Sarajevo kao da se potpuno oporavilo od rana iz vremena opsade. Opet je sve spremno dignuti na šegu i smijati se do besvijesti. Koliko se samo smijeha prosulo nedavno, kada su vlasti ‘otvarale’ trotoar pred zgradom Predsjedništva Bosne i Hercegovine. A nije ga falilo ni u onih dan i po, koliko je trajao režim par-nepar. Ali, svojim smislom za humor Sarajlije je ugrozio Jerko Ivanković Lijanović, ponudivši najbolji vic upravo na temu „par-nepar“.
Iznebuha se u bh. javni prostor vratio bivši entitetski ministar poljoprivrede. Mnogi građani Bosne i Hercegovine bili su uvjereni kako još uvijek guli krevet u nekom od zatvora. Zadnji put vidjeli smo ga u trenerci, sa sportskom torbicom. Sjedao je u vozilo SIPA-e, bez lisičina na rukama, kao da će na tenis. Promućurnima je odmah bilo jasno da se bivši ministar neće natrijebiti zatvorskih buha.
Nedavno su ga opet uhapsili. Ali on je iznenada izronio iz crnih sarajevskih magli. Izašao je u dobro poznatom plavom dresu, i eno ga, već nekoliko dana, uz aut-liniju, zagrijava se za izbore 2018.
Bijeli zec mašte
Je li iko vidio Jerka Ivankovića Lijanovića da se vozi vozilima javnog prevoza (ovdje vozilima javnog prevoza ne smatramo SIPA-ine džipove)? A upravo on, i to ovaj put iz pozicije budućeg člana Predsjedništva BiH, u svom saopćenju za javnost poziva političare da koriste tramvaje i trolejbuse, i tako smanje trovanje bh. građana. Kakav vic!
Poznavajući strategiju njegove stranke i nekih njenih pulena suđenih za kupovinu glasova u izbornim godinama, čovjek je očekivao da će Jerko Ivanković Lijanović, u najmanju ruku, razapeti šatore odmah ispod pedesetometarske novogodišnje pozornice, u kojima će nuditi svjež vazduh u konzervama marke „pili“, ili će na parkiralištu preko puta dijeliti gas-maske, a ko zna, možda je njegova alhemistička tvrtka izmislila tablice budućnosti: danas parne – sutra neparne.
Ali, eto, nije. Izgleda da finansijski loše stoji dok nema para ni za čist vazduh. Stoga, ne treba se iznenaditi kada ga sutra, ni kriva ni dužna, vidimo u tramvaju. Možda je samo zato i pozvao političare da se solidarišu sa građanima, kako sutra ne bi sam visio okačen na tramvajsku šipku.
Zasigurno Jerko Ivanković Lijanović nije politička persona koju bi bh. građani najrađe vidjeli u sredstvima javnog prevoza. (Njega bi, sudeći po komentarima ispod njegovog saopćenja, većina najrađe vidjela iza rešetaka.) Pa ipak, bilo bi divno kada bi ga prozvani poslušali i već sutradan se pojavili u prenatrpanim tramvajima. Za pretpostaviti je da tada ni njihovi savjetnici i razni državni službenici koji nemilosrdno prazne državnu kasu po nebrojenim ministarstvima, parlamentima i agencijama, ne bi imali obraza (ili hrabrosti) da automobilima dođu na posao.
Iako zna da je takvo nešto u zemljici bosanskoj nemoguće, ipak, čovjek nema namjeru otvoriti oči i vratiti se u stvarnost ovijenu teškim ponjavama smoga. Sada, kada je napokon uhvatio bijelog zeca mašte, tjera on dalje. Eno ga, pokušava izbrojati koliko se auta ne bi pojavilo na sarajevskim ulicama kada bi političari i njihovi podređeni poslušali Jerka I.L. Njima sad dopisuje i sve one članove njihovih porodica, prijatelje ljubavnica, partijske poslušnike, razne glavomahatelje koji, zahvaljujući upravo njima, godinama bespoštedno cijede državi dušu. I čudi se. Računica je više nego jasna: mogao bi čovjek i deset puta mignuti, a da Sarajevom ne zabruji automobilski motor.
Smog u boci
„Kakav par-nepar! To je prava strategija za čist vazduh“, uzvikuje naš obični građanin. Još uvijek ne otvara oči, i gotovo sadistički bičuje bijelog zeca mašte. Sad zamišlja ostale sa spiska budžetskih korisnika.
I baš tad, u trenutku dok se blesavo kezi u raspuklo sarajevsko nebo, zatrubi truba ponad njegove glave. On otvori oči i strese sa sebe strah. I vidje tad kako Audi, sivi, metalik, registarskih tablica „ATIF“, slavodobitno promiče kroz opustjeli grad.
Staklo do vozača je spušteno, ruka nalakćena na rub vrata, umjesto cigarete u njoj je boca u koju se, poput dobrodušnog poslušnog duha, utječe sav sarajevski smog. U drugoj ruci, koja drhti zahvaćena nestrpljenjem, nazire se čep. Lice vozača se ne vidi. Ali, svi znaju ko je. Niko ni ne sluti kako je uspio uporni sarajevski smog nagovoriti da se vrati u bocu.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera