Osmog decembra 2016. godine navršava se 15 godina od smrti Mirze Delibašića, legendarnog bosanskohercegovačkog košarkaša.
I danas isto razmišljanje, kao prije deceniju i po, jer i danas ne znam kako bih opisao ovo, u najmanju ruku, čudnovato stanje kroz koje prolazi država Bosna i Hercegovina, ovdašnji ljudi, ovdašnji sport, sportski klubovi, koji i dalje grcaju u dugovima bez svjetla na kraju tunela, koji su pred totalnim gašenjem, kao nekadašnji košarkaški prvak Evrope.
I opet se sjetim riječi, upravo igrača sarajevske Bosne, člana te čuvene šampionske generacije, velikog Mirze Delibašića, kada sam ga 2000. godine zamolio da nam iskreno opiše, samo kako je on znao, “bez dlake na jeziku”, stanje u kojem se nalazi bh. sport i uopće naše društvo.
‘Katastrofa kolektiva’
Kroz plavičasti dim njegove cigarete titrale su te iskrene i emotivne riječi u zraku… A sjedili smo posljednji put dugo i dugo, gledajući u pojedinim trenucima jedan u drugog, bez izgovorene riječi…
Mirzina uobičajena poza, laktom desne ruke naslonjen na stol, kažiprstom je pritiskao nosnicu, a istovremeno između kažiprsta i srednjeg prsta pridržavao cigaretu i polahko odgovarao na moja pitanja, na sva, ali jedan odgovor, jedna izjava ostat će upamćena za sva vremena.
“Katastrofa kolektiva”, rekao je i gledao u daljinu, kao da ne vidi svjetlo na kraju tunela.
“Eto, veterani Reala bili su ovdje. Bilo je prekrasno, ali mi smo sve to zaboravili i to je za nas bilo normalno. A ti momci 16 godina nisu bili u Sarajevu. Posljednji put su bili na mom oproštaju. Možda više nikada neće doći, možda i hoće, a mi to zaboravljamo vrlo brzo. To je naša katastrofa. Katastrofa kolektiva. Pogotovo onih ljudi koji su proveli rat ovdje, koji su isfrustrirani, kojima svakodnevno umiru prijatelji, poznanici, rodbina”, govorio je Mirza, koji je za Bosnu odigrao oko 700 utakmica, postigavši više od 14.000 koševa, da bi potom prešao u slavni madridski Real, gdje je i okončao karijeru.
Pomislio sam: “Kakva ironija”, jer je to izgovorio baš čovjek koji je bio svjetlost i putokaz za mnoge generacije mladih košarkaša, sportista općenito. Mirza je bio jedna od “zvijezda” predivne knjige profesora Slobodana Đurasovića, koja se zove Svjetla za daljine i koju je profesor posvetio Mirzi Delibašiću i Vahidinu Musemiću, legendama bh. sporta.
Rođen u Tuzli 1954, prvobitno se bavio tenisom, postavši pionirski republički prvak. Nakon tenisa Mirza se opredijelio za košarku, a 1968. postao je član Slobode da bi 1972. prešao u Bosnu.
Sa “Studentima” je Kinđe dvaput osvojio naslov prvaka države, jednom Kup tadašnje Jugoslavije, a 1979. u Grenobleu i naslov prvaka Evrope da bi godinu kasnije bio izabran za najboljeg košarkaša bivše Jugoslavije. I s reprezentacijom bivše Jugoslavije osvojio je sve što se moglo osvojiti: evropsko, svjetsko, olimpijsko zlato.
Milionski dugovi
Petnaest, odnosno, 16 godina kasnije, Kinđetova je Bosna pred gašenjem, koje li simbolike, na 15. godišnjicu smrti legendarnog igrača, najboljeg sportiste Bosne i Hercegovine 20 stoljeća.
FIBA je naložila da se do 12. decembra riješi “Slučaj Vučurović”, tj. da se bivšem igraču Bosna Royal Jellyja Nikoli Vučuroviću isplati oko 180.000 KM. Prvobitni rok bio je 23. novembar, ali FIBA je ostavila na “aparatima” najveći košarkaši brend u BiH, prvog osvajača Kupa evropskih šampiona s prostora bivše Jugoslavije.
Nažalost, ovo je epilog, milionski dugovi koji su se godinama gomilali, a danas došli na naplatu, ali na kraju je najveći problem predstavljalo potraživanje Nikole Vučurovića, koji je zasigurno najmanji krivac u ovoj tužnoj priči. Ustvari, crnogorski košarkaš nije uopće kriv!
Ko je kriv? Zar treba to pitati u državi u kojoj skoro niko nije odgovarao za bilo kakvu propast, bilo da se radilo o čuvenim bh. kompanijama, svjetskim gigantima, a upravo je KK Bosna bio gigant, i to u svjetskim okvirima.
Najveći i najuspješniji bosanskohercegovački sportski kolektiv svih vremena. I proteći će i Bosne, Une, Drine… da neko ponovi taj uspjeh – popeti se na tron Starog kontinenta.
Podsjećanja radi, KK Bosna osnovan je 1951. godine. Triput je bio prvak i dvaput osvajač Kupa Jugoslavije, a tome je dodao još četiri titule prvaka BiH te jednu titulu pobjednika Kupa.
Najveći uspjeh Bosna je ostvarila 1979. godine, kad je u Grenobleu osvojila titulu evropskog prvaka, predvođena legendarnim Mirzom Delibašićem.
Kinđe, nek’ ti je lahka zemlja bosanska, a Bosni nek’ je Bog na pomoći!
Izvor: Al Jazeera