Priča iz pepela

Australija, Požar, Vatra, Vatrogasci
Nakon smrtonosnog požara, selo Flowerdale polako je ponovo zaživjelo zahvaljujući slozi i naporima mještana [AP]

Marka se uvijek sjetim u vrijeme požara. Sjetila sam ga se gledajući izvještaje sa balkanskih požarišta, gdje vatrogasci poput njega vode bitku sa okrutnom silom prirode.

Piše: Selma Milovanović

Kada je ugledao kengure, Mark Sawyer je ponovo povjerovao da će se barem neke stvari vratiti "na staro" nakon vatrene stihije.

Nekoliko sedmica nakon što je najgori požar u historiji Australije 7. februara 2009. godine odnio 173 života, vatrogasac-volonter iz planinskog sela u blizini Melbournea s kolegama iz brigade bacao je zemlju na plamenove u gustom šiblju gdje se vatrogasna kola nisu mogla probiti.

Volonteri, koji su praktično radili bez prestanka otkad je buknuo požar kasnije poznat kao "Crna subota", bili su na kratkoj pauzi kada su ugledali šest vlažnih očiju kako vire iz grmlja.

"Izgledalo je kao da su pred nama bili mati, otac i mali kengur i zurili su direktno u nas", sjetio  se Mark godinu kasnije. "Rekao sam momcima, da ih malo nasmijem, 'Pogledajte, sigurno žele da nam zahvale.'"

U najgoroj mirnodopskoj katastrofi koja je zadesila Australiju zabilježeno je više od 400 zasebnih požara. Najmanje 2.000 kuća je uništeno. Velika šteta načinjena je u mnogim planinskim selima, osamdesetak kilometara udaljenih od centra Melbournea, dok su neka skoro potpuno sravnjena sa zemljom.

U nekim slučajevima, vatrena stihija odnijela je cijele porodice. Na brojnim mjestima, turističkim draguljima prije požara, ni danas nema napretka, a mnogi stanovnici odselili su drugdje u potrazi za poslom, zbog traumatičnih sjećanja ili komplicirane birokratije koja otežava povratak.

Trud volontera

Mark je jedan od onih koji su ostali - tokom požara i poslije njega. Dok je spašavao tuđe živote i domove, nije ni znao da je u požaru izgorjela njegova kuća i automobil, parkiran ispred seoske vatrogasne stanice.


Regeneracija eukaliptusa [Getty]

Marka se uvijek sjetim u vrijeme požara. Sjetila sam ga se i ove godine gledajući izvještaje sa balkanskih požarišta, gdje neumorni vatrogasci, profesionalci i volonteri, u sličnim "nemogućim" uslovima vode bitku s okrutnom silom prirode.

Prije nego što su plamenovi obojili sve stoljetne eukaliptuse u Flowerdaleu u crno, planinsko selo imalo je perfektnu paletu bogatih smeđih i živahnih zelenih tonova. Česta pojava bili su čopori kengura, a pjev raznovrsnih ptica bio je muzika svakodnevnog života. Ali, u smrtonosnoj tišini nakon "Crne subote" i među divljim životinjama nastao je muk.

"Obično se ovdje na selu mogu vidjeti razne životinje i to je predivno. Srce ti se kida kad ih više nema. Kad smo ugledali to troje, pomislio sam: 'Sve se vraća na staro. Bit će sporo, ali neke stvari će konačno biti onakve kakve su i prije bile'“, sjeća se Mark.

Bio je to prvi trenutak oprezne radosti za Marka, nekoliko sedmica nakon što je vidio stvari koje ni vatrogasac nikad ne bi trebao vidjeti. Godinu kasnije, nakon našeg desetog susreta poslije požara, bližnjima je selektivno pričao o onome što je vidio te "Crne subote". Samo kolege koje su bile s njim na vatrogasnim kolima znaju cijelu priču, ali i ono što dijeli s ostalima je stravično.

Majka, dvojica sinova, spaljeni kombi savijen oko drveta - tri života izbrisana u paničnom pokušaju da pobjegnu od nemilosrdnog plamena. Užurbana molitva vatrogasaca za njihove duše i deka prebačena preko tijela, a zatim trka da spase druge slične sudbine.

Upoznali smo se tri dana nakon te kobne subote. Mark je stajao naslonjen na spaljene ostatke svog automobila, ispred lokalne vatrogasne stanice, i palio cigaretu za cigaretom. Iako duboko potresen, želio je prenijeti svoje iskustvo, kako je kazao, "da se zna da smo pokušali učiniti sve da spasimo naše selo, ali ta vatra je bila jača od svega".

Pričao je o plavim očima preminulog dječaka, starog oko 10 godina, koje su ga podsjetile na oči njegovog sina Nathana, također desetogodišnjaka. Potresni prizor toliko ga je proganjao da mjesecima nije mogao vidjeti sina, koji živi s majkom u gradu, iako su često pričali telefonom.

Sloga i napredak

Mark je vatrogasac-volonter, inače zatvorski čuvar zadužen za neke od naopasnijih kriminalaca u Australiji. Sav u mišićima i tetovažama. Čvrsto se rukuje i glasno smije. Suze, kako kaže, rijetko pušta, ali ubrzo nakon požara shvatio je kako s nekim mora podijeliti muku.


Sjećanje na preminule [Getty]

Jedan čovjek koji ga je saslušao u danima nakon "Crne subote" bio je vojnik koji je s drugim pripadnicima oružanih snaga bio angažiran u potrazi za posmrtnim ostacima. Dok je vojnik Marku sanirao malu povredu, u razgovoru je saznao o iskustvima vatrogasca. Vojnik je volonteru darovao državnu oznaku Australije sa svoje uniforme, koju Mark i danas nosi u novčaniku. Ostali su u kontaktu i poslije požara.

Pomogli su mu i Steve i Viv, tadašnji vlasnici lokalne kafane koja je bila centar sela u vrijeme "Crne subote". Tu je spavala vojska, a preživjeli se hranili i kupali. "Steve je jedan od onih ljudi s kim možeš pričati o svemu", kaže Mark.

Steve, Mark, Nathan i drugi iz sela zajedno su otišli i u ribolov jednog vikenda skoro godinu nakon požara. Tu su proslavili Markov 40. rođendan, a tu je Nathan ulovio i svoju prvu ribu. Osim toga, sin je ocu prvi put priznao kako se plašio da ga je zauvijek izgubio te "Crne subote". Odlazak u ribolov umnogome ih je zbližio.

Mark je ostao u svom selu, gdje je ponovo izgradio kuću s djevojkom Belindom, na mjestu gdje je nekad bila stara. To su uradili i mnogi drugi mještani. Većina nije čekala da im sudbinu odrede gradski birokrati, već je lokalna zajednica nedugo nakon požara formirala komisiju za izgradnju i pomoć povratnicima.

"Tako smo se svi i zbližili", kaže Mark. "Ovo je divno mjesto za život. Nikad ga ne bih napustio. Kad bi ponovo bio požar, ja bih ostao."

Izvor: Al Jazeera

Teme: 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.