Samo da nas praznina ne pojede

Rekla sam i da mi je svjedeno i da rade šta god žele, jela me vlastita ravnodušnost (EPA)

U posljednje vrijeme dopustila sam da me pojede umor. Umor od osjećaja odustajanja, umor od osjećaja nepostajanja želje. Poželjela sam da odem i razmišljala sam kako bih voljela da odem dovoljno daleko da kada poželim mirise i boje, kada poželim ona svoja osjećanja koja su vezana za ovaj prostor, da budem dovoljno daleko da me osjećaji ne mogu vratiti. Rekla sam i da mi je svjedeno i da rade šta god žele, jela me vlastita ravnodušnost.

Od svih puteva koje sam prošla Bosnom I Hercegovinom, a kilometri i kilometri su iza mene, najviše me veseli put prema Hercegovini. Čini mi se da sam negdje pročitala kratku rečenicu koja bi na najbolji način opisala ovu zemlju a glasi – Hercegovina je najljepši dio Bosne, i jeste.  

Bila sam prazna i umorna kada smo krenuli prema Hercegovini. Zatvorila sam oči, rekla sam spavat ću, baš je lijepo što ja ne vozim..ali nisam izdržala i počela me ponovo osvajati suncem i mirisima. Rugala mi se Neretva, rugao mi se Velež. Rugao mi se i kamen. Rugao mi se Mostar, eh taj Mostar, pa se onda ukazao Počitelj, a uz cestu grožđe u bojama. Rugala mi se i Čapljina. Narugalo mi se i Hutovo Blato…kako se samo Hutovo Blato narugalo mojoj  praznini.  Narugao mi se i prvi Hercegovac koji je,  kako je otvorio usta,  počeo pjevati,  jer meni Hercegovci kada govore pjevaju. Oni su pjevali, a ja sam govorila.

Hrabrost odlučnih da uspiju

I pričali smo o istim stvarima, o mladima koji odlaze, o mladima koji ostaju. Upoznala sam mlade koji su hrabriji od mene, pokrenuli su privatni biznis i uspjeli su. Ona praznina sa kojom sam krenula počela se polako puniti. I nije nam dugo trebalo da se otvorimo jedni drugama, sve više mislim da je ta jednostavnost kojom dijelimo sebe naša najveća prednost, jer kada uspijemo izroniti iz servirane dnevnopolitičke stvarnosti koju kreiraju oni što se busaju u prsa da predstavljaju “svoje” narode, shvatimo da se tu  nalaze ljudi jednostavni i dobri. Nalaze se ljudi koji su spremni pričati, ali i slušati. Nalaze se mladi koji ruše nametnute stereotipe. Nalazi se život.

O tom životu rijetko pričamo, o dobrim ljudima skoro pa šutimo, zatiremo njihovo postojanje, a postoje. Htjeli priznati, ili ne, pristali smo da se povučemo, pristali smo da nam je svjedno, dopustili  smo da nas umore, dopustili smo da nas vlastiti umor poždere. Iscrpljeni od nezaposlenosti, od odlasaka naše djece, od minimalnih plata i penzija…. Isrpljeni od kreditnih kartica i kupovina na rate. Iscrpljeni od neiscrpne retorike političkih moćnika, koja baš svaki put upli. Isrpljeni od neizvjesnoti, postali smo prazni. Pristali smo da gradove, da ljude koji u njima žive, smjestimo u ponuđene percepcije, često neistinite. A Čapljina je prelijepa i Široki Brijeg. U Širokom imam prijatelje širokog zagrljaja.

Na povratku smo jeli hercegovačke smokve. U usitima je dominirao  okus slatkog i tjerao na sljedeći zalogaj. Ruke su bile slipave i ljepljive. Zalijepila se Hercegovina za prste i srce. Zalijepio  se ponovo osjećaj koji je tjerao prazninu. Zalijepio se običan život,  običan čovjek i izgurao politiku..

Hercegovina, ljepši dio Bosne

U Mostaru nam se pridružio mladi autostoper iz Finske. Mladić nasmijan. U ruksak je stalo sve što mu teba. Natrpali smo mu ruksak sa keksom i bombonama, da mu se nađe. Napustio nas je u Jablanici, kaže ide dalje prema Jajcu. Rekao je da mu je lijepo i da je naša zemlja lijepa, a ljudi dobri. Odmah je otvorio keks koji smo mu dali i ponudio nas. Nismo htjeli da uzmemo da bi njemu više ostalo, ipak uzeli smo samo jedan komad, da ga ne uvrijedimo. Zahvalio se, mahnuo i opet se nasmijao dok se pozdravljao sa nama, nastavio je dalje svoje putovanje…

Htjela sam mu reći kako je Hercegovina onaj ljepši dio Bosne, i da je istina da ovdje žive dobri ljudi i da mi je baš drago što i on tako misli i da bi nama svima ovdje bilo bolje da baš svi možemo jedni na druge gledati kao što on gleda na nas…i da sam, eto ja umorna, ali ne bi me, bojim se, mladi Finac skontao, ali će biti dobro ako me  vi, dovoljno stpljivi da sve ovo pročitate, kontate……

Zamišljam mladog Finca danas u Jajcu, sigurna sam da mu je lijepo….

Izvor: Al Jazeera