Srebreničani ne žele one koji će ih posvađati

Ili će ljudi mijenjati mjesto boravišta, ili će političari postati razumniji, piše autor (Ustupljeno Al Jazeeri)

Srebrenica je grad na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine. Njena površina prostire se uglavnom uz lijevu obalu rijeke Drine sa izrazito brdovitim reljefom. Zlovrh je najveći vrh na području opštine na granici sa susjednim opštinama Han Pijeskom, Rogaticom i Višegradom.

Ono što je manje poznato je to da je Srebrenica imala jako zanimljivu geografsku prošlost budući da se na dijelovima brda oko Srebrenice kriju vulkanske stijene iz tercijarnog perioda. Jedne od najmlađih vulkanskih stijena su na brdima oko Srebrenice. Vulkani, kao prirodna pojava, su Srebrenici donijeli mnogo plemenitih metala po kojima je postala poznata, pa je tako pamtimo kao najveću kovačnicu zlatnog novca u mnogim periodima društvene historije.

Srebrenica, bez presedana, kao jedan od manjih gradova, može se reći da, je imala jako burnu, ako ne i najburniju historiju od mnogih drugih gradova.

Vulkani ljudske pohlepe Srebrenici su donijeli mnogo zla i tuge. Ljudska pohlepa i epska želja za zlatom tjerala je ljude da čine brojna nedjela kako bi se domogli privilegije i užitka. Tako je, kroz historiju, Srebrenica bila u rukama čas jednih, čas drugih. Kada „iskuju“ i „naštapaju“ sebi dovoljne količine zlata, vojske i vođe, kraljevine i monarhije, diktature i carstva, dušebrižnici i pljačkaši ostavljali su grad i ljude u njemu na milost i nemilost onih koji će poslije njih doći.

Vulkani ljudske mržnje Srebrenici donesoše rijeke suza, „kilometre“ kletvi i bezbroj neprospavanih noći i strašnih sudbina.

Svi prethodno nabrojani oblici vladavine bili su složni u jednom – najmanje su marili za Srebrenicu i ljude u njoj.

Tako je i danas, ma kakva vlast došla ili prošla, nije i ne mari za ljude u Srebrenici do kojih im očigledno nije stalo. Najnovija događanja u Srebrenici potvrđuju to. Vulkani ljudske nesloge i nerazumijevanja u „običnom“ čovjeku izazivaju gnjev i nezadovoljstvo.

Kuće bez svjetla

Narod u Srebrenici ne želi one koji će ih iskorisiti, niti želi one koji će ih posvađati. Neće više niko da lije rijeke suza, niti da izgovara „kilometre“ kletvi, niti da provodi noći neprospavane u strahu i neizvjesnosti. Dok naša politika gradi bolji grad i budućnost u Srebrenici, svakim danom omrkne neka nova kuća u kojoj neće imati ko više svjetlo upaliti.

Bošnjaci ne žele one koji će na genocidu i na njihovim suzama ubirati jeftine političke poene, niti žele one koji će ih, kao što su vlasti prije, prodavati čas jednima, čas drugima – sve zbog vlastitog interesa i slabe fajde i šićara.

Političari i predstavnici Srebreničana moraju u svome gradu izazvati vulkane zadovoljstva i sreće, ako hoće da svojim sugrađanima donesu nadu u bolje sutra, kao što su vulkani donijeli rijetke i dragocjene metale koje ljudi koriste i dan-danas. Neka tako nešto, ili bar djelić toga, donesu predstavnici vlasti.

Potrebne promjene

Jedno je sigurno, svaki vulkan, ma kakav on bio, da li ovaj u pravom smislu riječi ili onaj koji simbolično ukazuje na ekstremno teške društvene događaje, donijet će neku promjenu, samo je pitanje kakvu? Hoće li nove podjele donijeti Srebrenici, ipak, nečeg dobrog, ili će i dalje Srebrenica biti grad nezapamćenih zlodjela i podjela, ostaje da se vidi.

I dok podjele nastaju među političarima, narod, a pogotovo omladina, nastoji da živi smireno te pronalazi razlog više da uljepša i opravda svoj opstanak ovdje. Bošnjaci su sve više slažu oko jednoga, a to je da se više nema kud, niti gdje. Nešto ili neko se mora mijenjati. Ili će narod mijenjati mjesto boravišta, ili će njihovi predstavnici početi konačno razumno da postupaju i nastojati da bude što više upaljenih svjetala i dimnjaka iz kojih je život vidljiv.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera