Samo daj da sijemo zlobu i mržnju prema nedužnima

Dijete, Dječak
Usprkos mjerama koje se poduzimaju, svakodnevno se povećava postotak zlostavljanja djece (EPA)

Imam naviku uz jutarnju kafu upaliti TV i pogledati servisne informacije jer mi olakšaju planiranje u kretanju i oblačenju. Sasvim praktična stvar i mada sam više od 10 godina bojkotovala gledati TV što zbog nedostatka vremena, što zbog sadržaja neprihvatljivog za moje standarde, nekako skoro neprimjetno se ta moja navika uvukla u moj dom.

I tako, na jednoj regionalnoj TV mreži gostuje Stjepan Kljuić, nekadašnji član Predsjedništva BiH, nama Bosancima i Hercegovcima onako ne baš mrzak lik, rekla bih laički, mada nisam neko ko zna nešto posebno o politici. Ali eto, čovjek htio ne htio prisiljen je naučiti imena i funkcije onih koji obitavaju u javnom i političkom prostoru naše regije.

Komentirajući sve i svašta g. Kljuić se dotaknu i gnusne fotografije koja ovih dana kruži javnim prostorom i društvenim mrežama [koju je na Facebooku objavio Ivan Đakić, sin zastupnika u Hrvatskom saboru Josipa Đakića], na kojoj osoba u ustaškoj uniformi drži odrubljenu glavu osobe za koju kažu da je Srbin, pa usred programa uživo, reče: „Na licu mu se vidi da je on u suštini mogloloid i ja ne osuđujem njega, ja osuđujem oca kako ga je odgajao“.

A da ih isključimo iz programa?

Zagrcnuh se kafom i baš mi zapara uši. Neću da ulazim u lik i djelo spomenutog političara, ali otkad znam za sebe, znam i da on obitava u političkom i javnom prostoru i baš se pitam je li ikada učinio išta za one koje zove „mongoloidima“ jer da jeste sigurna sam da bi osobe rođene sa hromozomom više danas bile u puno boljoj poziciji nego li je to slučaj. A mislim da on tako obitava ima makar 50 godina.

Fotografija je gnusna sama od sebe, pa malo li je ta činjenica nego u nedostatku odgovora i rješenja, daj da sijemo zlobu i mržnju spram onih koji to ničim nisu zaslužili. Kad bi u ovoj zemlji bilo zakona kojih nema, onog momenta kad je Kljuić izgovorio ovako pogrdnu kvalifikaciju na ekranu bi nastao mrak, prenos bi bio prekinut, pa bi se potom pojavilo lice voditeljice koja kaže „shodno zakonu o zabrani vrijeđanja osoba rođenih sa određenim stanjima, g. Stjepana Kljuića isključujemo iz programa“.

Na žalost to nije slučaj iako pouzdano znam da je medijska kuća gdje se sve dešavalo prijateljski nastrojena osobama sa poteškoćama i invaliditetom uopće.

Ismijavanje i neznanje nikada nisu odgovor

Međutim, nije ovo jedini, niti izolovani slučaj. Na žalost. Nedavno je glumac Milan Kalinić usred jedne TV emisije uživo svom sugovorniku rekao: „Zašto šutiš? Kao da si autističan“, a onda je cijeli studio prasnuo u smijeh.

Baš je „smiješno“… kakve face i ljudine ispadoše.

Ako već nema zakona može javno vrijeđanje onih koji bi trebali biti nositelji prihvatanja bogatstva različitosti. Ako ćemo se već javno vrijeđati mogla bih i ja napisati ili reći šta ja vidim na vašim licima no neću, jer ismijavanje i neznanje nikada nisu odgovor.

Uvriježena je praksa kod jako velikog broja javnih ličnosti zvati ljude, djecu retardima, autističnim, mongoloidnima, uspoređivati ih sa zločincima i ubicama jer svi oni zapravo misle kako je to neka kategorija slabijih, neznalica ili manje vrijednih.

E pa imamo vijesti za vas drage naše javne ličnosti: okrenite se oko sebe i pogledajte. Niti su slabiji, niti manje vrijedni, samo je vaša percepcija užasno loša, a i način izražavanja vam je baš diskutabilan. Niste nikada odgovarali za sijanje mržnje i ponižavanje u javnom prostoru, a jednom kad budete neće vam više nikada pasti na pamet.

Platiti iz svog novčanika nanesenu uvredu

Zapravo je to rješenje užasnog problema kojeg inače imamo na Balkanu u medijskom prostoru. Ukinuti sa ekrana sve one koji siju govor mržnje, nipodaštavaju ili se sa mržnjom ophode prema drugačijem. Kazniti ih i izolovati. Kladim se da bi se u redovima utrkivali ko će ljepše govoriti samo da im se lica pojave na ekranima. Platiti iz sopstvenog novčanika nanesenu uvredu (ne iz budžeta), imati moralnu i ličnu odgovornost spram javnog prostora.

Nevjerovatno je da većina političara ili javnih ličnosti o osobama sa poteškoćama govori lijepo uglavnom onda kad im trebaju, što u promociji političkih kampanja što u lične svrhe, i tada su svi „borci“ za njihova prava i promociju za „njihovo dobro“.

Nada da će jednom svi političari, glumci, pjevači, svirači i ko sve ne biti više „ličnosti“ negoli „javno mišljenje“ na Balkanu je definitivno uništena pa onda preostaju samo zakonom propisane sankcije te odluke medijskih kuća da ih sklone sa ekrana sve dok ne počnu govoriti prihvatljivim civilizacijskim jezikom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera