Strast za ustašama ili Misa za ‘mučenike i šehide’

Zadnjih godina misa za ustaške dužnosnike zadaća je isusovaca (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Goran Borković

Postoji ta strast, teško je u dvije riječi opisati kakva, koja tjera zagrebačke svećenike da održavaju mise za ustaške čelnike.

Još tamo prije 20 godina misu zadušnicu za poglavnika Nezavisne Države Hrvatske Antu Pavelića redovito se trudio održati pater Vjekoslav Lasić. Prosijedi bradati dominikanac silan trud je ulagao da u crkvi, zapravo kapeli Ranjenog Isusa, smještenoj na centralnom zagrebačkom Trgu bana Jelačića, oda spomen Paveliću.

Vrištali su tada oni rijetki nezavisni mediji, a ni državnom vrhu nije bilo previše milo da laude NDH-a odjekuju centrom glavnoga grada, ali Lasić je pronalazio način kako da se redovito na obljetnicu smrti, između Božića i Nove godine, sjeti Pavelića.

Pater je bio takav čovjek. Nije se libio pohvaliti novinarima da uz uzglavlje na krevetu drži poster ustaškog koljača Maksa Luburića, za kojeg je tvrdio – a ni Franjo Tuđman nije bio previše daleko od tog mišljenja – da je rodonačelnik ideje svehrvatskog pomirenja. Čitajte, pomirbe djece ustaša i partizana.

Pogreb krvnika Šakića

Kako su godine Lasića odvele u penziju, njegova važnost bila je sve manja. Prazan prostor, međutim, nije ostao nepopunjen. Spremno su još prije nekoliko godina u njega uskočili isusovci iz obližnje bazilike Srca Isusova, opet u centru grada, koji su na sebe preuzeli zadaću održavanja endehaške nostalgije.

U taj posao pripustili su i Lasića, ali ovaj put u epizodnoj ulozi u koncelebriranju mise. Rijetko je  govorio, nije više bilo prilike da se razmaše s oltara nadahnutim retoričkim eskapadama. Evo samo nekoliko citata izgovorenih prilikom pogreba krvnika logora Jasenovac Dinka Šakića iz 2008. godine:

“Ustaški pokret je 10. travnja 1941. godine obnovio hrvatsku državu”;

“NDH je temelj današnje domovine Hrvatske, države za koju je naš mučenik Alojzije Stepinac hrabro posvjedočio pred bezbožnim komunističkim sudom”;

“Svaki pošteni Hrvat treba se ponositi Šakićevim imenom”…

Zadnjih godina, dakle, misa za ustaške dužnosnike zadaća je isusovaca, časnog katoličkog reda koji je iznjedrio znanstvenike poput Ruđera Boškovića, ali i buduće blaženike, kao što je to svećenik Antun Cvek, koji je cijeli život posvetio obilazeći one kojima je pomoć bila potrebna. Ali, eto, nisu svi isti, pa je iz njihovih redova stigao i pater Drago Majić, vojni kapelan u Đakovu.

Zašto vas sada gnjavimo s tim Majićem?

U isusovačkoj bazilici u subotu je održana misa zadušnica za “35 hrvatskih mučenika, visokih časnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske NDH-a”, od kojih je 18 nakon rata zbog ratnih zločina osuđeno na smrt i pogubljeno 24. rujna 1945. godine.

Pokolji u Bosni

Radi se mahom o “herojima” poput ustaškog generala Antuna Nardellija, koji je, pisao je tada Antifašistički vjesnik, zapovijedajući ustaškim snagama u napadu na istočnu Bosnu, naredio: “Sve što hoda na dvije noge – ubijte, a sve što hoda na četiri noge – dovedite.”

Ništa pitomije ne djeluju ni Josip Šolc, Artur Gustović i Mirko Gregorić, tek dio zapovjednika odgovoran za pokolj na Kozari, kao i general Tomislav Sertić, koji je vodio Prvu ličku ustašku bojnu, pa mu je narod za “pohvalu” spjevao: “Sertiću, Sertiću, prokleto ti mlijeko, što si pokla malo i veliko.”

Misu za “mučenike i šehide”, kako ustaše voli nazivati tehnički ministar kulture Hrvatske Zlatko Hasanbegović, naručio je još jedan ustaša, 93-godišnji Vinko – Vice Ostojić, Hercegovac iz Bijakovića kraj Međugorja.

Ostojić je bio, pohvalio se, ne samo ustaša, nego i križar, pa je stoga htio odati počast suborcima i zatražiti da se njihove kosti vrate u Hrvatsku. Podršku mu je dao i general Željko Glasnović, jedini saborski zastupnik koji je uspio razbiti monopol Hrvatske demokratske zajednice na poslanike iz dijaspore.

Ništa čudno, Ostojić je stari ustaša, Glasnović godinama s divljenjem govori o NDH-u, u Hrvatskoj se malo tko više obazire na takve stvari.

I zaista, ništa nije bilo čudno, sve dok nije počela propovijed, a onda je postalo jasno da je šutljivi Lasić dobio nasljednika, patera Majića, koji je s takvim udivljenjem govorio o NDH-u i ustaškoj vojnici da je na trenutke zaprepastio i one starine koje su ga slušale iz crkvenih klupa. Bila je to, nema sumnje, muzika za stare ustaške uši. I to kakva! Poslušajte je:

Poznate note

“Ne treba se stidjeti i sramiti 10. travnja, jer jedno je država, svetinja, a drugo je vlada”;

“Šteta što se NDH nije oslobodila nekih štetnih utjecaja nacizma, rasnih zakona, odnosa prema Židovima i drugima”;

“Nismo fašisti nikad bili, iako nam to nameću do dana današnjeg, ali smo se morali osloboditi od velikosrpske dominacije, da dišemo punim plućima”;

“Herodi i neprijatelji nisu nestali, dragi prijatelji, pobornici istine i pravde, braćo i sestre, i danas ih imate prekrivene kaputima antifašizma i liberalizma”;

“Moram govoriti. Kamenje će progovoriti ako ja zašutim”…

I sve tako dalje, po poznatim notama, za koje smo mislili da su zauvijek ostale u devedesetima, a čiji taktovi sve češće odzvanjaju Hrvatskom, ponovno prizivajući zlo koje smo prošli, pa čak idu i korak dalje, gurajući Katoličku crkvu prema ustaškoj vojnici, kojoj je, očito tako smatra pater Majić, Hrvatska vojska sljednik.

Izvor: Al Jazeera