Paraliza dobrote: Vjerski puritanci žigošu novogodišnje paketiće

A zašto bi muslimanima uopće smetali novogodišnji paketići za te oboljele osobe (AP)

Lokalna kantonalna televizija, a potom i neki federalni mediji, a posebno dežurni vjerski puritanci ismijali su i na neki način osudili podjelu “novogodišnjih paketića” koji su 25. decembra, ove godine, uručeni članovima Udruženja oboljelih od dječije cerebralne paralize iz Goražda.

“Problem” je od navodnih čuvara islamske tradicije detektiran jer su “novogodišnji” paketići podijeljeni uz posredovanje Ureda za društvenu brigu Rijaseta Islamske zajednice BiH. Kako sam saznao, radi se o lijepom gestu bivšeg goradžanskog muftije Hamed ef. Efendića koji je dugo vremena bio predsjednik ovog Udruženja i brinuo se o oboljelim od ove bolesti i zbog svoje lične porodične sudbine, njemu su dvije kćerke bolovale i umrle od ove bolesti. Osim članova tog udruženja, novogodišnje paketiće dobili su i učenici koji pohađaju osnovnu školu u fočanskoj Jabuci kod Ustikoline.

Kršćanski praznik

Izgleda da se ovaj gest nije svidio nekim trenutnim vjersko-političkim strukturama u Goraždu, pa su na ovaj, po svemu, dobrohotan čin željeli staviti žig vjerske neprihvatljivosti. Jer, kako će, za Boga Milosnog, Islamska zajednica obradovati djecu za tamo neki “kršćanski” praznik Novu godinu? Pa su se potegle rasprave i debate – kao i svake godine što se potežu o paketićima, Djeda Mrazu, Novoj godini, slavljenjima i čestitanju. Naravno da se u svoj ovoj halabuci izgubila suština – radost na licima onih koje naše društvo treba pomagati više i u kontinuitetu, kako se ne bi osjećali napuštenima. Ukupno je osigurano oko stotinu novogodišnjih paketića, uz obećanje kako će Udruženje ovih dana dobiti i novi TV-prijemnik.

Pitao sam Hamed efendiju šta se to desilo i što su digli toliku galamu, a ovaj čestiti radiša koji je na noge digao povratak u cijeloj istočnoj Bosni mi kaže: “Ja sam našao donatora koji je najveći poslijeratni vakif u istočnoj Bosni. Napravio je džamiju, most, asfaltni put, stipendira djecu. Sad je dao dvije stipendije za dvoje djece u fočanskoj Jabuci gdje školu pohađa (samo) jedanaestero bošnjačke djece. Udruženje kome su podijeljeni paketi ja sam osnovao i dugo bio predsjednik UO. I prošle godine smo isto podijelili pakete i kupili električna kolica za jednu invalidnu djevojku koja pohađa srednju školu, a koštala su 4.500 KM. Ove godine uz pakete poklonio im je i novi televizor.”

Saznao sam da se radi o dobrotvoru Enesu Hajdareviću koji je imao namjeru i investirati u istočnoj Bosni kako bi se pokrenuo otkup i prerada ljekobilja, ali izgleda su njegove intencije naišle na negodovanje lokalnih moćnika koji su ovog čovjeka uz Hamed efendiju izložili medijskom linču. Izgleda da je nama a posebno vjerskim sikofantima (prokazivačima) važnije pričati prazne priče o dobru, bogobojaznosti i vjeri nego sve te dobre vjerske impulse suštinski primjeniti i obradovati svoje komšije, bližnje i bolesne. Kako će oni na vlasti (i vjerskoj i svjetskoj) zadobiti autoritet i poštovanje ako od suštine vjere ostane kruta i truhla forma. Zar Poslanik islama Muhammed nije kazao: “Olakšavajte a ne otežavajte, obveseljavajte a ne rastjerujte!”

Naravno da Nova godina i božićni blagdani nose dimenzije konzumerizma i komercijalizacije na koje negoduju kršćanski teolozi i svećenici, i naravno da su slavlja često pokazatelj našeg općeg društvenog potonuća, ali to se jednako dešava i u toku božićnih i bajramskih blagdana.

Istančani osjećaji

Ipak, u ovom društvenom posrnuću i našim svakolikim ponižavanjima trebali bismo naći mjeru i razlikovati šta je dobro a šta loše, šta izaziva osmjeh na licima tužnih i ostavljenih, a šta nezasitu glad kod hedonističkih moćnika. Za ovo bi ljudi vjere posebno istančane osjećaje morali imati.

Nisam siguran da je u “Rijasetovoj” podjeli “novogodišnjih paketića” iko imao lošu namjeru, pa ni Hamed efendija Efendić koji je ispred Ureda za društvenu brigu pomogao realizaciji ove pomoći. On je sigurno čestiti i vrijedni aktivista koji je u najtežim godinama bio i ostao u Goraždu.

A zašto bi nama, posebno muslimanima uopće smetalo da budu “novogodišnji paketići” tim oboljelim osobama? Po kojem mi to kalendaru računamo vrijeme? Po kojem kalendaru primamo plaće i plaćamo račune? Po kojem kalendaru nam se vode datumi rođenja i dokumenti, godišnji odmori itd. Hidžretski kalendar je naravno dio vjerske svakodnevice muslimana i treba ga poštovati, ali gregorijanski kalendar je sastavni dio našeg svakodnevnog svjetovnog života! Zar nije divna ideja da Islamska zajednica u BiH na ovako širok način gleda i brine kroz “Ured za društvenu brigu” o svima u našemu društvu? 

Nova godina je službeni praznik i neradni dan, a na koncu za neke je hidžretska nova godina novotarija, pa je i besmisleno raspravljati. Meni je drago da se u Goraždu neko sjetio tih ljudi i podijelio im paketiće, a ovi koji kritikuju nek im organiziraju još i bajramske i božićne i svake druge, samo neka ljude i djecu obraduju.

Sretna vam nova 2018 godina, dobri ljudi! Obradujte svakog koga god stignete i ovom i drugim prilikama – to je prava vjera i to je prava Bosna i Hercegovina. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera