Sitni vez šovinizma

Sve dok se ne saniraju uzroci nazadnog stanja duha, od hrvatske mladosti, nažalost, ne možemo ništa bolje očekivati, piše autor (EPA)

Đakovački vezovi. Nadaleko poznata manifestacija izvornog narodnog folklora. Već više od 50 godina svakoga ljeta u Đakovo dolaze gosti iz čitavog svijeta.

Tisuće ljubitelja narodnih nošnji, pjesama, plesova, gastronomije i umjetnosti, ovogodišnje „Vezove“ će, nažalost, pamtiti i po ružnom i sramotnom incidentu prilikom svečanog defilea. Mladić iz publike, navodno u alkoholiziranom stanju, agresivno je krenuo prema turskoj folklornoj skupini Yeditepe iz Istanbula, i strgnuo tursku zastavu s koplja.

Prema izjavama očevidaca, u neposrednoj blizini incidenta desetak ljudi je zaplakalo. Bile su to spontane suze izazvane snažnim osjećajima bijesa, tuge, očaja, srama i nemoći.

Šovinističko mahnitanje

Iako je naposljetku sve dobro završilo – zastava je vraćena, izgrednik je uhapšen i odveden, gradonačelnik, organizatori i građani Đakova gostima iz Turske su se odmah najiskrenije ispričali, a oni prihvatili ispriku i nasreću ipak odlučili nastupiti, za što ih je šokirana publika nagradila zasluženim ovacijama – ostao je težak i gorak dojam.

Ostalo je, kao i mnogo puta do sada u više od dva protekla desetljeća, još malo gorkog taloga bezumlja, još malo onog nevidljivog suzavca koji je zahvatio promatrače povorke, ali munjevito zasuzio i sve razumne i dobronamjerne diljem Hrvatske.

No, također je, kao i mnogo puta do sada u više od dva protekla desetljeća, u javnosti raspireno još malo nepotrebne i izuzetno opasne vjerske netrpeljivosti, stvoreno je još, odavno nam do nesnosnosti ogađenog, šovinističkog mahnitanja. Na tugu i sramotu uljuđenih, na ponos i diku primitivnih i zaluđenih.

Da će reakcija zabrinjavajuće velikog postotka javnosti na društvenim mrežama biti zabrinjavajuća, nije bilo teško predvidjeti. Glorificirati kao heroja nekoga tko je – zaista ničim izazvan – divljački nasrnuo na simpatične i drage goste iz Turske, na povorku u kojoj su bila djeca, žene i zaljubljenici u folklor, potpuno je izvan granica razuma.

Ali takva reakcija, od čega opet enormno visokog postotka mlađih ljudi, čini se da je postala pravilo i gotovo da više ne zanima nikoga od odgovornih. Stoga ne treba čuditi mlaka, gotovo nikakva javna problematizacija ove vijesti kroz kategoriju ozbiljne društvene devijacije.

Jesmo li zaista trajno i nepovratno zagađeni šovinizmom?

Kako nam se, i zašto, sve to događa? Kako se, i zašto, unatoč nekoliko pozitivnih trendova od smirivanja ratnog ludila okončanog prije više od dvadeset godina, opet kao začarani uporno vraćamo u ralje tog nesretnog, negativnog senzibiliteta?

Folklorni napadi

Vjerojatno zato što je polazni i poznati koncept nacije-žrtve u nekim mirnijim periodima nakratko bio obuzdan, ali nikada nije temeljito saniran. Običajni, u ovom slučaju bismo sarkastično mogli reći – folklorni, napadi na sve drugo i drugačije, trenutačni napadi u svrhu obrane od potpuno pogrešno lociranih narodnih neprijatelja, i dalje se tretiraju kao bljeskovi domoljublja, a ne kao bolesti.

U narodu uvriježeno pejorativno izražavanje spram svih drugih i drugačijih od Vardara do Triglava i još dalje, spram drugih vjera, rasa, običaja i mišljenja, blagonaklonost izvršne vlasti prema dugogodišnjim fašističkim i šovinističkim ispadima, neuklonjenim grafitima na mostovima, podvožnjacima, nadvožnjacima i zgradama, jeziva skandiranja na sportskim priredbama, nacionalističko busanje koje je od osamostaljenja Hrvatske čvrsto utkano u način života, nikada nije ozbiljno, organizirano osuđeno i sanirano od strane onih od kojih je zapravo i poteklo – pa se kasnije prelilo na ulice, stadione, birtije, poduzeća i škole – a to je akademska zajednica i inteligencija.

Bez njihovog aktivnog uključenja politička razina će i dalje njegovati prešutni dogovor prema kojem ovakvo stanje, paradoksalno, odgovara i ljevici i desnici. Ljevici zato što zapravo ni po čemu nije ljevica, pa joj ovakvi događaji koriste ne bi li se identificirala barem kroz formalne sukobe s radikalnim nacionalizmom. Desnici zato što je potpuno korumpirana i iracionalna, pa joj neskrivena podrška radikalnom nacionalizmu daje kakav-takav identitet.

Godinama smo suviše olako vjerovali da će negativne pojave nestati same od sebe. Međutim, pozamašna šovinistička ikebana postajala je sve bujnija, a ekstremizam pomican sve bliže središtu zbivanja.

Obrazac društvenog prihvaćanja

Postoje trenuci koji su indikator stanja i smjera. Ovaj nemili događaj na Đakovačkim vezovima svakako je jedan od njih. I više nego dovoljan razlog i poticaj da se svi relevantni i odgovorni tvorci društvene svijesti konsenzusno usaglase i napokon postave oštrije granice za ovakve ekstremne pojave, što bi političke elite tada bile prisiljene prihvatiti bez obzira na njihovo svjetonazorsko određenje.

Trganje tuđe zastave, što je u ovom slučaju gesta otvorenog pljuvanja u prijateljski pruženu ruku, u obliku iznenadnog, individualnog ludila ne može se predvidjeti ni spriječiti, ali se može i mora, kad se nažalost već dogodilo, znatno bolje iskoristiti kako bi se javno istražili uzroci, te kako bi se građani, a posebice mlađi ljudi, usmjerili u pozitivnom pravcu.

A nikako se ne smije učiniti ono što se vrlo često čini; guranje smeća pod tepih ili ono još gore – zlorabljenje ovakvih događaja u sitne i pokvarene dnevnopolitičke svrhe.

Sve dok su ovakvi šovinistički ispadi obrazac društvenog prihvaćanja, svojevrsna inicijacija u domoljubne redove, sve dok ih politička i javna scena formalno osuđuje, a de facto štiti i podupire, sve dok nacionalistička mitomanija kao paravan za lopovluk, nesposobnost i bezidejnost preplavljuje obrazovanje, medije, kulturu i znanost, dok se izrodi i zločinci veličaju kao heroji, a bezveznjaci nesmetano odlučuju o važnim pitanjima, sve dok se decidirano i jasno ne saniraju svi uzroci ovako jadnog i nazadnog stanja duha, od hrvatske mladosti, nažalost, ništa drugačije i ništa bolje ne možemo i ne trebamo očekivati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera