Revolucija za EURO 2024.

Pritisak se na nekoj strani mora smanjiti zarad Svjetskog prvenstva (EPA)

Piše: Lee Wellings

Živim u Londonu i pokrivam glavne sportske događaje koji se održavaju širom Velike Britanije i Evrope. Vrijeme je da se potraže rješenja za potencijalni nered koji se nadvio kao prijetnja nad evropskim nogometom u sezoni 2022/2023. Svjetska nogometna asocijacija i predstavnici kontinenata, država, klubova i igrača pokušavaju uskladiti kalendar. U duhu pronalaska rješenja, a ne stvaranja novih problema, ja nudim svoje skromno mišljenje kako riješiti nastalu zbrku i problem rasporeda utakmica.

Prvo ćemo se prisjetiti lokaliteta. Sada je jasno kao dan (onaj pustinjski, prije oluje) da će Svjetsko prvenstvo biti održano u Kataru i da će biti pomjereno u zimu, kako se ne bi igralo na temperaturama iznad 40 stepeni.

Oni koji postavljaju pitanje zašto FIFA ovo nije uzela u razmatranje kada je odabrala Katar za domaćina samo su djelimično upravu. Da, tačno je da je tamo prevruće, ali prije ili kasnije termin SP-a morao bi se pomjeriti. Zašto da se vrši diskriminacija nad Bliskim istokom i toplijim krajevima svijeta?

FIFA će održati sjednicu 3. oktobra u Cirihu da potvrdi kako će se pomjeriti termin održavanja SP-a na evropsku zimu i počet će s razrađivanjem  kalendara za predstojeća SP. Čelnici Evropske nogometne asocijacije sreli su se u Hrvatskoj da razjasne koji je stav Evrope o pitanju 2022. godine, s čime će se veliki evropski timovi morati složiti. I UEFA će se složiti, kako se i očekuje (kao da su i mogli da se ne slože), ali će imati značajnu ulogu u pravljenju kalendara događaja. Sasvim razumljivo, oni će, zaista, najviše ispaštati.

Prisjetimo se da je predsjednik UEFA-e Michel Platini glasao u korist Katara i da je uvijek zagovarao ideju zimskog SP-a. Prije dvije godine tvrdio je da će sve svoje utakmice i lige pomjeriti, jer je SP prioritet. Održao je obećanje. Sada Platini i UEFA sebi mogu olakšati u sezoni 2022/2023, tako što će kao prioritet postaviti klupski nogomet i napraviti ustupke u slučaju kvalifikacija za Evropsko prvenstvo.

Favoriti i ‘male ribe’

Po mom mišljenju, u kvalifikacije za EURO 2024. treba uvesti revoluciju. Da bih objasnio svoju teoriju i način njenog funkcioniranja, počet ćemo od EURO-a 2016. Nažalost, ovo je prvo EP na kojem će učestvovati 24 tima. Tužno je da UEFA mijenja najbolji format i najkvalitetnije međunarodno takmičenje u nogometu. Novi format, koji je uključivao 16 timova, uveden je na EURO-u ‘96.

Kada su ga zbog ovoga kritizirali Platini je značajno slegnuo ramenima i nastavio pričati o glasovima, demokratiji i slično. Možda se on, kao predsjednik, mogao više potruditi i pokušati odgovoriti pojedinačna nogometna udruženja koja imaju pravo glasa za besmisleno lagan prolaz u finale. Dakle, prolaze 24 tima od njih 54, kao što će se desiti i 2024. godine.

Dugo godina osjećam potrebu da se uvedu predkvalifikacije u Evropi za EP i SP i da je besmisleno što favoriti igraju protiv “malih riba” na domaćem terenu i u gostima. Odavno se ovo trebalo promijeniti i možda će se 2022. godine to morati mijenjati.

Moj prijedlog je da se 24 najbolja tima oslobode učešća na kvalifikacijama do druge faze, koja počinje negdje u martu 2023. godine. Samo 16 najboljih od ostalih 40 će proći do finala nakon što odigraju predkvalifikacione utakmice u postojećim međunarodnim terminima krajem 2022. i početkom 2023. godine. Bolje pozicionirane države bi za raspored klupskih utakmica koristile termine krajem ljeta i početkom jeseni 2022. godine. Klub s igračima koji predstavljaju manje evropske države će se jednostavno morati uklopiti.

Tako bi, primjera radi, Luksemburg u septembru na međunarodnom nivou mogao igrati protiv Bjelorusije, a potom protiv San Marina. U međuvremenu bi se, u okviru engleske Premier lige, Bundeslige, Serie A, Primera Divison… mogle održati dvije ili tri utakmice, što znači da se ne bi podudarile s dugim periodom trajanja SP-a kasnije u toku sezone.

Afrika, CONCACAF, Okeanija… bi, ako je to moguće, igrale prijateljske utakmice. Ukoliko bi se kvalifikacije za takmičenje morale odigrati po svaku cijenu, onda bi klubovi jednostavno morali pustiti igrače, baš kao što su morali postupiti kada se u januaru održavao Afrički kup nacija. Očekivao bih prigovore ako bi se uopće desilo da bilo ko iz FIFA-e i UEFA-e pozdravi ideje za kalendar nogometnih dešavanja.

‘Na nivo šale’

Protežiranje međunarodnog rasporeda utakmica u kalendaru sigurno se ne bi svidjelo FIFA-i, zbog prepuštanja evropskih međunarodnih termina. Nadalje, to je potencijalno nefer prema klubovima čiji igrači odsustvuju zbog međunarodne obaveze igranja za afričke i azijske države i slično. Možda je, također, nefer i prema manjim evropskim ligama. Međutim, pritisak se na nekoj strani mora smanjiti zarad SP-a.

Možda bi, u krajnjem slučaju, FIFA mogla izgubiti neke međunarodne datume, otarasiti se sve besmislenije distrakcije prijateljskih utakmica na međunarodnom nivou, za koje bih, zaista, volio da nisu izgubile svoj sjaj. Ali jesu.

Sa 24 tima koja nastavljaju dalje, kvalifikacije za EP su svedene na nivo šale, pa im ova moja naizgled radikalna revizija ne bi narušila kredibilitet. Da li krajem novembra i početkom decembra ili početkom 2023. godine, SP će uzeti igrače iz klubova na osam sedmica, možda čak 10 ili više. Na SP-u se ne može igrati bez vremena za pripremu i oporavak.

Dakle, možda je vrijeme za pomalo neuobičajen način razmišljanja. I možda će se preći preko dobrih rješenja. Primjera radi, FIFA bi, zaista, trebala ozbiljno razmotriti maj kao mjesec u kojem bi se moglo igrati SP u Kataru.

Andrew Warshaw je to predložio na web stranici InsideWorldFootball i ljudi u Dohi su mi potvrdili da bi to moglo dobro funkcionirati, u smislu temperature i logistike. Zašto ne pokušati nešto radikalno? Šta god da se desi, engleska Premier liga i ostali će ispaštati u sezoni 2022/2023, pa zašto im onda ne bismo olakšali i dopustili da međunarodni nogomet preuzme dio tereta koji nose klubovi.

Izvor: Al Jazeera