Oni mu hrle, a on ih ne voli

Portugal, Lisabon
Isplatile su se mjere za privlačenje stranaca poput izuzeća od plaćanja poreza i rastući tehnološki sektor, no i dalje je trend pada broja stanovnika (AP)

Piše: Vladimir Bobetić

Mislili ste da samo mi na Balkanu volimo novac od turista, ali ne i turiste. Da samo u našim krajevima postoji san o prilivu novca od stranaca, a da ti stranci i ne moraju da dođu, već da novac pošalju, jer remete mir, svakodnevicu, dokolicu, životni prostor. E, pa prevarili ste se.

I stanovnici glavnog grada Portugala imaju problema sa stranim turistima. Sa jedne strane grad prihoduje velike sume novaca, sa druge strane lokalcima je sve teže da obavljaju dnevne aktivnosti.

Jer ko je bio u Lisabonu, zna da je grad rasut na zvanično sedam brda, mada ih ima više. Ulice u starom jezgru grada su uske, neke toliko da imate problema da se mimoiđete.

Privučeni ležernom atmosferom, romantičnim duhom, kulturno-istorijskim nasleđem, blizinom okeana, velikim brojem peščanih plaža, jeftinim letovima, stranci u poslednje četiri godine u sve većem broju pohode Lisabon kao jednu od omiljenih city break destinacija.

Prošle godine grad je posetilo 3,5 miliona stranih turista. Daleko je Lisabon od Londona, Pariza ili Istanbula, ali za grad ove veličine, previše. Tako bar misle lokalci. Nekidan nađem web stranicu “Lisabon ne voli”. Stranica je ozbiljno napravljena na šest jezika plus portugalski. Čitajući shvatim da stanovnici Lisabona ne vole ama baš ništa što je vezano za turiste i masovni turizam.

Zamjerke Lisabonaca

Evo kratke top liste onoga što izluđuje svaku poštenu dušu u Lisabonu, koja samo ište trunku mira pod svojim nebom:

1. Go-car. Mali hibridni automobili na benzinski pogon u koji može da se smesti dvoje turista. Navigira ih GPS koji im usput prospe i po koju rečenicu o znamenitosti pored koje prolaze.

Lokalce izluđuje buka koja ova vozila proizvode, to što navodno ovi automobili zagađuju vazduh, robotizirani glas GPS vodiča često pojačan do maksimuma, još ako veća grupa iznajmi pet ili više vozila i krenu da jezde gradom u koloni, stvarno ste stali na žulj lokalnom stanovništvu.

2. Dobro, automobilčići sa mesta broj jedan umeju da budu bučni na uzbrdici. Zbog toga se neko dosetio da bi turisti grad mogli da obilaze Segwayima. Ne proizvode buku, na električni pogon su, pa ne zagađuju okoliš. Ali vrše opstrukciju saobraćaja gde god da se nađu.

Često su na trotoaru, pa lokalne bakice moraju da skaču na kolovoz rizikujući da ih zgazi tramvaj, koji je isto tako pun turista, zbog kojih ta bakica i mora da ide peške umesto da se vozi. Ako Segwaye voze po kolovozu smetaju vozačima, a najviše taksistima koji bi i onako najviše voleli kada bi sva prometala u Lisabonu bila ukinuta osim njih.

Osim toga, tvrde stanovnici Lisabona, turisti na Segwayima sa šlemčićima na glavi izgledaju presmešno.

3.Tuk tukovi. Kako su to autori sajta “Šta Lisabon ne voli” oštroumno primetili su vozila tipična za jugoistočnu Aziju, a ne za jugozapadnu Evropu.  Tuk tukovi su stigli u Lisabon pre tri godine i od tada se broj zaista dramatično povećao. Ali zbog toga što ih turisti vole i zato što gradske vlasti neće ili ne žele da regulišu, broj tuk tukova na ulici je porastao!

Turisti ih vole pre svega zbog brda. Sprženi od sunčanja tokom prethodnog dana, polumrtvi od hodanja, mahom stariji turisti namerni da stignu do nekog prelepog gradskog vidikovca često biraju ovaj vid transporta.

Jer ‘tuk’ nije samo transport. Njihovi vozači su ujedno i vodiči koji daju i neke osnovne informacije o znamenitostima pored kojih prolaze.

Tuk tukova ima raznih i ovde se slažem da su oni na dizel pogon prebučni i prespori. Zato na sajtu “Šta Lisabon ne voli” savetuju da ako već morate, onda koristite električne tuk tukove jer ne zagađuju okolinu i ne prave buku.

I bez vrištanja i iskazivanja bilo kakvog preteranog oduševljenja. Decentno i sa mirom razgledajte grad. Hajde to sad objasnite naprimer razdraganim engleskim tinejdžerima, kada jurnu tuk tukom niz jednu od mnogih strmih lisabonskih ulica.

4. Grupe turista! Da, dobro ste pročitali, grupe turista, njih preko dvadeset, koji hodaju. Ako ste rešili da poslušate savete lokalaca i da gradom hodate, onda nemojte hodati u grupi. Jer “stari deo grada nije urbanistički planiran za masovno hodanja”!


Lisabonci ne vole go-car vozila [EPA]

Dakle, sram da bude one koji su projektovali grad posle velikog zemljotresa 1755. godine pa nisu predvideli da će toliki turisti hrliti u Lisabon da peške obilaze grad. Osim toga, “grupe sistematski vrše opstrukciju kretanja u uskim ulicama u centru grada, a posebno kada stoje pred nekom znamenitošću i slušaju pojašnjenja vodiča. Velike grupe primoravaju lokalno stanovništvo da bude neprijatno i da se guraju kako bi obavili svoje svakodnevne aktivnosti”.

Dakle, ako ste turista, imate se kretati u malim grupama, po mogućnosti prerušeni u lokalce, bez zastajkivanja, a ako imate vodiča, zamolite ga da govori u poluglasu.

5. Kruzeri! Ima li išta normalnije nego biti protiv kruzera u jednom od najlepših evropskih lučkih gradova čiji se centar nalazi na deset kilometara od Atlantskog okeana? Rekao bih da nema.

Jer, oni su, kako tvrde autori sajta “Lisabon ne voli”, “klimaks masovnog turizma u svoj svojoj lepoti.” Pre svega, pravi stanovnik Lisabona ne voli kruzere jer turisti sa tih “plutajućih zgrada” ostaju svega par sati.

Lijepo ponašanje

Kako je veliki broj turista na kruzerima u poznom dobu, nemali broj njih po gradu se kreće u kolicima na električni pogon i kao što pretpostavljate, ometaju normalan protok ljudi i automobila.

Lokalni turizam nema nikakvog benefita jer svi obilasci su mahom unapred organizovani i plaćeni. Valjda marsovcima, da ne govorim da će ti iskrcani turisti nešto i da pojedu, popiju neko piće, poližu sladoled i kupe koji suvenir.

Naravno, osim toga kruzeri zagađuju okolinu, jer većina njih ne gasi motore, muzika kojom se ispraćaju i dočekuju gosti na brodu je preglasna i naravno odvratna. Savet sa sajta je “birajte kruzere manje veličine!”

6. Prostakluk. Evo konačno tačke gde se sto posto slažem. Godišnji odmor je vreme kada svi treba da ispustimo malo pritiska, tj. stresa koji nam se nakupi tokom godine. Ali treba biti elementarno vaspitan.

Niko nije dužan da pijane turiste gleda kako se valjaju i gamižu po ulici. Da li bi bilo koji turista voleo da bude slikan dok ruča, jer mu je prozor u nivou ulice. U Lisabonu ima dovoljno čistih i odlično održavanih javnih toaleta da niko nema opravdanja da urinira na sred ulice, koliko god da ga je priteralo.

Nije normalno da se cenkaju oko cene espresso kafe koja je 0,65 evrocenti, ako je taj isti espresso naprimer u Firenci dva evra. Nije normalno da se cenkaju oko cene taksi usluga, jer to ne rade ni u Londonu, a taksi u Lisabonu je bar tri puta jeftiniji nego odakle su došli. Nije normalno da ako momačko veče provode sa prijateljima u Lisabonu, gologuzi šetaju po centru grada.

Velika zarada

Da se vratim na prošlu godinu. Lisabon je 2015. imao četvrti najveći rast broja stranih turista u Evropi, odmah iza Istanbula, Hamburga i Kopenhagena. Turisti su iste godine u Lisabonu potrošili 1,6 milijardi evra.

Od zarađenog turističkog novca u toku je nekoliko kapitalnih infrastrukturnih projekata u gradu, što kompletno novih, što u vidu obnove i rekonstrukcije. Centar grada se renovira.

Prošle godine otvoreno je 20 novih hotela sa 1.600 kreveta i većinom u visokim kategorijama sa četiri ili pet zvezdica. Samim tim otvoren je i veliki broj novih radnih mesta.

Da li da pomenem da 15.000 stanovnika Lisabona izdaje 7.600 stanova turistima, mesečno u proseku zarađujući 290 evra i na taj način dopunjuju kućni budžet. Prema podacima Airbnba, najpoznatijeg sajta za kratkoročno iznajmljivanje nekretnina, u prošloj godini 433.000 turista boravilo je u Lisabonu upravo u takvom smeštaju, a ukupan promet dostigao je 267 miliona evra.

Poredeći cene, Lisabon je od ostalih evropskih city break prestonica popularnih među turistima, jeftiniji u proseku od 15 do 20 posto. Grad je bogat muzejima, umetničkim galerijama, istorijskim nasleđem, spomenicima kulture, od kojih su dva na listi svetske kulturne baštine.  

Osim toga, Lisabon je grad sa 265 sunčanih dana i prosečnom godišnjom temperaturom od 21 stepen.

Ako ovome pridodamo blizinu Atlantskog okeana, prelepe peščane plaže poput Costa da Caparice, koja je svega dvadesetak minuta vožnje udaljena od centra grada, sigurno je da će broj turista rasti.

Zbog toga negodovanje dela stanovnika glavnog grada Portugala i ima opravdanja, a na gradskim vlastima osim korišćenja novca biće i izazov da grad ostane održiv za život lokalnog stanovništva i prijatan za boravak turista.

Tim pre jer oni koji jednom dođu u Lisabon u njega se redovno i vraćaju. Osim toga, kako je to u aprilskom predavanju u Lisabonu objasnio profesor urbanih strategija sa holandskog univerziteta Tillburg, Marc Glaudemans, “sezonski turizam odavno je umro. Turizam je sada konstanta i u današnjici svako vreme je vreme za turizam. Strani turisti uvek žele da u sebi pronađu identitet lokalaca, ali u isto vreme žele da imaju isto što imaju kod kuće, isti komfor, istu kafu, prodavnice… Zapravo žele da budu daleko od kuće, ali ne predaleko. Zbog toga je potrebno pronaći balans, sačuvati autentičnost i identitet, a biti sposoban da apsorbuješ što veći broj turista“.

Jednostavno rečeno, ostati svoj i biti svačiji.

Izvor: Al Jazeera