Pošle tuke u ajduke

Police escort the soccer fans injured during the fights at a match between Red Star and Partizan in Belgrade
Detalj sa nereda na utkamici između Partizana i Crvene Zvezde (Reuters)

Bilo je to prije rata. Neke rane osamdesete, kad se rodio mit o torcidašu, navijaču Hajduka, zvanom Parangal, koji je nekako, kažu pijan ili drogiran, završio na južnoj tribini stadiona JNA.

Prvi tvrde da se na njemu na tribini iživjelo pola grobara na derbiju Partizan-Hajduk.

Drugi su sekleli da su ga vidjeli zatočenog punu sedmicu kod “grobarskog” kolege Žareta koji ga je pozvao na to gadno gostovanje, pa prevario.

Treći su kazali da je po ulasku na JNA odmah-namah završio na izlazu i to praćen milicijom sa stadiona više poznatog po sletovima nego po Partizanovim uspjesima, mada je taj klub – mnogi to zaboravljaju – igrao finale Kupa prvaka s Realom daleke 1966. godine koji je trebao dobiti, ali eto… Nećemo sada ulaziti u povijest.

Parangal, po nekoj četvrtoj priči, uopće nije bio tamo, nego se stvorila urbana legenda, zapravo mit, o nekom torcidašu koji je, eto, nastradao među grobarima.

Plaćeni obračun

A oni su, Torcida, da se ne bi zavaravali, u to vrijeme bili najorganiziranija navijačka skupina u Jugoslaviji, kojoj nikad nije bio problem potegnuti i do Beograda, Zagreba, Titograda, a kamoli Francuske ili Njemačke, takozvanih benignih gostovanja.

Para se našlo i kad ih nije bilo! A bengalki još i više, kao i pomoraca koji su ih donosili pretvorivši Poljud u pravi južnjački stadion.

E pa, “gostovanje” šestorice Splićana u četvrtak na “večitom derbiju” Partizana i Zvezde, i to na 156. po redu, nikako nije tako, ali u mnogo čemu govori kako se društvo promijenilo. Naime, njih se šestero zaputilo put Beograda da se obračuna za tuđe pare. Kažu, deset tisuća eura po glavi. Toliko, naime, njihova glava košta.

Koliko je poznato, potpisani novinar se višestruko raspitao, nijedan od njih nema nikakve veze s Hajdukom i Torcidom, ali zato ima s kriminalom.

Jedan je, kažu mediji, prije par godina završio u zatvoru jer je skupa s bratom pretukao vlasnika restorana na Hvaru. Drugi je postao lokalni junak nakon što je pobjegao čuvarima tražeći da ga puste na tetin sprovod, gdje su ga sproveli iz šibenskog zatvora. Zbrisao je sa sprovoda, zaboravivši tetu, s autom koji ga je pripremljen čekao. Uhvaćen je u popularnom splitskom kafiću na plaži na Bačvicama tek koji sat nakon bijega, sasvim dovoljno da ulica od njega napravi heroja. Treći se s tankim uspjesima bavio slobodnom borbom, četvrti također, ali je navodno nešto bolji od trećega.

Sve u svemu društveni talog spreman da na “grobarskom” jugu, kojim vladaju neki drugi kriminalci, proba zaraditi neku “pinku”. Kako su cijelu ideju dogovorili, tako su je i izveli. Šugavo. U sukobu između zavađenih Partizanovih frakcija završili su na jedini mogući način: pretučeni, spaljeni bakljama, jedan s nagnječenjem mozga, a najbolje je prošao onaj šesti koji se nije ni pojavio na stadionu.

Interni rat

Svi su redom pretučeni i opljačkani, ostali bez majica, a jedan i bez gaća, pa ga je potpuno golog privela srpska žandarmerija uobičajeno čekajući da se završi interni rat kako bi konačno intervenirali.

Rekli bi svi normalni, njihov problem! I bili bi u pravu. Tko ih je slao tamo – i to za, kako kažu, 10 hiljada eura – da u ime Vandala na južnoj grobarskoj stadionskoj strani mlate Alkatraze (dvije suprostavljene Partizanove frakcije) da se nije javio i predsjednik Srbije, glavom i bradom, Aleksandar Vučić, kako bi od svega toga napravio dodatnu dramu pretvarajući šljam u heroje, odnosno nekoliko hrvatskih uzaludnika u opasne tipove koji će u Srbiji, ni manje ni više, nego napraviti državni udar, kako su to protumačili srpski tabloidi, poslovično bliski Vučiću.

Javilo se uobičajenim saopćenjem i hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova, naglasivši da hrabri mladići nisu tražili konzularnu pomoć, a iz srpske policije dodali su još da među uhapšenima, njih 26, ima još Bugara, Grka i Rusa.

Javila se iz Splita i supruga jednog od njih demantiravši te tvrdnje, jer da upravo preko državnih službi traži muža koji je, opet se pozivamo na medije, ovaj put Slobodnu Dalmaciju, svojevremeno završio oceanografiju i ribarstvo te postao magistar struke. Kaže da pojma nije imala da je ovaj par dana ranije, umjesto da kupi novine i srdele za ručak, produžio za Beograd.

Što je u međuvremenu bilo s njegovom znanstvenom karijerom ostaje da istražimo, ali sve ovo nakon diplome više vuče na ono, što bi rekli Dalmatinci, „pošle tuke u ajduke“, nego li na doktorsku disertaciju. A tamo, među tukama, cijela priča bi i ostala, da se uvijek ne nađe neki „tukac“ da je iskoristi za svoje jeftine političke poene. Neka mu ih, samo da ih ne zarađuje preko naših leđa.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera