Pade u vodu sve što sam učio iz istorije

Ispade da je onaj film "Klopka za generala", zapravo, film o ljudima koji nisu heroji nego izdajice (Tanjug)

Piše: Zvonimir Nikolić

Ponekad ni sam ne znam je li bolje živjeti u medijskoj blokadi ili ovoj medijskoj deblokadi širokih razmjera. Kada sa svih strana „grme“ raznorazne vijesti. Tako smo svjedoci zadnjih dana veoma raznolikih dešavanja. Od pucnjava po Sarajevu, čudnih saobraćajnih nesreća, uspješnih i neuspješnih pljački, otimanja, podizanja optužnica, smjena diretktora…

U zadnje vrijeme aktueliziralo se vraćanje Sutorine Bosni i Hercegovini. Sa velikim rizikom da me grlate patriote optuže za izdaju (pri tome mi „najteže“ padaju optužbe onih koje zovemo frankfurtska brigada),  moram priznati da za tu Sutorinu donedavno nikad nisam ni čuo. A nije da baš nisam ljetovao i u Crnoj Gori.

Svima patriotizam u srcu

Elem, diže se medijska hampa vezano za Sutorinu, ode to na demokratsko glasanje i pade demokratski na glasanju. Sad opet mediji prave halabuku i objavljuju spiskove onih koji su glasali ZA i onih koji su glasali PROTIV. Mi komentarišemo ispod vijesti na portalima, svađamo se i mlatimo praznu slamu. Neki prozivaju „izdajice“, neki njihovu „izdaju“ nazivaju vrhuncem patriotizma, a neki se ibrete (čude). Uglavnom, sve su to poznata imena, koja godinama (neka i decenijama) dobijaju glasove naroda, koji se toliko izvještio u demokratiji da skoro uvijek glasa za jedne te iste.

Dok jedni govore da su glasali srcem i patriotizmom za taj teritorij, drugi upotrebljavaju iste razloge za objašnjenje zašto nisu glasali za Sutorinu. Pa i sam ostaneš malo zbunjen. Da li je patriota i na pravoj strani onaj što je glasao za ili onaj koji je bio protiv? A tek da ne govorim o ovima koji su bili suzdržani?

Mislim, nije da ne bih i ja volio da imamo još malo mora pored Neuma, ali mi nekako sve to pomalo smiješno. Borimo se za dio teritorija koji je odavno teritorij druge države, a nismo uspjeli zavesti red na najmanje polovini vlastitog teritorija. Uostalom, pita li iko taj narod dole (valjda neko i živi tamo) šta bi oni voljeli. Da pripadnu nama ili da ostanu sa njima?

Pa onda danas rehabilitovan četnički vojvoda Draža Mihailović. Nekako mi sa njegovom rehabilitacijom pade u vodu sve ono što sam učio iz istorije, svi oni partizansko-ratni filmovi koje sam gledao, a i sve one bitke opjevane u pjesmama. Ispade da je onaj film „Klopka za generala“, zapravo, film o ljudima koji nisu heroji, nego izdajice. Jer izdadoše „heroja“ Dražu. Zašto li se kod nas svako malo revidira istorija? I svako malo piše nova? Da li je moguće da nismo ni naučili pisati pravu istoriju? Ili, zapravo, svaki narod, svaka republika, svaka novonastala država na ovim prostorima ima sasvim različitu istoriju od one koja je nekada bila zajednička.

Elem, izgubismo Sutorinu, Draža se vrati na velika vrata, Federalna vlada je na dobrom putu da nađe dogovor o smjeni nepodobnih direktora javnih preduzeća, Sarajevo i Željezničar u subotu skoro da odlučuju o prvaku Bosne i Hercegovine, a delegacija MMF-a nije odobrila novu tranšu kredita. Ova zadnja vijest je možda i prošla sa najmanje halabuke u medijima u odnosu na ostale vijesti, a, zapravo, dobar dio naroda ovisi o ovoj zadnjoj informaciji.

Nečim nas “zaprašuju”

I tako, prepiraćemo se mi malo vezano za fudbal, malo o granicama, malo o herojima i izdajnicima, malo o pucnjavama i pljačkama po Sarajevu, malo o „otvorenom pismu Papi Franji“ (isto kao da nam je sam Papa pisao zakone, Ustav, raspisivao Izbore, glasao na izborima umjesto nas i sl), a onda ćemo se za izvjesno vrijeme početi hvatati za glavu kada shvatimo da će možda penzije i invalidnine kasniti. Da će kasniti možda i plate (u javnim službama), da još ne znamo, zapravo, kakve je uslove postavio MMF?

Kada malo bolje razmislim, izgleda da nas stvarno nečim „zaprašuju“.

E sad, to „zaprašivanje“ može biti ovo o čemu se već dugo priča i tutnji po raznim portalima – “Chemtrails zaprašivanje“ iz aviona (iskreno i meni jeste malo sumnjivo kako dugo ostaju tragovi aviona na nebu) ili može biti ovo medijsko „zaprašivanje“ i skretanje pažnje sa stvarnih problema na one manje bitne, ali one o kojima će se više pričati i diskutovati.

I samo da papa Franjo ne poželi posjetiti muzej da se ne obrukamo.

Ma, uostalom, nije ni važno, samo da Željo pobijedi u subotu. Ko će živ na oči ovim pitarima!

Izvor: Al Jazeera