Ruski rulet na bh. ulicama

Šta je sa spiskom s neplaćenim kaznama za saobraćajne prekršaje koji je prošle godine Komisija za saobraćaj i komunikacije Parlamenta Bosne i Hercegovine zatražila od Državne agencije za identifikacijske dokumente? (Anadolija)

U Sarajevu je u utorak, 10. oktobra, obilježena prva godišnjica stradanja studentica Selme Agić i Edite Malkoč, koje je na semaforu kod Zemaljskog muzeja ubio Sanjin Sefić, projurivši kroz crveno brzinom 100 km/h i pobjegavši u Srbiju. Tu, na mjestu koje pamti njihove posljednje korake, okupili su se članovi porodica, studenti i profesori Univerziteta u Sarajevu.

Salih Fočo, dekan Filozofskog fakulteta, poručio je da studenti traže promjene za veću sigurnost građana. Selmin otac Amir Agić istakao je da je efekt suzbijanja divljanja na cestama slab i da porodicama teško pada sve ono što prolaze na suđenju Sefiću i njegovim jatacima. Studentica Lamija Spahić kazala je: “Ne vidimo policajce ni kamere ni redare koje je obećao ministar Vedran Mulabdić.”

Dakle, svi su istakli da se sigurnosna situacija nije popravila ni za jotu. Najbolju potvrdu njihovim riječima dao je upravo taj utorak, 10. oktobar. Kao da je htio pokazati da je pješačenje bh. ulicama i dalje opaki ruski rulet. U Sarajevu je otpočeo stradanjima pješaka. U naselju Rajlovac, u Ulici Safeta Zajke, oko 7:45, autobus je udario 16-godišnjakinju. Ni sat kasnije, u naselju Stup, u Ulici Džemala Bijedića, vozač automobila marke Kia udario je žensku osobu A. L. (1996). Obje unesrećene prebačene su na klinički centar.

Šta je s dužnicima za neplaćene kazne?

Dok su pred Zemaljskim muzejom držali govore, a sarajevski ljekari vidali rane povrijeđenim pješacima, u Univerzitetskom kliničkom centru u Banjoj Luci ljekari su se borili za život desetogodišnjeg dječaka. Njega je u Ulici kralja Aleksandra I Karađorđevića, dok je izlazio iz autobusa, udario kombi. S Klinike za anesteziju i intenzivno liječenje, gdje je dovezen oko 11:50, javili su da je u komi.

Pješaci su i dalje na udaru. Ne može proći ni mjesec dana, a da u Bosni i Hercegovini ne pogine pješak. Evo, 5. oktobra, u Drinskoj ulici u Sarajevu, oko 16:00 smrtno je stradala pješakinja. Dan ranije na portalima je zazujao naslov: “Mercedesom pokosio dva pješaka u centru Sarajeva”. Dan kasnije, 15-godišnji pješak R. B. povrijeđen je kad ga je oko 12:15 u naselju Doglodi E. K. pokosio svojim Renaultom.

U prvih deset oktobarskih dana samo u Sarajevu poginuo je jedan, a stradalo pet pješaka. Zar to nije alarmantno?! Zar to nije razlog za izlazak na ulice?! Kad se desi ono što se desilo 10. oktobra prošle godine, bit će kasno da palimo svijeće i deremo se u gluho uho vlasti.

Šta je sa spiskom s neplaćenim kaznama za saobraćajne prekršaje koji je prošle godine Komisija za saobraćaj i komunikacije Parlamenta Bosne i Hercegovine zatražila od Državne agencije za identifikacijske dokumente? Sjećate li se? Ukupan dug iznosio je 56 miliona KM (28 miliona eura). Dužnik s najvećim iznosom bio je Sarajlija i dugovao je 44.017 KM (22.000 eura). Šta je s njim? Je li priveden? Je li mu naplaćena kazna?! Kako je uopće moguća tolika? Šta je sa 42 osobe koje su dugovale 880.000 KM? Šta je s bilo kojom osobom s tog spiska? Jesu li njima naplaćene kazne? Jesu li oni privedeni? Te odgovore od vlasti nismo dobili. Ali, zašto smo ih prestali tražiti?

Gluha vlast

Prošlog mjeseca u Bosni i Hercegovini poginula su dva pješaka. Prvo je 8. septembra, oko 23:00, na putu M-5 u mjestu Gospino Vrelo u općini Travnik smrtno stradao G. S. (1957) kad je na njega naletio automobil VW Jetta bez registarskih oznaka, kojim je upravljao E. Š. (1980) iz Travnika. A šest dana kasnije, oko 17:45, na lokalnom putu Baba Ruža – Vučija Poljana u općini Ribnik, smrtno je stradao Lj. T. (1938), koga je vozilom marke Golf udario B. J. (1977) iz Ribnika.

U septembru su stradali mnogi pješaci. 13. septembra u Banjoj Luci Audi je udario starca, pa sletio u Vrbas. U Bijeljini je 22. septembra Audi pokosio pješaka u Ulici Filipa Višnjića. Sutradan je u sarajevskom naselju Pofalići (Socijalno) Golf udario pješaka na pješačkom prijelazu. Pet dana kasnije u sarajevskom naselju Mojmilo kod SOS sela udaren je pješak… Jednostavno, nema mjeseca a da u Bosni i Hercegovini ne pogine barem jedan.

Evo, 5. augusta u Drenovoj Glavici, na magistralnom putu Bosanska Otoka – Bosanska Krupa, pola sata iza ponoći smrtno je stradao pješak koga je pri velikoj brzini udario Audi njemačkih registracijskih oznaka za čijim je volanom sjedio A. K. Dva dana kasnije, u Tuzli, u blizini Studentskog doma, oko 21:50 udaren je pješak, a vozač Mercedesa je pobjegao. I u Sarajevu su gaženi pješaci. Na Dolac Malti 20. augusta udaren je pješak. Sutradan dva. Prvog je oko 13:00 na Kobiljoj glavi udario nepoznati vozač BMW-a, a drugi je stradao pod džipom pet minuta kasnije u Donjem Hotonju…

Kako smo brzo zaboravili stradale studentice i kako je glas javnosti brzo i gotovo naprasno umukao! Kao kad odjednom i iznenada shvatiš da govoriš u uho gluhog i da džaba pojačavaš glas i uzalud vičeš. Vlast bosanska je gluha. Izgleda da nije dovoljno govoriti i zahtijevati. Očito je da treba prići bliže, uhvatiti je za ramena i dobro je prodrmusati. I lažljiva je ova vlast. Zato joj ne treba gledati u riječi već u djela. I kratke pameti. Zato ju je džaba podsjećati obilježavanjima godišnjica.

Njoj, vlasti bosanskoj, treba stalno, 24 sata dnevno, biti pred očima. I udarati u sve moguće talambase i bjesomučno mahati spiskom obećanja koja nam je dala.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera