Rado bih pisala o šumskoj idili, ali avaj… U svijetu leptirova i medvjeda, negdje u čarobnim šumama kojim gazduje Uprava Javnog preduzeća Šume Republike Srpske, igra prijestolja prepliće razne priče sa čudnim likovima. Eh, u ovoj priči omiljene junake basni i bajki, zamijeniše niko drugi do – ljudi! Već nekoliko mjeseci medijska pera usmjerena su na nesvakidašnji potez prvog čovjeka Šuma Republike Srpske Rista Marića koji ne odustaje od organizovanja „novog reprezentativinog sindikata“ iako jedan već postoji! A borba generalne direkcije sa sindikalnim vođama Javnog preduzeća za sindikalno žezlo nije nimalo šarmantna zabava i poziva na duboko razmišljanje. Ova riskantna avantura sa neizvjesnim završetkom podložna je mnogim tumačenjima, a meni se nameće samo jedno… Da se razumijemo, filozofija sa ovim nema veze, a kako stvari stoje ni stvarnost! Kako rasplesti gordijev čvor pitanje je za milion eura!
Ko je u pravu – generalni direktor JP Šume RS-a Marić koji, agitujući preko direktora Šumskih gazdinstava, okuplja radnike i lobira za reprezentativni sindikat ili sindikalni lideri koji predvode 46 organizacionih jedinica, koji je opet ogranak Sindikata šumarstva, prerade drveta i papira RS-a? U aprilu bi se trebali održati sindikalni izbori, ta magična riječ koja ljude tjera na konsolidaciju s ciljem ostvarenja vlastitih interesa. No ovaj put ima i zadnjih namjera, a između ostalog i usvajanje kolektivnog ugovora gdje je ključ (ne)uspjeha opet niko drugi do Sindikat. Rješenje zagonetke na pomolu!
Marić ne odustaje od kampanje koja se, kažu, ne bilježi u „istoriji sindikalnog djelovanja“ niti je u skladu sa Konvencijom međunarodne organizacije rada o slobodi sindikalnog organizovanja i djelovanja. Čovjek vjerovatno smatra da kao član “vječnih socijalista” ima puno pravo na genetski modifikovani socijalistički čin. Drugo, s pozicije generalnog direktora preduzeća u kojem je zaposleno skoro četiri i po hiljade ljudi vidi šansu za novu infrastrukturu stranke. Iako bi mnogi rekli da je u pitanju jagma za sindiklanu članarinu treći čin drame iz začarane šume RS-a bio bi sveden na završni udarac Marića koji već mjesecima pokušava smijeniti nekoliko direktora Šumskih gazdinstava koje su pod kontrolom druga dva politička koaliciona partnera.
Čuda prirode
A šta rade rade lideri Sindikata Šuma RS-a? Osim što prebrojavaju koliko novca i u čiju kasu se ubacuje više, kao i po nekog “porotničkog vijećanja” o potencijalnom štrajku “šumski sindikat” i nema nekog velikog posla. Sudeći po nezadovoljstvu radnika u gotovo svim šumskim gazdinstvima u RS-u, sindikalni lideri su zaboravili osnovnu svrhu postojanja Sindikata – zaštita radničkih, a kroz to i ljudskih prava. Evidentno je kršenje Zakona o radu koji se čak i ne zna pravilno tumačiti jer u pojedinim gazdinstvima nekoliko desetaka radnika radi po Ugovoru na određeno vrijeme više od dvije, pa i tri godine.
A Zakon predviđa drugačije! Ugovori ne smiju biti produženi na iste poslove više od tri mjeseca, a u gazdinstvima to rade i na godinu dana. Zakon predviđa drugačije! Radnicima u gazdinstvima uskraćena su prava da na uvid dobiju vlastitu dokumentaciju pa čak i “radnu knjižicu na revers” za potrebe kopiranja. Ne smiju od direktora!
Zašto “šumski sindikat” ne reaguje na ucjene, mobing i samovlašće mnogih direktora u gazdinstvima? Zašto ne dignu svoj glas kad se mimo Zakona, konkursa i Pravilnika zapošljavaju “oni po babi i po stričevima za stalno” po automatizmu jer su nečiji?! Zašto sindikalni lideri uopšte postoje kad se radnička prava radnika koja bi trebali zastupati i braniti sažmu u jednu tužbu i “razvlači po sudovima”? I, da dodam da su u gazdinstvima na mjestima komercijalnih direktora i rukovodećih mjesta zaposleni genijalci koji su zbilja “čuda prirode” jer za samo godinu dana završe fakultete i dobiju diplome VSS. A na ovu (ne)prirodnu pojavu ćuti Sindikat, generalni direktor, a brine i čudi ćutanje Inspekcije rada, prosvjete, pa i predstavnika narodne vlasti!
I tako … ova priča iz čarobnih, a za sad začaranih šuma krije “pećinu u kojoj je živio mudri pustinjak koji je posjedovao psa Šarova, ovna Gruvala i jarca Pentrala. Životinje su mirno i slobodno živjele s pustinjakom sve dok se jednog dana u njihovu šumu nije doselio razbojnik”.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera