Skandal je i kad majka direktorka ženi sina

Većina onih koji su se skandalizovali 'svadbom u Etnografskom' valjda nikada nisu bili u muzeju još od osnovne škole (Reuters)

Piše: Dragoljub – Draža Petrović

Na prvi pogled stvar je bila skandalozna – direktorka Etnografskog muzeja u Beogradu dozvolila je svom sinu da napravi svadbu u muzeju čiji je direktor. To je, sa sve fotografijama svatova među eksponatima, pisalo u dopisu anonimnih “uzbunjivača” poslatom na mejl adrese beogradskih medija. Većina njih tu “atrakciju” je i objavila.

Oglasio se čak i ministar kulture Srbije Ivan Tasovac, tražeći objašnjenje, jerbo je u pitanju osoba koja se za svog mandata uglavnom bavi nebitnim stvarima.

Svadba je, ispostavilo se, bila skoro pre godinu dana, a svatovi su, pokazalo se, samo svratili u muzej da se fotografišu. Nije bilo muzike, pečenja, doduše, nazdravili su šampanjcem, ali je mladi bračni par preživeo medijski linč zbog jednog trenutka koji se pamti ceo život.

Postavlja se pitanje – da li je pametno linčovati mlade ljude koji su želeli da se posle venčanja fotografišu u Etnografskom muzeju, pa makar tamo direktorka bila mladoženjina majka, umesto da su, k'o većina srpske omladine, izrazili želju da to učine, na primer, u okviru nekog reality show programa, gde se malo, malo, po raznim srpskim televizijama organizuju svadbe, kojima sem mladenaca prisustvuje i široki auditorijum svadbarskih voajera.

Većina onih koji su se skandalizovali “svadbom u Etnografskom” valjda nikada nisu bili u muzeju još od osnovne škole, kada su ih tamo vodili organizovano.

Kad je Irons probao šljivovicu

Ko još u Srbiji ide po muzejima, od kojih najveći, Narodni muzej u Beogradu, već više od decenije ne radi, zbog rekonstrukcije, koja traje unedogled. I to brine samo pokojeg kulturnjaka, dok široke narodne mase muzejska problematika uopšte ne interesuje.

Iskustvo govori da u beogradske muzeje svrati poneki turista. Baš u pomenuti Etnografski pre 15 godina svratio je inkognito Jeremy Irons. Vraćao se sa snimanja u Crnoj Gori. Znajući sklonost Srba ka posetama muzejima, nadao se da ga tamo niko neće prepoznati, osim možda kustosa.

Prepoznao ga je tadašnji direktor Dragomir Antonić. Tačnije, javili su mu da je u muzejskoj prodavnici upravo jedan tip koji neverovatno liči na holivudskog superstara. Direktor je potom sišao do prodavnice.

– Hi, Jeremy! Šta radiš, Jeremy? – pitao ga je sa vrata.

– Gledam – rekao je Irons.

Onda su otišli u direktorovu kancelariju, gde su sat vremena ćaskali. Probali su i šljivovicu. Irons je otišao na aerodrom natovaren najlon kesama sa opancima i drugim sitnicama srpskog nacionalnog stylinga.

I to je bila najzanimljiva stvar koja se u Etnografskom muzeju dogodila za poslednje dve decenije, a da su je zabeležili srpski mediji.

Popust za svatove

Tako da je ovaj “svadbeni skandal” stigao k'o poručen ne bi li javnost “apdejtovala” svoje interesovanje za muzejske postavke, iako bi trebalo uvesti popust za sve svatove koji bi da se slikaju u muzejima.


Najpoznatija srpska svadba – Ceca i Arkan [reuters]

Bolje to, nego da imamo svadbe na kojima je obavezno učešće Zvezda Granda, Pinkovih zvezdica i drugih kulturoloških “eksponata”.

Kada je otkriveno da je svojevremeno u beogradskom Muzeju automobila organizovana promocija knjige ratnog zločinca Milana Lukića, jednog od najmonstruoznijih likova eks-jugoslovenskog rata, sem nekoliko pojedinaca, poput književnika Filipa Davida, na taj detalj niko nije obratio pažnju. Niti “padao u nesvest” kao na “svadbu” u Etnografskom.

Doduše, bilo je “padanja u nesvest” zato što je Jelena Karleuša snimala spot u najstarijoj srpskoj gimnaziji, odevena u crni čipkani veš i haltere. Ležala je na krevetu postavljenom u svečanoj sali Karlovačke gimnazije, na radost čitalaca tabloida koji su imali atraktivnu temu za sedam dana.

Vjenčanje Cece i Arkana

Najpoznatija srpska svadba, koja će postati mustra za sve naredne, desila se pre 20 godina, na relaciji opština Žitorađa – Beograd. Tada je svemoćni Željko Ražnatović Arkan oženio Svetlanu – Cecu, devojačko Veličković, a ceo tok ceremonije prenošen je odloženo i na Televiziji Pink. Kada su iz Beograda stigli u Žitorađu, blizu Niša, svatovi su pucali u vazduh iz “heklera”, mladoženja je bio obučen u staru srpsku “etnografsku” uniformu, a posle su lumpovali u beogradskom hotelu “Interkontinental” sa kremom “sive zone”, estrade i politike.

I nekako je od tada bitno da svadba bude nalik onoj Cece i Arkana. Ili nekoj drugoj gde je pijani svat iz nehata ranio harmonikaša.

Na onim spornim slikama iz Etnografskog muzeja vide se neki mladi fini ljudi, ni nalik prosečnom srpskom svatu, spremnom da se “oždere” za medalju. Nema tu ni bahaćenja, ni kačenja 100 evra na pevaljkin dekolte, niti daidže koji povraća ispod stola, niti znojavih trubača među raspomamljenim svatovima.

Niti bilo čega drugog što je loše, sem okolnosti iz propratnog teksta da je mladoženjina majka direktorka muzeja.

Da je Srbija koliko-toliko normalna zemlja, neko bi se obradovao da među nama ima i takvih klinaca. Jer, Etnografski muzej je svakodnevno otvoren, ali nijedna svadba nije izrazila želju da se baš tu fotografiše za uspomenu. Mislite o tome!

Zato je ova priča postala više storija o srpskom “mentalnom zdravlju”, nego o bahatosti jedne direktorke.

Izvor: Al Jazeera