Piše: D. Parvaz
„Ne morate puno puta napraviti salatu da znate da se maslinovo ulje ne može rastvoriti u vodi“, kaže Steven Miles, internista i biotehničar na Univerzitetu u Minnesoti, objašnjavajući zašto se sastojci od kojih se prave preljevi za salatu nikada ne bi trebali koristiti za ubacivanje cijevi za prisilno hranjenje kroz nos zatvorenika dva puta dnevno.
Trebao bi se koristiti lubrikant koji je rastvoriv u vodi pošto on ne može uzrokovati trajno oštećenje pluća kao što to može učiniti maslinovo ulje.
„Iz nekog razloga koji je meni potpuno nejasan, oni su koristili maslinovo ulje na ovom čovjeku“, rekao je Miles govoreći o Sirijcu Abu Waelu Dhiabu, zatvoreniku u Guantanamu na Kubi, o čijem se slučaju protiv Obamine administracije trenutno raspravlja u Washingtonu.
Teško je povjerovati koliko su čvrsti argumenti u vezi sa ovim slučajem, prvim ove vrste u američkom Okružnom sudu.
Ne radi se o tome zašto je Dhiab, koji nikada nije optužen za zločin, proveo 12 godina svog života u zatvoru u ovakvim uslovima. Niti zašto nijesa svojom porodicom iako je 2009. godine odobreno njegovo oslobađanje.
Radi se o tome kako su cijevi podmazane i o okusima dodataka koje mu na silu guraju kroz nos do želuca – postupku koji se ponavlja i do dva puta dnevno.
Miles se usprotivio tvrdnjama Vlade da je uvlačenje cijevi kroz nos pomoću koje se unosi hrana dva puta na dan potrebno kako bi se izbjegla infekcija, te je dodao da te tvrdnje ne podržava medicinska literatura i da bi cijevi u tijelu mogle ostati sedmicama.
Zapravo, dokazi Vlade podržavaju Milesovo svjedočenje: Oni su predstavili cijev za hranjenje kao dokaz, ali na instrukcijama za korištenje cijevi naznačeno je da se ona može zamijeniti svake četiri sedmice.
Doktor je ranije svjedočio da jednjak nije sterilno okruženje – „Mi jedemo tacose … oni nisu sterilni“, našalio se on.
Vlada SAD-a bez svjedoka
Od upornih primjedbi na stručnost sve trojice svjedoka podnosioca tužbe – sva trojica su doktori, od kojih je jedan penzionisani brigadni general – do izlaganja vlastitog slučaja, jedna stvar je bila vrlo jasna: Ministarstvo pravde Sjedinjenih Država nije mislilo da će se slučaj štrajkača glađu iz Guantanama ikada biti izložen pred poluotvorenim Okružnim sudom (iako su neki klasificirani dokazi i svjedočenja prezentirani sutkinji na zatvorenim ročistima).
Iako su praktično zatvorena, otvorena ročišta su nam dala rijedak uvid u svakodnevne prakse u Guantanamu – sve do činjenice da Vladini službenici smatraju oduzimanje Dhiabovih steznika za članak, pamučnih čarapa i donjeg rublja medicinskom, a ne kaznenom odlukom.
Vlada je predstavila svoj slučaj isključivo dokumentacijski, bez svjedoka. Samo su advokati čitali dijelove dokumenata koji ukazuju na to da se osoblje Guantanama, koje je pravilno obučeno kada i kako da primijene prisilni tretman, lijepo ponašalo prema Dhiabu.
U sudnici sutkinje Gladys Kessler, advokatski tim zatvorenika je zatražio da mu omoguće pristup invalidskim kolicima, da osoblje Guantanama prestane sa prisilnim izvlačenjem iz ćelije i da se prestane koristiti stolica za koju ga vežu kada ga prisilno hrane.
Vlada, priznala je sutkinja, ima razlog zašto cenzurira na neke dokaze, ali je u prethodnoj presudi odbila održati saslušanje u tajnosti.
‘Šokantan zahtjev’
U obrazloženju te odluke, Kessler je razjasnila jednu stvar: Zahtjev Vlade da spriječi javnost da „posmatra vjerodostojnost živih svjedoka“ je „posebno šokantan“ uzimajući u obzir koliki publicitet slučajevi u Guantanamu već imaju.
Ova slučaj je naročito poseban: Da, Guantanamo je zatvor i pružanje medicinske njege onima koji se opiru može biti izazov. Pa ipak, Vladini advokati su stavljeni u poziciju da, bez pozivanja svojih svjedoka, brane prakse koje su svjedoci podnosioca tužbe u više navrata nazvali „kaznenim“, a ne medicinski neophodnim.
I baš kao što Dhiab nije mogao svjedočiti, tako ni Vlada nije imala svjedoke; ovo saslušanje je u svakom pogledu bilo saslušanje putem posrednika.
Međutim, Kessler je naredila da Vlada preda sudu snimke prisilnog izvlačenja iz ćelije, a medijima koji zahtjevaju te snimke da osmisle plan kako da ih puste u javnost do 20. oktobra.
Pod pretpostavkom da Ministarstvo pravde Sjedinjenih Država neće uložiti žalbu – glasnogovornik mi je rekao: „Mi preispitujemo odluku i razmatramo naše opcije“ – videosnimci u ovom slučaju će biti vredniji od svih svjedočenja stručnjaka.
Izvor: Al Jazeera