašto iz „Prosvjete“ ovaj slučaj nazivaju medijskim linčom, ako se vrlo dobro zna da je napad došao iz jednog magazina, a da je na stranu Veličkovića stala gotovo sva sarajevska javnost, od njegovih kolega na Filozofskom fakultetu, preko novinara, do PEN centra BiH? Zašto se u ovaj kontekst stavlja i Borka Rudić, generalni sekretar Udruženja BiH novinari, „koja se zbog kritike progona novinara u Turskoj našla na udaru pojedinaca koji za sebe smatraju da su pozvani da brane turski sistem od kritike,“ ako se u istoj rečenici kaže da je riječ o pojedincima?

Ili zašto novinar Vuk Bačanović, koji nije ostao bez radnog angažmana zbog iznesenog mišljenja nego načina? Svaka ozbiljna medijska kuća isto bi uradila da je njen novinar u javnosti počeo brutalno psovati.

„Prosvjeta“ je navela dovoljno ozbiljnih primjera, sasvim dostatnih da se čestit čovjek duboko zamisli, tako da joj nisu trebali ovi sitni „začini“, zbog kojih im čorba grkne i zbog kojih će sigurno dobiti manju podršku sarajevske javnosti.

Izvor: Al Jazeera