Sjetimo se češće ‘kraljice sportova’

Ivana Španović na Prvenstvu Evrope skočila 6,98 metara, osvojila zlato i ostvarila nacionalni rekord (EPA)

Piše: Dušan Hadži Nikolić

U Beograd su se, posle osvojenih medalja na Evropskom dvoranskom prvenstvu, vratili “zlatna” skakačica udalj Ivana Španović i “srebrni” bacač kugle Asmir Kolašinac. Uprkos sjajnim uspesima, dvoje atletičara javnost je dočekala veoma stidljivo, a ispraćeni su…  pa, recimo da je malo ljudi znalo i da su otišli. Ivana je u Pragu skočila 6,98 metara i ostvarila nacionalni rekord, dok je Asmir do medalje došao hicem od 20,90 metara.

Brojevi, metri, centimetri… to sve izgleda pomalo neubedljivo, jer svako može da ostvari dobar atletski rezultat, zar ne?

Da li ste ikada pokušali da vizualizujete koliko je devet metara? Zamislite da putujete autoputem Beograd – Zagreb, recimo, i dok vozite, atletičar preleti iznad vas i doskoči negde na pola zaustavne trake, a da se pritom odrazio kod bankine sa leve strane. Dve trake, plus zaustvna traka u pravcu jednog ili drugog grada su nešto više od devet metara. To je približno koliko i svetski rekord u skoku udalj za muškarce koji drži Amerikanac Mike Powell, a iznosi 8,95 metara.

Jedni s drugima

Međutim, atletičari neće dobiti pažnju koju dobija Cristiano Ronaldo, jer umeće je smestiti loptu u rašlje. I jeste. Ali, moraćete da se složite da je preleteti devet metara mnogo veće dostignuće, to ni Bruce Willis u filmu Umri muški ne može…

Kenenisa Bekele iz Etiopije je 2005. godine deset kilometara istrčao za 26 minuta, 17 sekundi i 53 stotinke. Svako ko je gledao dugoprugaše ne može a da ne iskaže divljenje za napore koje ostvaruju. Distanca koju Kenenisa istrči je približno ista kao razdaljina između Zagreba i Sesveta, ili Beograda i Nove Galenike, Sarajeva i Ilidže. Kenenisi ne bi trebao automobil da bi prešao te razdaljine.

Da, rekao bi neko, ali atletika nije zanimljiva, zato je slabo praćena.

Atletika je sport kojim su se bavili i drevni Grci i stari Latini. Sinonim letnjih Olimpjskih igara je upravo “kraljica sportova”, a ulaznice za atletska nadmetanja na Igrama prve nestanu sa blagajni.

U atletici takmičari se ne takmiče jedni protiv drugih, već jedni sa drugima, a prava borba je u njima samima. Potrebno je savladati vlastitu psihu, biti koncentrisan i pripremljen kako bi neko ostvario što bolji rezultat. U atletici se pomeraju granice ljudskog organizma, ljudskih mogućnosti, stalno je potrebno ostvarivati progres kako bi rezultat bio bolji, a da pritom ne gaziš ljude oko sebe.

Sporadično, na pet minuta

Zamislite da istrčite 100 metara za manje od 10 sekundi – to je uradio atletičar. Zamislite da pomoću motke preskočite više od pet metara u visinu – to je uradila atletičarka. Rade i atletičari. Zamislite da štok vaših vrata kod kuće neko preskoči u vodoravnom položaju iz zaleta – to su uradili i rade i atletičari i atletičarke.

Cristiano Ronaldo kada promeni frizuru ili skine dres bude prva vest, kada promaši penal – to mu svi brzo oproste. A Blanki Vlašić pamte kada ne preskoči lestvicu veću od 2,09 metara da bi došla do svetskog rekorda, iako je već skočila odličan rezultat od 2,08 metara i donela mnogo medalja svojoj Hrvatskoj.

Fudbal je “najzanimljivija sporedna stvar na svetu” i volećemo ga i dalje, ali atletika je “kraljica sportova”, koje ne bismo trebali da se setimo samo kada su Olimpijske igre i sporadično, na pet minuta, kada neko “naš” na velikim takmičenjima dođe do medalje.

Izvor: Al Jazeera