Šta je zajedničko Ibrahimoviću i Halilhodžiću

Vahid Halilhodžić i Zlatan Ibrahimović: Mora biti po njihovom (AFP)

Piše: Emir Delić

”Kod njega može i nazor, samo da je po njegovom”, rekao mi je Vahid Halilhodžić svojevremeno kad smo razgovarali o Zlatanu Ibrahimoviću.

Slušajući ga, pomislio sam, ali nisam izgovorio: ”Dragi Vaha, ne vidim razliku između tebe i Zlatana.”

Znam ga godinama. Hercegovac je bio poznat po tome što je najviše od svega volio – sebe. Legenda kaže da je prvi put kad je kročio kroz vrata svlačionice francuskog Nantesa, kluba u koji je stigao iz Veleža, uzeo dres sa brojem devet, a suigračima koji su ga zabezeknuti gledali hladno poručio: ”Ovo je moj broj, a vi se dogovorite.”

Bilo je toplo augustovsko ljeto 2004. godine. Camp des Loges, trening baza Paris Saint Germaina. Vahid Halilhodžić vodi trening. Gledam sa strane francuske novinare, mrmljaju u bradu, ljuti su, sikću… Šta im je, pitam se.

Nova era

Oni nezadovoljni što im je Vaha odredio da gledaju trening iz ćoška, ispod jedne tende udaljene skoro 200 metara od terena na kojem treniraju igrači. Naredio je trener iz Bosne i Hercegovine da se ocrta linija kretanja, kao ispred trenerskih klupa. ”Ovo vam je prostor, ostalo je moje”, poručio legendarni trener.

Kolege iz Le Parisiena, Arnaud Herman, Xavier Barret iz France Footballa i L'Equipea Damien Degore, dugogodišnji hroničari Paris SG-a ogorčeni, malo je kazati ljuti zbog ”lošeg tretmana”.

Pred kraj treninga Vaha prilazi i zove me da mu se približim. Kako krećem tako počinje glasno negodovanje kolega, pokoji zvižduk… Smijem se dok hodam prema njemu, pitam ga šta je, zbog čega je novinare stavio pod tendu. A Vaha k'o iz topa:

”Kad me bezveze razvaljuju iz dana u dan, sad nek’ nose durbin da gledaju moj trening.”

Jedan u nizu bisera Vahida Halilhodžića. Znao je biti prgav, ali i pravedan. Pričao mi je kako je gađao drvenom nanulom legendarnog trenera Veleža, rahmetli Sulejmana Sulu Rebca, kada ga je zamijenio na poluvremenu u Novom Sadu.

Ljutio se i na potpisnika ovih redova prije 12-13 godina. Želio sam tada napraviti polemiku o tome ko je bolji trener – Ivica Osim ili on.

I tada je na svoj način komentarisao da je Švabo veliki, ali i da je on trenerčina. A vodio je tada maestralno Lille u Ligi prvaka. Kasnije je u Trabzonsporu pokazao kvalitet, u zagrebačkom Dinamu Mamiću stavio do znanja da je svlačionica ”trenerovo carstvo”. 

Šta je zajedničko Vahidu i Zlatanu osim osebujnog karaktera i teške naravi? Paris Saint Germain!  Ibrahimović je stigao u Pariz na vrhuncu karijere, baš kao i Halilhodžić. Nažalost, Vaha se zadržao kratko; zbog smrti majke, naprasno je prekinuo karijeru i vratio se u rodni kraj.

Oboren rekord

Zlatan nije zgrabio svoj broj, iako je mjerkao ”desetku”, ali je na kraju uzeo dres sa brojem 18. Možda je shvatio da mu ne treba dokazivanje na taj način. No, morao je ostati dosljedan: na prvim je treninzima ”pretukao” nekoliko saigrača, tek da se zna ko je gazda u ekipi. Za polusezonu je pokazao više nego ijedno pojačanje PSG-a u posljednjih nekoliko godina.

Dao je 18 golova, izjednačivši upravo Halilhodžićev rekord star 25 godina. Rođenjem Šveđanin (porijeklom Bosanac iz Bijeljine) srušio je Hercegovca iz Jablanice.

Zlatan nikada neće biti Safet Sušić. Pape je kod navijača kluba iz grada svjetlosti stekao status kulta. Dan-danas zauzima prvo mjesto na listi najboljih igrača PSG-a svih vremena. Niko ga nije uspio skinuti s trona, ni Rai, ni Weah, ni Ronaldinho…

Hoće li Zlatan? Možda, on je vanzemaljac, Papetove klase. No, Safet je jedan, ostali su bili prolaznici. S obzirom na to da je Ibra odbio kapitensku traku riječima da se neće puno zadržavati u klubu, veliki Safet (vjerovatno) ostaje nedodirljiv.

Zlatan će sigurno Paris Saint Germainu dati jednu novu dimenziju, šmek koji je godinama nedostajao ovom klubu. Otkako je s njegove trenerske klupe otišao Halilhodžić, malo je bilo uspjeha na Parku prinčeva.

Sa Zlatanom kreće jedna nova era. On je tu da na pravi put izvede novu generaciju koju predvodi Brazilac Lucas Moura, plaćen 49 miliona eura, Javier Pastore, Ezequiel Lavezzi, Thiago Silva…

Stara priča

Zlatanu su 32. i ulazi u sudijsku nadoknadu svoje izuzetno uspješne karijere. Igra vjerovatno najbolji nogomet u karijeri, potpuno rasterećen, bez pritiska. Jednostavno ”Zlatanira”, što bi rekli Šveđani. Zarađuje najbolje ikad, sa više od milion eura po sezoni najplaćeniji je u Ancellotijevoj ergeli.

Vahid Halilhodžić je PSG napustio na krajnje ružan način: sa klubom se povlačio po Sudu, razmirice u vezi s novcem dovele su do toga da prekine neka dugogodišnja prijateljstva, prije svih sa Francisom Grailleom, čovjekom koji ga je doveo u Pariz.

Kakav bi Halilhodžić bio trener Zlatanu Ibrahimoviću? Vjerovatno bi se odlično slagali. Jer dva slična lava, dva skoro identična temperamenta, mogu u tandemu da donesu samo prevagu, nikako brigu.

Eto, možda vlasnik Paris SG-a posluša, pa kad se odluči da promjeni Ancelottija neka ne ide daleko. Vahid je ili kod kuće u Parizu, ili u Lilleu, kad nije na poslu u Alžiru.

Tamo ga čeka Afrički kup nacija. Sa Obalom Slonovače imao je visoke ambicije. Sa Alžirom i ne baš, ali bitno je da pokaže šta je napravio s jednom mladom ekipom, koja ”bez čvrste i stručne trenerske ruke danas ne bi bila nigdje”. Ah, stara Vahina priča. Ja, pa ja! I nakon Vahe, još jedan isti k'o on.   

Izvor: Al Jazeera