Nove kazne protiv uličnog ‘ruskog ruleta’

Novi zakon predviđa kaznu od 100 do 300 KM za korištenje mobitela u automobilu (Al Jazeera)

Dosta dugo pratim dešavanja u bh. industriji osiguranja i svo to vrijeme mi je potpuno nerazumna bila činjenica da su svi vozači u BiH pri zaključenju obaveznog osiguranja automobila automatski dobijali popust od 50 posto na vrijednost police obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

Do unazad skoro dvije godine, kada su osiguravajuća društva uz pomoć regulatornog državnog organa ukinula ovu praksu, bilo je potpuno svejedno da li osiguranje kupuje neko ko vozi pet dana ili neko ko ima iza sebe bogatu istoriju saobraćajnih udesa ili vozač sa besprijekornom karijerom od 30 godina bez ogrebanog automobila ili penzioner koji teško razaznaje i pješake na prelazu, a kamoli boju svjetala na semaforu.

Država je tolerisala ovo stanje jer nije imala finansijskih posljedica (jeftinije police su, naime, „subvencionirala“ osiguravajuća društva), a građani se nisu bunili jer su svi dobijali isti popust i plaćali istu ili sličnu cijenu i jedino im je bilo bitno da polica bude kupljena kako bi šteta koju naprave drugom učesniku u saobraćaju biti isplaćena. Sada konačno imamo situaciju da saobraćajni udes koji neko prouzrokuje direktno utiče na to da mu se ukida stečeni bonus te se na ovaj način kažnjavaju nepažljivi i nesavjesni, a nagrađuju odgovorni vozači odnosno učesnici u saobraćaju.

Siva zona

Smatrao sam i tih godina vladavine „sive zone“, kao što smatram i danas, da je potpuno normalno i očekivano da sistem mora nagraditi dobro ponašanje i akcije usklađene sa propisima, a oštro kazniti svjesno kršenje zakona. Naš sistem i naša država, međutim, činili su suprotno.

Ohrabrivani su divljaci za volanom da se utrkuju ulicama naših gradova i sela. Njihovo prolaženje kroz crvena svjetla na semaforima ili zabijanje u bandere prolazilo je bez posljedica po njihov džep, a javnost je dizala svoj glas tek u ekstremnim slučajevima monstruoznih ubistava, poput nedavnih smrti Edite Malkoč i Selme Agić, nesretnih studentica psihologije koje su stradale pod točkovima automobila vozača koji je u momentu kada ih je usmrtio jureći 100 km/sat u centru Sarajeva imao 3.000 KM neplaćenih saobraćajnih kazni.

Ohrabrivanje izbjegavanja zakona, posebno onih sa povlaštenim statusom člana porodice bogatog privatnika, rezultiralo je moralnom erozijom i podstaklo i tzv. normalne građane, one koji u pravilu poštuju zakon, da traže način kako bi izbjegli sankcije. Dopušteno je da korupcija buja, a službenici policije dobiju status prosjaka kojima svi daju novac da bi zaradili oslobađanje od kazne.

Država je rušila sama sebe, a mi smo se navikli da izbjegavanje zakona postane važnije od njegovog poštovanja. Mediji su senbilizirani za ovu temu pa smo nakon stradanja nesretnih djevojaka iz Bugojna i Bosanske Krupe saznali i nevjerovatan podatak da u BiH čak 56 miliona KM nije naplaćeno po osnovu već izrečenih kazni za prekršaje počinjene u saobraćaju.

Zato početak primjene izmjenjenog Zakona o bezbjednosti saobraćaja u BiH sa rigoroznijim kaznama donosi dvojak osjećaj. Naslušao sam se, naravno, žestokog opiranja i kritika novog sistema kazni koje ispaljuju sugrađani i na poslu i u tramvaju i u prodavnici…

Namaći više para

Argumentira se da će se na udaru zakona koji predviđa kaznu od 100 do 300 KM za korištenje mobitela u vožnji ili nevezanje sigurnosnog pojasa za vozača i sve putnike u vozilu naći samo oni koji nemaju štele ili oni koji nikada ne prave prekršaje, a da će divljaci i problematični gradski trkači naći načina da izbjegnu ruku pravde. Umjesto o sigurnosti svih učesnika u saobraćaju govori se o želji države da namakne sebi više para u ispražnjenje budžete.

Ne ulazim u takve rasprave jer sam zagovornik ideje da su ove nove kazne – preblage.

Zašto, recimo, prijevoz djeteta mlađeg od 12 godina na prednjem sjedištu „košta“ samo 400 do 1.000 KM? Kad vidim dječiju glavicu kako jedva viri iznad komandne table nekog jurećeg golfa „dvice“ jer dijete ne da ne sjedi nego stoji ispred sjedišta, ja ne bih zvao saobraćajnu policiju nego socijalnu službu i psihijatra, da se vozač priupita dal’ je normalan i ko mu dade ne volan, nego dijete u ruke. Vožnja bez položenog vozačkog ispita za maksimalno 1.000 KM!? Zagovornike blažih sankcija bih samo pitao za koliko para bi sjeli u avion sa nekim ko nema položen pilotski ispit? Neznalica za volanom je potencijalni (a sve češće nažalost i stvarni) ubica i te stvari se moraju konačno nazvati pravnim imenom.      

Na cestama u BiH u proteklih deset godina poginulo je 3.600 ljudi, rekao je državni ministar prometa i komunikacija Ismir Jusko. I da nije iznio ovaj stravični podatak, kao krunski argument za usvajanje izmjena Zakona o sigurnosti saobraćaja, jasno je da  kaznena politika u saobraćaju mora biti još strožija. Ali ono što nedostaje ovom zakonu, kao i gotovo svakom drugom kod nas, je dosljednost primjene. Dakle, od strogoće kazni još je važnije naplatiti svaku kaznu (a ne ostaviti 56 miliona KM nenaplaćenih) te naplatiti svakome kaznu, a ne dozvoliti da rodbina sa političkim vezama i dubokim džepom sa dva telefonska poziva oslobađa divljake, narkomane i psihičke bolesnike na cestama od kazni i odgovornosti.  

U suprotnom, ako ne bude dosljedne i stroge primjene zakona za sve i za svakoga, onda ćemo se i dalje svi voziti u mrtvačkim sanducima na četiri točka, čekajući da se u nas zabije neki, od arogancije, kokaina i viška para poludjeli tatin/babin sin ili njegova ženska verzija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere

Izvor: Al Jazeera