Piše: Ahmed Hrustanović
SREBRENICA – Ovih dana Srebrenica je u žiži medijske javnosti, a i u žiži rodbinske i prijateljske brige, tamo negdje daleko od Srebrence.
Često me zabrinjavajući glas, da li majčin ili sestrin ili nekog od starih dobrih prijatelja, pozove da vidi kakva je situacija, jer ono što vide i slušaju u medijima je zabrinjavajuće.
Neki mediji od današnje Srebrenice prave Černobil, a stvarnost u Srebrenici je drugačija.
Današnji svijet je postao imun na lijepe priče i normalna dešavanja. Više ih interesuju neki ekstremni događaji iz crne hronike nego bilo kakva informacija koja je lijepa i ne toliko tragična i ekstremna.
Šire društvene mase, danas, vole vanredne i udarne vijesti nego, recimo, vijest o brojim primjerima suživota među „običnim“ ljudima u Bosni i Hercegovini.
Ko je to napustio Srebrenicu?
Tako i u Srebrenici, kao i političari, neki mediji i portali žele da naprave nemoguće mjesto za živjeti, a priča je sasvim drugačija.
Mnogi su već čitali kako je Srebrenica pala i života u njoj nema. Pali su oni koji kažu da je Srebrenica pala.
Pa šta ako i bude, a sve su prilike da će Srbin biti načelnik, zar on može šta promijeniti po pitanju našeg bošnjačkog odnosa prema Srebrenici i Memorijalnom Centru?
Srebrenica će za Bošnjake pasti onog trenutka ako odu iz nje, ako ostave Potočare da zarastaju kao što zarastaju brojna bošnjačka sela.
Čitali su i to kako brojne bošnjačke porodice napuštaju Srebrenicu jer će načelnik i prvi čovjek u opštini biti Srbin.
Mnogi Srebreničani se pitaju ko je to napustio Srebrenicu? Niko koga znaju nije ostavio svoj rodni kraj nakon ovih zadnjih dešavanja.
Zar može jedan čovjek dovesti u pitanje Srebrenicu i ono po čemu je u našim srcima i u srcima ljudi prepoznatljiva? Može li iko izbrisati sinonim koji se veže po najviše za Srebrenicu, a to je genocid?
Svjetski projekat
Srebrenica nije lokalna priča, to je svjetski projekat i simbol uništavanja jednog naroda. Srebrenica je pouka, poruka i savjest cijelome svijetu.
Može li neko izbrisati sjećanja i boli iz majčinih prsa i utrte suzne staze na licu? I da hoće, ne može.
U vremenu kada mnogi pričaju o ratu, Srebreničani svi od reda poručuju svijetu:
„Rat u kući bio onom ko rat želi!“
To je naša stvarnost, to je naša pobjeda – iz ovoga grada poručiti svima da niko, nikada i nikome ne želi ono što je počinjeno ovdje u julu 1995.
Iz Srebrenice niko odseliti neće.
Zbog čega bi napustio svoju kuću i topli dom? Zbog čega bi ostavio ovaj ugodni zrak kojeg se nadisati ne može?
Srebrenica nije samo bošnjačka, i srpska je. Ali, svaki čovjek mora da zna, ma ko on bio, da Srebrenica nije ono što je nekada bila.
Promjena dolazi iz prsa
Novija historija je puno promijenila njenu ulogu. Ona je sada simbol i početna tačka od koje moramo krenuti, i mi Bošnjaci i Srbi, da gradimo svoju državu i društvo.
Srebrenice će biti, sve drugo će proći. Izbori su prošli, Srebrenica je još uvijek tu. Srebrenice i njenih simbola će biti, ova ludost usijanih glava će proći.
Sve dok Guber teče i sjećanja na Srebrenicu će teći.
Bošnjaci u Srebrenici su imali puno težih trenutaka u svojim životima od ovih izbornih i referendumskih.
Pa zašto bi zbog tih medijskih dezinformacija i nacionalističke retorike bježali negdje, gdje od toga se više nema gdje bježati, jer svjedoci smo da čak i moderna Evropa polahko postaje nacionalistička i ekstremno desničarska?
Jedino da idemo na Island, gdje političari te zemlje rade za svoje građane i njihovu dobrobit. Ali Island nema Srebrenicu, nema taj zrak, nema taj rahatluk.
Zato napravimo od svoga grada bolji grad, od svoje države bolju državu. Budimo kao pojedinci bolji, pa će nam i društvo biti bolje.
Promjena dolazi iz prsa i duše jednog po jednog čovjeka, a ne preko noći.
Poštujmo čovjeka prije svega bez obzira ko je i kakav, pa će nam biti bolje.
Izvor: Al Jazeera