Sindikalni rat na ulicama Michigana

Demonstranti u Lansingu su zalijepili trake preko usta da prenesu simboličnu poruku (AP)

Piše: John Terrett

Stariji čovjek me zgrabio za ruku dok sam se probijao kroz gužvu ispred zgrade Capitola u Lansingu, glavnom gradu američke države Michigan.

“Molim vas, recite svijetu da sam proveo 30 godina u automobilskoj industriji i da mi je sindikat Ujedinjenih automobilskih radnika (UAW) dao moju malu penziju, jedva dovoljnu da platim račun za struju. Ali sam zahvalan.”

Bio sam tako iznenađen da sam zaboravio da ga pitam za ime, ali smo se čvrsto rukovali i rastali, govoreći jedan drugom kako smo zahvalni što smo bili prisutni u ovom trenutku.

Nismo bili sami. Bili smo okruženi sa 5.000 do 17.000 članova sindikata i njihovih pristalica, koji su htjeli osporiti Zakon o pravu na rad, koji su trebali usvojiti članovi državnog Zastupničkog doma.

Sve je odisalo nekom tužnom neminovnošću, jer su sindikati znali da im brojke ne idu u prilog, što je značilo da će Michigan, nekad bastion sindikalnog rada u SAD-u, biti 24. država koja je usvojila takozvane Zakone o pravu na rad.

Zatvorene radnje

Zakonom o radu će takozvane zatvorene radnje [radna mjesta na kojima je moguće dobiti i zadržati posao samo u slučaju ako ste član nekog sindikata] biti proglašene nezakonitima –  drugim riječima, kada zakon bude usvojen, bit će protivzakonito da sindikati insistiraju na tome da im radnici pristupe ili da plate odgovarajuću članarinu kao uvjet za dobijanje posla. Postoje samo dva izuzetka, policija i vatrogasci.

Čelnici sindikata su nepovjerljivi, sve im miriše na pacove, isto kao da je dokazano da su na travnjaku Capitola dva ogromna glodavca na napuhivanje u trenucima kada je dovedena u pitanje američka tradicija rada.

Boje se da bi ova i druge antisindikalne mjere koje su uvedene širom Amerike tokom posljednje dvije godine, otkako su republikanci zauzeli Zastupnički dom u Washingtonu, usmjerene ka tome da oslabe njihove ovlasti i da uskrate mogućnost da se bore za prava uposlenika na radnom mjestu, kao što su kolektivno pregovaranje za bolje plate i uvjete.

Katie Oppenheim, registrirana medicinska sestra, kazala mi je zašto je u Lansingu sa kolegama koji su zalijepili traku preko usta da prenesu jasnu poruku.

“Poslodavac ima više prava, više mogućnosti da nam dođe i kaže ‘više ne želimo da vam damo sedam sati između smjena da spavate, vratit ćemo se u doba kad ste mogli raditi po 20 sati u komadu, a zatim doći da odradite još jednu smjenu’.”

Proizvodnja kotlova

Naletio sam na Freda Keitha iz sindikata Radnika proizvođača kotlova. Bio je sa svojim kolegama u kamp vozilu (koje je izgledalo kao veliki autobus ili vagon), prekrivenim impresivnim nacrtima koji oslikavaju slavnu historiju proizvodnje kotlova.

Oni datiraju od doba parnih kotlova za brodove, vozove, a danas se koriste u rafinerijama i elektranama za proizvodnju električne energije.

“Postavili smo ljestvicu kada su plate i povlastice u ovoj zemlji i najviše bi željeli  da svi dobiju iste plate i iste povlastice. ‘Pravo na rad’ znači manje plate, manje beneficija i više nesigurnih uvjeta, jer će sada biti moguće da se zaposle nestručni radnici.”

Poslodavci to vide na drugi način. Oni sumnjaju da nešto od sredstava koje sindikati prikupe ide za demokratske političke ciljeve, a rijetko za konzervativne.

Oni, također, smatraju da države u kojim je uveden Zakon o pravu na rad privlače nove poslove, te žele da Michigan bude konkurentan kao i druge 23 države, s obzirom na to da se ne nadmeću samo na domaćem tržištu, već i na tržištima širom svijeta.

Treba se podsjetiti da je ova država dom “Velikoj trojci” automobilske industrije, GM-u, Fordu i Chrysleru.

Charles Owen predstavlja udruženje malih kompanija Michigana i zabrinut je da će država, ako Zakon o pravu na rad ne bude usvojen, kaskati za drugima.

“Želimo da zaustavimo gubitak poslova, želimo da poslodavci dođu ovamo i da pokrenu poslove. Želimo da poslodavci koji su već ovdje i dalje ostanu ovdje, a ne da se prebace kada se odluče na prebacivanje u neku od država sa Zakonom o pravu na rad.”

Udarac u stomak

Kada su rezultati glasanja Doma objavljeni, iz mase su se mogli čuti ljutiti uzvici negodovanja. Predsjednik podružnice UAW-a za mičiganski grad Flint Art Reyes mi je kazao da se činilo da ga je “neko udario u stomak”, ali je dodao da će se nastaviti borba da se uvjere radnici Michigana kako pripadanje sindikatu ima razne povlastice.

“Hej, hej, guverner Snyder mora otići!”

Republikanski guverner Snyder je originalno obećao da će se držati što dalje od prijedloga Zakona o pravu na rad, ali je naglo promijenio mišljenje prošle sedmice, kada je obećao da će ga ozakoniti što je prije moguće.

To je i uradio, iza zatvorenih vrata i sa policijskom pratnjom, rano uvečer nakon glasanja Doma.

Vođe sindikata kažu da neće lako zaboraviti sve ovo i da mu je bolje da se pripazi kada dođe vrijeme za reizbor 2014.

U međuvremenu, oni kažu da se nastavlja borba da se ubijede stanovnici Michigana koji traže posao da vrijedi plaćati sindikalnu članarinu, sa ili bez zatvorene radnje.

Izvor: Al Jazeera