Oglasi

Šta je Šibeniku konc-logor Jasenovac: Od stratišta do tržišta

Biblioteka u dalmatinskom gradu ustupila je termin za promociju knjige Igora Vukića u kojoj tvrdi da je Jasenovac bio radni logor.
'Igor Vukić logor smrti vidi kao radno zborište ljudi koji su radije hrlili u Jasenovac nego da se zlopate po šumama i gradovima', piše autorEPA - Arhiva

Za razliku od dobrog dijela vas koji ovo čitate, ja imam puno razumijevanje za voditelje Gradske knjižnice "Juraj Šižgorić" u Šibeniku, na koje se digla sva antifašistička kuka i motika Hrvatske. Toliko se digla da se javila čak i nemušta Socijaldemokratska partija Hrvatske. Doduše, lokalni SDP, ali i to je za tu stranku međusobno zabavljenih samozadovoljnika ravno čudu.

Što je, dakle, ta knjižnica skrivila?

Sve što su učinili jest da su prihvatili da se u njihovim prostorijama održi predstavljanje knjige Igora Vukića. Istina je, doduše, da on nije baš povjesničar nego amater, ali bit će da je takvo neko vrijeme došlo.

Kad može Bujica...

Istina je, također, da je ovaj u svojoj knjizi Jasenovac radni logor iznio solidnu količinu teza koje po svemu spadaju u povijesni revizionizam, čiji je jedini cilj temeljita promjena odavno znanstveno utvrđenih činjenica o 80.000 ubijenih u koncentracijskom logoru Nezavisne Države Hrvatske, ali takvih revizionista ima svuda, i to ne samo po Balkanu. Valjda je takvo vrijeme došlo.

Istina je i da, kao što naslov njegove knjige kaže, Vukić logor smrti vidi kao radno zborište ljudi koji su radije hrlili u Jasenovac nego da se gladni s krivim imenima i još krivljom vjerom – kako u Boga, tako i u ideologiju – zlopate po šumama i gradovima. No, valjda i to ide pod ovo novo vrijeme.

Istina je i da je taj isti Vukić dao bezbroj intervjua hrvatskim medijima. I to ne samo kao rado viđen gost lokalnih medija i emisije Bujica, koju vodi tip koji se fotografirao s ustaškim obilježjima i plaćao prostitutke kokainom, nego i kao rado ugošćen istraživač na javnoj televiziji. Ako je dobar njima, nacionalnima, zašto ne bi bio jednoj knjižnici u gradu velike tradicije, od kojeg je i Bog pod naletom propasti nekad velike i jake industrije zamalo digao ruke i koji bi, da posljednjih godina nije došlo do iznenadnog procvata turizma, naprosto propao? A kad je došlo vrijeme da je Vukić dobar javnom HRT-u, valjda je dobar i javnom prostoru u šibenskoj knjižnici.

Istina je i da svi ponavljaju mantru o slobodnom tržištu, kojem se moramo prilagoditi, a Vukić će, valjda, platiti korištenje prostora ako će prodavati knjige. Kako se ukazao slobodan termin, i to baš 29. studenog, knjižnica mu je izašla u susret, pa će ovaj baš na dan održavanja Drugog zasjedanja AVNOJ-a "dekonstruirati" sve ono što se dogodilo poslije, jer od ovih "antifašista", jasni su u svom saopćenju iz knjižnice, baš i nema neke koristi. Kažu da ih je samo troje došlo na prikazivanje filma o uništavanju antifašističkih spomenika, pa su se valjda zato prebacili na drugu opciju.

Tržište je moćan gospodar

Čujete to? Samo troje! A dali su im priliku. Tko im je kriv što je nisu iskoristili?

Tako su ih, kažu knjižničari dalje, napadali i kad su nabavili prve primjerke Mein Kampfa austrijskog autora, znate ga pod imenom Adolf Hitler. A sad čekaju u redu da pročitaju istu tu knjigu.

Tržište, braćo i sestre, tržište je moćan gospodar svih društvenih zbivanja u Hrvatskoj, pa tako i ove knjižnice. iz koje se jadaju da su ih oni prvi, ili drugi, tko će ga više znati, napali jer imaju radionice joge. koja, je li, nije dio našeg katoličkog duha. No, oni ih ipak održavaju. Valjda ima zanimanja.

I ne samo to nego imaju i knjige na srpskom jeziku. I na ćirilici. Te im, izgleda, nisu baš popularne, ali dobro dođu u ovakvim slučajevima. Imaju ih svi. Takvo je, izgleda, vrijeme došlo.

Nije to ono isto vrijeme kao kad su početkom devedesetih knjižnice u Hrvatskoj "otpisale" dva milijuna primjeraka "nepodobnih", pa su ih što bacili, što spalili, što debelo skrili. Takvo je tad bilo vrijeme.

Grad koji je dao najviše žrtava na Sutjesci

Sad je drukčije! 

Ili nije? I ja pišem gluposti, a u Gradskoj knjižnici u Šibeniku kolo vode ljudi koji bi najradije bacili, zapalili, skrili činjenicu da je baš taj grad od svih u onoj Jugoslaviji dao najviše žrtava na Sutjesci, boreći se protiv nacista, fašista, ustaša, četnika i ostalih kolaboracionista, pa onda pozivaju ili prihvaćaju čovjeka da im u njihovom gradu pljuje po precima.

Tko će ga znati?

Više ni u što nisam siguran.

Kratak je put, vidjeli smo to već, od stratišta do tržišta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.