Piše: Ivan Pavković
Vozimo se taksijem. Taksimetar lijeno odbrojava 0,70 leva (ili 0,35 eura) po pređenom kilometru. Jeftino. Vozač pušta pjesme Šabana Šaulića. Dovoljno za utonuti u misli o nekim prošlim vremenima, sličnostima i razlikama, razvoju. Toplina u taksiju, nakon oštre hladnoće u Sofiji, posebno opušta.
Odjednom, škripa kočnica. Pred nas naglo izlijeće pješak, prelazi cestu. Taksist otvara prozor, prijeti dečku da će drugi put dobiti šamar za takvo iskakanje pred vozilo. Ovaj nastavlja bez obaziranja. Uz mrmljanje taksiste, što je blagi opis psovke, nastavljamo dalje. Da, i dalje smo na komadu Zemlje zvanom Balkan. Ali Balkanu prigrljenom Europskom unijom.
Nova buržoazija
Pola sata vožnje iz centra do periferije, iz uređenog centra u neuredna predgrađa. Po fasadama starih zgrada još više strujne žice, ceste široke, ali grbave.
Oni koji žele preći u susjednu cestu, ako je gužva, slobodno mogu i preko travnjaka. Tragovi kotača pozivaju na nekažnjeni prekršaj.
Malo trošnih kućica, starih zgrada, pa novo naselje. I tako iznova. Onda iznenađenje – živahni studentski dio i moderna zgrada Novog bugarskog univerziteta, respektabilne obrazovne institucije u zemlji i izvan nje.
Osvježenje s gradskog ruba. Tu se održava konferencija o temi „Bliski istok, sjever Afrike i Balkan – izazovi promjena“. Centar za studije Al Jazeere iz Dohe organizira je zajedno s Novim bugarskim univerzitetom.
U amfitetatru sve puno. Magdalena, Bugarkinja koja je studirala i u Libiji, zanima se za sudbinu tih krajeva svijeta. Posebno žali zbog žrtava. Niz profesora, istraživača, aktivista, novinara pa i političara iznosi svoja viđenja i stavove. Teme političke, vjerske, vrše se usporedbe, procjene.
Uglavnom, teza je da iskustva s Balkana, u tranziciji iz komunizma u demokraciju, mogu puno pomoći. Pa i ona loša. Najlošija su iz bivše Jugoslavije. Bosna i Hercegovina spominje se u dijelu rasprave o potrebi intervencije u Siriji. Razmjena mišljenja i iskustava posebno se ističe potrebnom i to na znanstvenoj razini.
Režimi se ruše, ljudi slave, a onda ih pogodi realnost. To je jedna od balkanskih poruka bliskoistočnim i sjevernoafričkim zemljama.
Na konferenciji se puno govorilo, a u samoj Sofiji i potvrdilo da se čudo promjene ne događa preko noći. Pa ne i preko puno njih. Potrebne su godine, desetljeća.
Uglavnom, teza je da iskustva s Balkana, u tranziciji iz komunizma u demokraciju, mogu puno pomoći. Pa i ona loša. Najlošija su iz bivše Jugoslavije. Bosna i Hercegovina spominje se u dijelu rasprave o potrebi intervencije u Siriji. Razmjena mišljenja i iskustava posebno se ističe potrebnom i to na znanstvenoj razini.
Bugarska, sa svojim kontradikcijama, dobar je primjer. Na novom bugarskom univerzitetu, prvom privatnom u toj zemlji, odlični uvjeti učenja. Cijeli kompleks pokriven i bežičnom internetskom vezom, potpuno besplatnom. I brzom. Menza djeluje poput kakvog skupog restorana. Idila. Oni koji imaju sredstava studiraju.
No, što im nakon toga nudi njihova zemlja?
‘Dolje korupcija’
Mlada učiteljica Stefka kaže kako se teško živi od 300 eura plaće. No, umirovljenoj učiteljici Mariji to se uopće ne čini loše u usporedbi s njezinih manje od 100 eura mirovine. Svo zlo potječe od komunizma, ogorčeno govori, prosvjedujući sa još nekoliko desetaka umirovljenika pred zgradom bugarske Vlade. Viču – DOLJE KORUPCIJA.
Vani tutnjaju stari oronuli tramvaji, a pod zemljom – novootvorena druga linija metro mreže. Prva nije bila funkcionalna, zaobilazila je sve atrakcije, institucije pa i najveći broj građana. Balkanski projekt, govore sa smješkom u Sofiji. Drugom se linijom to ispravilo, planiraju graditi i treću.
Dok razgovaramo kraj nas prolazi skupocjeno vozilo kojim upravlja mlađa gospođa uvijena u krzno. Nova bugarska buržoazija, kažu nam ljudi. I ovdje društvo dijele na siromašne i bogate.
Kazina, opet, na sve strane. K tome su dobro i posjećena. Za igre na sreću Bugarska je zbog niskih poreza pravi raj. Non-stop rade trgovine u kojima se prodaju alkohol, cigarete i kava. I za to se, očito, uvijek nađe, a puno se i konzumira.
Istina, umiješala se Europa. Prodaju cigarete non-stop, ali od ovog ljeta smiju pušiti samo vani. Primjenjuje se pravilo, bez iznimke.
Bogato ukrašeni tržni centri prepuni ljudi. Kupuje se i prodaje do 22 sata. Vani tutnjaju stari oronuli tramvaji, a pod zemljom – novootvorena druga linija metro mreže. Prva nije bila funkcionalna, zaobilazila je sve atrakcije, institucije pa i najveći broj građana. Balkanski projekt, govore sa smješkom u Sofiji. Drugom se linijom to ispravilo, planiraju graditi i treću.
Umiva se i raste
Svaki trenutak više u Sofiji čini taj grad bližim i ljepšim. I balkanski nered i europska strogoća. Sofija se umiva i raste, unatoč svemu.
Ipak se vide promjene koje je donijela Europska unija. Na dolasku i odlasku to jasno pokazuje i zračna luka – nova, suvremena, čista. Mada onima koji si teško mogu priuštiti kakav put, a mnogo ih je, to malo znači. Njihovo veselje zbog promjena odavno je prošlo. Žele da tranzicija napokon završi.
Vide koristi demokratizacije, europskih procesa, ali ih žele osjetiti, ne samo općim, nego i vlastitim boljitkom. A on znači budućnost u svojoj zemlji, a ne imigraciji. Od vala bugarskih imigranata upravo strahuju zemlje Zapada.
Izvor: Al Jazeera