Od cigare ostao je samo dim

Jedno od čudnih obrazloženja je da se poskupljenjem akciza na cigarete približavamo zakonskoj regulativi EU (Reuters)

Pušenje svake godine odnosi šest miliona života širom svijeta. Znači, od 2008. godine do danas od posljedica pušenja duhana umro je otprilike isti broj ljudi kao tokom Drugog svjetskog rata. Kako se obično ponavlja svake godine kada se obilježava Svjetski dan borbe protiv pušenja, “uživanje u duhanu i duhanskim proizvodima, kao i izlaganje duhanskom dimu ili tzv. pasivno pušenje znatno doprinose obolijevanju, invalidnosti i prijevremenom umiranju u svim starosnim skupinama”.

Znači, pušenje vam može garantirano donijeti ozbiljna oštećenja respiratornog sistema, srca i krvnih sudova, kože, koštanog sistema, reproduktivnih organa, mozga, kao i pojavu raka u svim njegovim malignim oblicima. Sve naprijed rečeno moglo se sažeti i u jednu rečenicu: pušenje cigareta i drugih duhanskih proizvoda štetno je po ljudsko zdravlje.

Koliko sam oštetio vlastito zdravlje tokom višegodišnje uspješne pušačke karijere mogu samo nagađati. Bitno je, međutim, da sam okačio cigare i upaljač o klin i da sam prestao trovati sebe i, teoretski, sve najbliže ljude oko sebe. U tih otprilike 13 godina nepušenja duhana nisam promijenio nijednu naviku zbog toga što sam pobjegao iz tima pušača. Ali i kad sam “pržio” kutiju dnevno i u pepeljari mi gorjela jedna, a u ustima druga cigareta, trudio sam se poštedjeti dima one koji ga ne žele udisati. Isto tako sav svoj nepušački vijek uživao sam u društvu strastvenih pušača jednako kao i onda kad smo bili dio istog tima, bez potrebe i želje da ih teroriziram pričom o štetnosti njihove navike.

Svako se ubija na način na koji to želi učiniti. Pušenje je jedna od sporijih verzija samoubistva, ali dovoljno efikasna jer je bazirana na ovisnosti. Nakon što je u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine usvojen Nacrt zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje, samoubicama je ostavljena mogućnost da uživaju u dimu u vlastita četiri zida ili na javnim površinama. Ali im je uskraćena mogućnost da postanu ubice ljudi koji ne žele udisati dim njihove cigarete.

Novčanice koje odlaze u dim

Usvajanje ovog nacrta i otvaranje javne rasprave o pitanju zabrane pušenja u svim zatvorenim javnim prostorima, na javnim skupovima i radnim mjestima, kao i reguliranje prodaje, pakovanja i promocije duhanskih proizvoda otkopalo je stare rovove u bici između pušača i nepušača. Razumljiva je strast prvih jer je zasnovana na potrebi da se tijelo nahrani nikotinom i aktiviraju određeni centri u mozgu koji izazivaju i reguliraju osjećanja zadovoljstva i euforije. Isto tako jasno je i opravdano gnušanje i nezadovoljstvo nepušača, koji ne žele biti žrtve tuđe ovisnosti. I jedni i drugi pozivaju se na ljudska prava, pa se nakon javnih peticija protiv pušenja, koje su kod nas odavno prisutne, pojavljuju i grupe koje se bore za prava pušača. Izgleda da, za sada, bitku dobijaju nepušači jer bi zakon trebao biti usvojen u formi koja je usklađena s EU-standardima i koja zaista garantira zatvoreni javni prostor oslobođen od duhanskog dima.

Ono što, međutim, izaziva veće gađenje i smrdi više od pepeljare natrpane ugašenim čikovima jest nezadovoljstvo tzv. interesnih skupina koje ovo kompleksno zdravstveno pitanje posmatraju isključivo kroz vizuru novčanica koje će otići u dim, pa se kao glasnogovornici duhanske industrije javljaju predstavnici najvećih trgovačkih lanaca i kompanija i kažu da zakon o zabrani pušenja podstiče otkaze u trgovini!

Dok svoje osoblje tretiraju kao roblje i iscrpljuju ga bez granica, uz mizerne plaće, istovremeno javnosti podvaljuju lažno dušebrižništvo da će sklanjanje cigareta iz vidnog polja kupca uzrokovati pad njihove prodaje te, posljedično, primorati  “nesretne” vlasnike velikih trgovačkih lanaca da se kutarišu viška radnika. Zaista čovjeku suza sama krene kad sluša, primjera radi, predstavnike firme čiji vlasnik duguje nekoliko milijardi eura ili kuna (gotovo da je svejedno) što bankama, što dobavljačima, što državi, kako se žale na to da će im biznis krenuti nizbrdo kad prestanu prodavati cigarete u istom nizu sa čokoladama i žvakama.

Pušačko-nepušačke razmirice nastranu, ali ako dozvolimo da nam vlasnici trgovačkih lanaca i profiteri od naših ovisnosti počnu pisati zakone, onda smo svi svoje popušili.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera