Stranački kandidati na plastovima sijena

Ko su ti nevidljivi spajdermeni, supermeni ili betmeni koji se noću penju na šest-sedam metara visine u vrlo prometnoj ulici, da zakače plastificirani poster budućeg budžetskog korisnika (Al Jazeera)

Piše: Zvonimir Nikolić

Bio sam u prilici da vidim razne predizborne kampanje za ove dvije i po decenije “rahatluka” u demokratiji. Ali, ova zadnja je, čini mi se, prevazišla sve postojeće. Od spominjanja rata i prijetnji oružjem, preko referenduma i nepoštivanja odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pa sve do rata u papirnoj varijanti koji je preplavio svaki grad u Bosni i Hercegovini.

Nikada do sada nisam vidio više ozbiljnih ili nasmiješenih lica sa vizionarskim pogledima i sloganima punih obećanja kao što je to ove godine. Za svo to vrijeme nisam u toku dana vidio niti jednog “skidača tuđih postera”, niti bilo koga ko je zadužen da lijepi poster. Taj predizborni rat se obavlja noću, u gluho doba.

Pretpostavljam da svaka od ovih većih (a možda i manjih stranaka) ima svoju ekipu koja noću zareda po gradu da oguli poster protivnika ili da preko njega nalijepi lice puno nade kandidata druge stranke. Gotovo da nema niti jedne bandere javne rasvjete, trafo-stanice, tarabe, kontejnera, ograde, trolejbuskog ili tramvajskog stajališta… a da preko njega nije nalijepljen poster.

Neki su otišli i korak dalje – štampaju nepromočive postere, odnosno one presvučene najlonom ili plastificirane, tako da bilo koja vremenska nepogoda, u obliku vjetra, kiše ili snijega, ne može ni sekunde naškoditi vidovitom čovjeku sa postera. I to je bilo malo, pa su i te postere podigli na viši nivo – na sredinu bandere, da niko ne može da dohvati vizionara, da ga odlijepi ili mu nacrta brkove. Jer, on nas gleda sa visine od najmanje četiri metra. Nedostižan je na banderi, a ako pobijedi, po svoj prilici, biće nedostižan i u životu.

Kandidati na livadi

Čitam da je u sarajevskoj općini Stari Grad organizovana akcija skidanja nelegalno postavljenih plakata. Ti plakati nisu na predviđenim mjestima za plakatiranje, nego po električnim vodovima, saobraćajnim znakovima, a neki na semaforima. Samo po sebi postavlja se pitanje: kakvom to tehnikom raspolažu postavljači nelegalnih plakata kada državne službe ne mogu da ih skinu? Ili predstavljaju rizik za skidanje. I ko su ti ljudi koji se usude kačiti postere na električne kablove? Koja je to novčana naknada za koju će neko rizikovati život postavljajući plakat lika sa podignutom obrvom na električni kabl? Iz kojih fondova se raj radnik plaća? Čijim parama?

Ili, još gore, ako nema naknade, kakav je to ideal da zagineš na banderi da bi zalijepio svog voljenog opštinskog vođu? Ko su ti nevidljivi spajdermeni, supermeni ili betmeni koji se noću penju na šest-sedam metara visine u vrlo prometnoj ulici da zakače plastificirani poster budućeg budžetskog korisnika a da ih za to vrijeme ne vidi ni policija, ni ekološka policija? I da li pojedini uposlenici komunalnih službi jedne noći kače plakate po nalogu stranke, a druge noći ih skidaju po nalogu opštinskog načelnika (iz druge stranke)?

Prije par dana sam bio u prilici proputovati više od pola Bosne i Hercegovine i uvjeriti se da taj slučaj nije samo u Sarajevu. U skoro svakom gradu je isto, a kampanja je posebno agresivna u manjim mjestima. Tamo su na balkonima kuća postavljeni plakati njihovog omiljenog kandidata, na granapima, na oglasnim pločama predviđenim za smrtovnice, a neki su ih čak stavljali i na plastove sijena. Samo da se zna da i vlasnik livade ima svog kandidata. Koliko sam mogao primijetiti i tamo su “pokrivene” sve bandere javne rasvjete. Izuzetak su samo oni stari drveni električni stubovi. Valjda ljepilo dobro ne prijanja na katranisano drvo.

Sva sreća pa će i ovi izbori proći za nekoliko dana. Do tada nam valja trpjeti i gledati kako neki stranac, recimo na Trgu Austrije, pažljivo guli plakat kandidata za opštinsko vijeće svog omiljenog grada, da bi ispod, na planu tog istog  grada, pokušao da se snađe i utvrdi gdje se nalazi.

Postermeni u noćnoj akciji

Po svemu navedenom, može se zaključiti da su nam gradovi i sela vrlo aktivni u noćnim satima i da je treća smjena najaktivnija kada je u pitanju predizborna kampanja.

Oni koji su nam zatrpali grad papirima, upravo sa tih papira nam obećavaju čisto i lijepo Sarajevo. Oni koji su nelegalno lijepili postere na svim mogućim i nemogućim mjestima, obećavaju nam red, rad i, naročito, poštivanje zakona.

Jednom prilikom sam u ulici Magribija, pokušavajući da parkiram automobil u preuskoj ulici, nagazio na trotoar, a točak je skliznuo sedam centimetara u blato. Taj komadić blata su “ekološki policajci” nazvali zelenom površinom. I platio sam kaznu, jer sam navodno točkom uništio nešto što nije bilo ni blizu zelene boje. Pitam se – da li sada u Sarajevu uopšte postoji ekološka policija i plaća li iko kazne za nelegalno postavljanje silnih predizbornih plakata? Ili, možda, ne znaju koga da kazne? Jer, onaj koji se smiješi sa električnog kabla može komotno reći – nisam ja, nemam ja ništa s tim.

Jok, eto, ja sam ustao u 3:00 sata ujutro, obukao se, sjeo u auto i vozio do željene destinacije, parkirao u vrlo prometnoj ulici, strogo vodeći računa da ne nagazim neku zelenu površinu. Ponio sa sobom velike merdevine (jer one kućne ne mogu toliko visoko da dobace), plastificirao plakat mog omiljenog budućeg opštinskog vijećnika i rizikovao da me zdrma struja kačeći vizionara na električni kabl. U povratku kući bih svratio do nekoliko bandera i ogulio lice protivničkog kandidata i sve te papire bacio nasred ulice. To mi je nekako sasvim logično, zar ne?

Ali, ne sekirajte se, još samo nekoliko dana i taj rat prestaje. Komunalna preduzeća će pokušati očistiti grad, električne kablove i bandere od kandidata. Mi ćemo, naravno, sve to platiti, a neke od tih faca će nas još godinama sa vrha bandera ili trafo-stanica podsjećati da su 2016. godine bili opštinski izbori. Do sljedećih – 2018. godine.

Tada će u akciju opet stupiti bosanski “postermeni”.

Izvor: Al Jazeera