U Novu godinu uglavnom ulazimo puno lakši od uobičajne svote koju trošimo. Siječanj kao i još šest mjeseci ima 31 dan, ali ne čini ga dužim taj jedan dan, koliko tužni pogledi na otančane novčanike. Po pravilu, prosinac je mjesec sa najmanje kalkuliranja i trošenja sa najmanjom dozom kontrole.
Kartice su ispeglane, a u ostatak keša – ako ga uopće ima – gledamo kao u relikviju.
Ovih nekoliko predblagdanskih dana, što zbog umišljenog novogodišnjeg ugođaja, te zbog marketinškog bombardiranja sa svih strana da se događa nešto jako važno ili zbog jako kratkih dana i dugih noći, nesvjesno ali sa osmjesima na licu postajemo lak plijen trgovačkih lanaca.
Nikada nismo saznali, pa nećemo ni ove godine, koliko će nam ukrasti trgovački lanci u preostalim danima Stare godine. Da ne budemo u zabludi, sve metode krađa kojima će nas trgovci čerupati ovih dana događaju se tijekom cijele godine, samo u intervalima, pa izgleda kao da se nije ni dogodilo.
Trgovačke krađe su puno jednostavnije u državi poput naše u kojoj prije svega kilogram nikad nije bio kilogram, u kojoj litra sve manje sliči na tu mjernu jedinicu, te u kojoj akcijske prodaje uistinu jesu akcije, ali nesnošljive krađe kupaca.
U trgovačkim lancima nas kradu na različite načine i nezaustavljivi su.
Svakodnevno se pojavljuje neki novi manipulativni trik, taman kad pomislite da ste ga savladali, prevareni ste na drugoj strani. Svaka prijevara je samo dodatni šamar, koji izazove samo malo zbunjenosti i ništa više.
Svaka krađa ukalupljena u snalaženje
Čestitost i poštenje, ma koliko se trudili, nikad nije bilo u rangu vrednovanja sa prijevarama. Ta riječ kod nas skoro da i ne postoji. Skoro svaka krađa je ukalupljena u snalaženje.
Prijevare su postale sastavni dio naših života. Ili varamo ili smo prevareni. Samo je pitanje na kojoj smo strani.
Budimo na pravoj, neko viče iz mase. A prava je… eh… naša..
Neke prijevare su postale toliko vidne da su nas već odavno prestale uznemiravati.
Automobil nam nikad niko nije prodao bez volana, bez felgi ili recimo da nam pokuša prodati pola automobila, ali kad su prehrambeni proizvodi u pitanju sve je moguće.
Pakiranje kave od pola kilograma, u stvari je 380 grama, samo za sretnike bude nešto malo iznad 400 grama, provjereno baždarenom, digitalnom vagom, sigurnosnim pomagalom za odmagarčivanje.
Ponekad nam tek nestane osmjeh sa lica i na trenutak zaboravimo na predstojeće blagdane. No, prijevare se tako brzo redaju ispred naših očiju da i ne predstavljaju veliki problem u našim životima.
Vaganje mesa u mesnici brzinom svjetlosti, te mesarevo bacanje zamotuljka sa metra udaljenosti kao bejzbol igrač, oštećuje za najmanje četvrtinu od onog što se traži.
Lijep obrok za dvije osobe i to za one koje su odavno zaboravile da postoji vegetarijanska kuhinja.
Kako li tek kradu na ledu
Najbizarnija krađa je na zaleđenim proizvodima. Na led otpada oko 50 posto količine smrznute robe.
Na primjeru zaleđene ribe pola kilograma leda košta oko dva eura. S povrćem je nešto bolja situacija.
Tako naši bosanskohercegovački trgovci na ledu i drugim smrzotinama zarade više nego proizvođači snijega na poznatim skijalištima u vremenu nedostatka snježnih padalina.
Popularne akcijske cijene su neviđena obmana. Na velikom broju artikla stare cijene su prelijepljene novim, istim, ali iznad njih strši natpis AKCIJA.
Uglavnom su i kupci i trgovci u akciji. Sreća je najčešće obostrana.
No, ako kupac osjeća bilo kakav oblik sreće dok ga trgovac vara, grijeh je narušavati je i pretvarati u edukacijski program.
Neznanje je oduvijek bio najbolji pokretač sreće.
Dešava se da na staklenoj boci stoji etiketa na kojoj jasno piše jedna litra, a golim okom se vidi da se radi o količini od 0,75 litara.
Uglavnom, ogorčenje raste kada se shvati da ne može pomoći ni inspekcija ni ombudsmani za zaštitu potrošača.
Ovim prevarantskim metodama trgovački lanci će zaraditi puno veći iznos od onoga koji im je propisan maržom.
Trgovci najveću dobit ostvare na onoj robi koje nema, koja nikad i nije dospjela u trgovačke lance. Zarada je uglavnom, na napisanoj, opečaćenoj, nepostojećoj količini nekog proizvoda.
Prešute ono što je važno
Kažu da Švicarci nikada ne lažu i ne varaju, ali po pravilu, prešute ono što je jako važno.
Kod nas bankari i trgovci, zaklet će se, nikad ne varaju, ali ono što je jako važno, uglavnom je napisano na nekoliko jezika najsitnijim slovima ili je zamrznuto.
Da bi izbjegli bilo koju vrstu nabrajanja i preslagivanje mogućih prijevara u svakodnevnom životu, možda je najbolje da se prisjeti svatko svojih i da napokon kad idemo u kupovinu shvatimo da osim što idemo da se opskrbimo raznim artiklima također idemo i u susret prevarantima čija smo žrtva.
Kad je već tako, i kad nas vlasnici trgovačkih lanaca smišljeno i organizirano potkradaju, krajnje je vrijeme da im smišljano i organizirano odgovorimo.
Jedini mogući način je da im platimo samo ono što smo kupili. A ono što ne postoji ili je pretvoreno u led, nemojte im nikada platiti.
Ako ima se na licu pojavi ljutnja, shvatite da to nije ništa osim pokvarenost na trenutak pretvorena u ljutnju.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera