Piše: Vedat Spahović
Arsene Wenger, najdugovječniji, najuspješniji, najglamurozniji Arsenalov menadžer svih vremena.
Engleska mu je, kao Francuzu, dodijelila Orden Britanskog carstva (OBE). Bio je tri puta s Arsenalom šampion ovoga što se sada zove Premier liga.
Kada su ga novinari stavili u ćošak zbog, prije samo par dana, poraza u Liga kupu i famoznom engleskom Kupu od niželigaša Bradforda i Blackburna, sijevao je očima na konferenciji za novinare: “Recite mi, ko je uspio, koji menadžer, četiri puta osvojiti taj Kup? Recite, znate li?”
Nadmašen u svim segmentima
Odbio je razgovarati o ispadanju iz Kupa pred meč Lige prvaka (LP) s Bayernom. Potom je odbio govoriti o Bayernu. Nije se moglo naslutiti na koju stranu “udara” od bijesa prema novinarima. Njihovu dužnost da pitaju im je delegirao Arsenalov navijački kor, koji je ušao u osmu godinu bez trofeja.
Nisam svikao gledati inače poslovično moćnog Wengera kako zamuckuje. Još od 1996. godine, od kako je na Otoku, maestralno vrti francuskim naglaskom po engleskom jeziku i spinuje šta god da ga pitaš.
Pomogao mi je u večernjim satima Lee Dixon, nekadašnja uzdanice obrane Arsenala, a danas jedan od najuglednijih pundits (nogometni komentator, specijalista ITN-a), odmah nakon debakla Arsenala od Bayerna:
“Više je Wenger bio uznemiren čekanjem šta će mu Bayern uraditi, nego li kiksom u Kupu. Bilo je to očito.”
Wenger sa bh. olimpijcima [Vedat Spahović]
Bayern je Wengeru donio – debakl. Nadmašen Arsenal u svim segmentima ove igre.
Još jedan kralj svog zanata, Piers Morgan, britanski Larry King, s trenutnim prebivalištem u Americi, gdje je naumio novinarski zasjeniti i Kinga, tvrdi da s Wengerom Arsenal neće stići ni do četvrtog mjesta u Premier ligi ove sezone.
Veli, ako smo od Bayerna izgubili ove sezone evropsko društvo, narednu sezonu nećemo ni započeti.
Iana Wrighta, čudesno desno krilo, legendu Arsenala i reprezentacije Engleske, od koga je samo veći po toj desnoj strani bio Thierry Henry, ne smijem ni pominjati. Ne bi mi nikad oprostio Boro Primorac, Arsenov i Arsenalov čovjek iz sjene. Toliki je Wright kritičar Wengera.
A ne bi bilo ni fer. Arsenal niti je imao, niti će imati većeg, moćnijeg, temeljitijeg, progresivnijeg i čudesnijeg menadžera.
Zasićenje je jedno od imena nogometnog užitka, koliko god da to paradoksalno zvučalo.
Kažu da se u nogometu možeš zasititi i Alexa Fergusona, ako uzmemo da je u Premier ligi samo on veći od Wengera.
S druge strane, nikad nisam dokučio šta je Boro Primorac, nekada neprelazni centarhalf Veleža, Hajduka i one Jugoslavije – u Arsenalu?
Šta god da je Boro Arsenu i Arsenalu, meni je, za ovoga moga londonskog vremena, rijetka figura čovjeka i stručnjaka. U sjeni. Bez nameta. A, ljudski uvijek na vrhu. Iskusio sam.
Primorac je, mnogi kažu, Wengerova desna ruka, i u dobru i u zlu. Dijelili su on i Wenger ne samo karijeru u Engleskoj, nego i u Francuskoj i Japanu.
Ode li Wenger iz Arsenala, i Boro će s njim.
Pa makar i u kraljevski Real, što da ne?
Da li Boro ne želi u medije po Arsenovom diktatu, po prećutnom dogovoru s njim, ili vlastitom izboru?
Mostar – Trogir
Moja je slutnja da se svjesno odrekao nepotrebne nevolje s britanskim tabloidima, a on je onoliko sa Balkana koliko ga pokriva sedmica ili dvije da posjeti rodbinu u Mostaru i da ljetuje u Trogiru.
Toliko od Wengera dobije slobodno.
Njegovi iz najuže porodice su radije u Parizu nego u “domovini”.
Mene je, naravno, u ovoj priči mnogo više interesiralo hoće li se i dalje na Emiratima pjevati “In Arsene we believe” (U Arsena vjerujemo).
E, taj odgovor nećete od Bore Primorca nikad dobiti. Rijetko ikakav, čak i o vremenu koje se tiče njegove igračke karijere.
Mada Wenger nema ništa s tim, ali Boro neće, ni riječi.
Meni je ostalo da zaključim: Arsene Wenger kao da je, odjednom, nekada, negdje, odlučio prerasti vrijeme nogometnih titula te postati klupski, britanski, evropski, svijetski titular profitabilnog profesionalnog klupskog stvaralaštva. Pa i po cijenu tih titula.
Kupim za malo para, prodam za daleko više. Jedno je vrijeme izgradio takav imidž u tome da je bio ljubimac sportskih stranica Engleske i Francuske.
Dokazao je svoju veličinu na jedan tradicionalan način, a onda je nekonvencionalno htio biti veći od najvećih. Opet neki francuski mađioničar, čudotvorac.
Kako drugačije objasniti da je samo u zadnje vrijeme Wenger pustio da mu odu Fabregas, Nasri i, posebno, Van Persie. Taj leteći Holanđanin je danas Fergusonova karta da nikad i ni po koju cijenu on ne ide u penziju.
Tanka linija
A Wengeru on može biti razlog da ode iz Arsenala.
U anketi najtiražnijeg otočkog tabloida The Sun, brojke su izgledale ovako: glasalo je 29.412 čitalaca, njih 53 posto da Arsene Wenger pakuje kofere i ide iz Arsenala, a 47 posto je bilo protiv.
S, k'o hercegovačkim duhanskim listom, tankom zadnjim odbrambenom linijom, uz, doduše, engleskog Messija, Wilsherea, i bržeg od lopte Walcotta, ni blizu snazi Van Persieja, Arsenal je daleko od klase klubova poput Bayerna iz Minhena.
Izvor: Al Jazeera