Da Bogdom nikad nismo trebali snimiti ovaj film. Da su Bogdom Edita Malkoč i Selma Agić žive. Da smo Bogdom svi savjesni vozači. Da Bogdom..
Film u kojem glumim, a koji ste imali priliku pogledati na socijalnim mrežama je posvećen Editi i Selmi, djevojakama koje su nedavno poginule u saobraćajnoj nesreći u Sarajevu, ali i svim drugim osobama koje su stradale u saobraćajnim nesrećama na bh. cestama.
Kao što svi i znamo, najveći broj ovih tragedija je uzrokovan konzumacijom alkohola i neprimjerenim upravljanjem motornim vozilima.
Alkohol
Iako strogo osuđujem konzumiranje istog, vjerujte mi da nemam problem sa tim što neko pije. Jarane, pij benzin ako ti odgovara, tvoj problem – ide u tvoje tijelo, ne moje, ali imam problem sa tim, kada se krkan narolja k’o stoka, sjedne za volan i ubije nekoga!
Svakodnevno smo svjedoci takvih slučajeva, ali nas slabo dotiču. Pročitamo, uzdahnemo, “da Bog sačuva” izgovorimo, i nastavimo dalje listat’ fejsbuk. Rijetko kad se zapitamo kako bi bilo i šta bi bilo kada bi žrtva manijaka za volanom bio neko koga volimo. Za koga živimo. Mater, otac, brat ili sestra ?!? Vjerujem da tad svi dijelimo isti osjećaj brige, jeze i bijesa.
Nejse, krivog drveća i budala nikad nestati neće, nego da se vratim na priču o filmu.
Kao što sam već naveo, film smo posvetili osobama koje su stradale u saobraćajnim nesrećama. Na kraju filma se pojavljuju poznati bh. pjevači – Armin Muzaferija i Eldin Huseinbegović, te sportisti Amel Tuka i Salko Zildžić, koji su gledateljima poslali savjetodavnu video-poruku. Ovim putem im se želim zahvaliti što su svojim učešćem uveličali projekat i dali mu na dodatnoj vrijednosti.
Iako mrzovoljan zbog kašnjenja, na kraju dana sve ispada onako kako treba, kao da je isplanirano, tako da Sanjin Sefić, osoba koja je bila za volanom i koja je usmrtila nesretne studentice, biva deportovan u Bosnu i Hercegovinu, što od našeg filma, koji je već postao aktuelan nakon 2 dana na socijalnim mrežama, čini aktuelniju priču.
Ako neko odluči prikočiti pred crvenim svjetlom na semaforu, sjetivši se pritom našeg filma, osjećat’ ću se kao uspješan čovjek, koji je sa svojom ekipom pravilno prenio poruku gledateljima.
Režiju i montažu filma je potpisao Enes Hotić, vlasnik ExitMedia produkcije.
Pored mene, u filmu su glumili i Jasmin, Kenan i Edin Talić, Muamer Osmančević, Salmin Behremović, te Davud i Esma Hotić.
S obzirom da je moj YouTube kanal, slobodno mogu reći, jedini na našim prostorima koji kroz kratkometražne filmove problematizira određene situacije i dešavanja, često dobijam pitanje – “Zašto baš ti?”
Ne znam, danas je nekako pojam “YouTuber” rezervisan za osobu koja se snima dok igra igrice i slično, ali ja osjećam da baš mi, osobe koje uživaju tu medijsku praćenost što se socijalnih mreža tiče, imamo mnogo veću i bitniju misiju od toga da igramo igrice po vazdan.
Također smo osuđeni i na osobe koje upale kameru i prosipaju svoju šuplju politiku i negativnost na sve nas. Smatram da je jedan od najlakših načina “how to be a YouTuber” baš ovaj – sjedni ispred kamere, nađi temu u svojoj državi na koju moš’ pljuvat i izderavati se kao posljednji džabalebaroš, i budi zanimljiv sličnima sebi.
Šta ćeš, narod općenito voli primitivizam krkanskog ponašanja, stoga određeni “YouTuberi” uzimaju sebi za povod baš taj zatucani nivo komunikacije sa svojom publikom, te pušta da zbog pregleda, osobe koje ga gledaju, formiraju njega i njegov sadržaj. Stoga, mi prestajemo biti YouTube Creatori, nego YouTube followeri tuđih želja, pa se zapitam, kada bi (a bi) tamo neko htio da pijemo lokvu ispred kuće, kako bi mu bili zanimljivi te kako bi nam se smijali, da li bismo mi to radili? Neki, očito bi. Jer pregled je pregled, pa da..
Kvalitet ispred kvantiteta
Pa majka mu stara, blijedimo tako. Gdje nestade politika svih nas koji smo lica ispred kamera – kvalitet ispred kvantiteta!?
Dok postojim, trudit’ ću se da ukažem svojim pratiteljima na granicu između dobrog i lošeg, kvalitetnog i nekvalitetnog, pokvarenog i ispravnog. Barem toliko mogu.
Krivu Drinu niko ispravit’ ne može, ali ja, kao pojedinac, mogu svojim sadržajem biti drugačiji, što je u svakom smislu pohvalno i poželjno, jer bi sve bilo monotono i sivo kada bismo svi bili isti. Bogu hvala na različitostima!
Kako opisujem ostale, na trenutak sam sebi postadoh dosadan i sličan baš takvima, stoga, odlučujem stati ovdje. Neka svi snimaju, neka svi iznose svoje sadržaje, kvalitet će svog “kupca” naći, a tako i krpa naći zakrpu.
Na kraju ovog teksta, želio bih da se vratimo na početak.
Dragi narode, minuta koju planirate ukrasti na crvenom svjetlu nekog semafora, neće vas odvesti na vašu ciljnu lokaciju ranije, nego će vas vodoravno poslat’ u mrtvačnicu. Možda ne prvi put kada to uradite, čak ni drugi, ali treći hoće!
U pokušaju da ukradete minutu vremenu, ukrasti ćete život sebi ili nekome drugom ko vam ide u susret ili pokušava preći ulicu.
„Ako nešto može da pođe naopako, poći će naopako, i to u najnezgodnijem trenutku“ – Marfijev zakon.
Kada ste za volanom, jednom nogom ste u grobu, drugom u zatvoru, stoga, oduzmite gas – ne život!
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera