Pružena ruka mira

Pružam ruku onima koji je nisu uprljali krvlju, a takvih je danas puno više nego onih koji jesu, piše Ahmed Hrustanović (Reuters)

Piše: Ahmed Hrustanović

Presuda prvom predsjedniku RS Radovanu Karadžiću je historijski dan za Bosnu i Hercegovinu. Bosna i Hercegovina je prošla na još jednom testu. Svjedoci smo pisanja historije danas isto kao i prošlih godina.

Najveći dobitnici presude smo mi, svi građani Bosne i Hercegovine. Možda to tako neki neće gledati, ali zaista je tako. Neki su se pribojavali nereda ili masovnog nezadovoljstva nakon izricanja presude, pa je broj čuvara javnog reda i mira bio povećan u nekim opštinama diljem BiH. No, međutim, nikakvih nereda ne bijaše, niti narušavanja javnog reda i mira. To je naša najveća pobjeda.

Bosanci i Hercegovci su danas pobjednici. Ipak, nakon minulog rata oni i dalje žive zajedno, kako-tako, ali žive.

Bošnjak u Srebrenici, za koju je Karadžić direktno osuđen da je počinio genocid, živi mirno i sa svojim sugrađanima Srbima i dijeli istu sudbinu. Karadžiću, i njemu sličnim, najveća je kazna jer Bošnjaci, kako-tako, ali ipak lijepo žive danas sa Srbima diljem Bosne i Hercegovine.

Svima onima koju su pokušali da zavade bosanskohercegovački narod, današnja slika BiH je nezamisliva, jer danas u BiH jedan narod bez drugog ne može donijeti niti jednu važniju političku odluku.

Sarajevo je ljepše nego što je bilo, Banja Luka je ljepša nego što je bila, Mostar je ljepši nego što je bio, a i naša Srebrenica će biti ljepša nego što je bila.

Imamo Dejtonski mirovni sporazum, iako je nakaradan, ipak funkioniše i zaustavio je ubijanja i zločine. Presuda Karadžiću neka u razumnom čovjeku probudi svijest da niko nikada više ne preživljava ono što je Bosna i Hercegovina prošla tokom rata.

Glas razuma

U Sarajevu, reče Haški sud, nije bio rat, nego okupacija. Srbi u Sarajevu žive mirno i niko ih ne dira samo zato što su Srbi. Nacionalizam nije mogao uspjeti u multikulturalnom Sarajevu i nikada neće, jer Sarajevo će biti, sve će drugo proći.

Vjerujem da u srpskome narodu nikada više neće biti onih kao što su Karadžić, jer niko ne želi da kalja čast svome narodu, a pogotovo Srbi koju su vjekovima bili poznati kao čestit, odgovoran i pravedan narod, kao i ostali narodi Bosne i Hercegovine.

Vjerujem da će Srbi shvatiti da su njihove vođe iz devedesetih počinile genocid. Vjerujem i nadam se vremenu kada će većina njih reći, kao što i danas govore, da u njihovo ime ne smije da se čini nikakav zločin. To je glas razuma, a nacionalizam i fašizam razuma nemaju.

Sa pravnog aspekta veoma je teško dokazati genocid, ali u Srebrenici je dokazan i to na neutralnom sudu. Neka Bošnjaci i Srbi zakopaju neprijateljstva između sebe i okrenu se važnijim pitanjima kao što su bijela kuga ili odlazak mladih u inostranstvo iz kojeg se nikad ne vraćaju.

Gradimo budućnost, ne zaboravimo historiju, a nemojmo dozvoliti da nas događaji iz prošlosti ikada više zavade. Ja, Bošnjak kojem je u genocidu ubijeno svako punoljetno muško iz uže i šire porodice, opraštam zločincima. Imam snage da to kažem. Na osvetu ne pomišljam i nikada nisam, jer nikome ne bih poželio ono što sam preživio, čak ni njihovim potomcima. Neizlječiva je bol koju su mi nanijeli.

Neka im Bog sudi na svom Najpravednijem sudu, ali nikada to ne mogu zaboraviti, niti želim. Pružam ruku onima koji je nisu uprljali krvlju, a takvih je danas puno više nego onih koji jesu.

Pokažimo suživot koji nam Kur'an i Biblija nalažu. Čuvajmo svoje i poštujmo drugačije, upoznajmo drugačije.

Izvor: Al Jazeera