Sve manje beba u Crnoj Gori

Piše: Vladimir Bobetić

Kada smo pre dva dana stigli u Crnu Goru, vreme je bilo sumorno.

Prvi zadatak, uraditi priču o natalitetu. Kroz glavu mi prolaze podaci koji su sumorni baš kao i vreme.

U prošloj godini umrlo je skoro 6.000 građana Crne Gore. Čak 30 odsto više nego pre 20 godina. Beba je sve manje.

Odlazim do Damira i Jovane Grgurević. Mladi bračni par iz Kotora. Još pre braka znali su da žele veliku porodicu.

Zbog te želje Jovana je napustila Beograd, novinarsku karijeru i sa mužem preselila u Kotor. Za sada imaju dvoje dece. Luciju i Juga.

Izgubili strpljenje

Kada se pravi porodica, kažu nema kalkulacija. Decu ili želite ili ne želite, sve ostalo su opravdanja, kaže mi Jovana kroz smeh:

“Problem je što smo postali sebični. A to znači da žena mora da se ostvari u karijeri da mora sebi da omogući da se fizički ne upropasti do određene mere i vremena. Izgubili smo strpljenje, mnogo strpljenja. I to su razlozi zbog kojih se odlučujemo za jedno, maksimalno dvoje dece.”

I dok mesta na severu Crne Gore, poput Šavnika ili Plava ostaju gotovo prazna, u Podgorici i na primoriju sve je više ljudi.

Migriraju baš sa severa. Za Damira, koji je ceo život proveo u Kotoru, to nije iznenađenje:

“Sistematično je u Crnoj Gori ubijena privreda, bilo kakva proizvodnja. Standard na severu Crne Gore je vrlo loš. Kompletan budžet usmerio se na primorje i Podgoricu kao jedini centar. Zato je sasvim normalno da ljudi idu ka boljem životu.”

Odlazimo u Nikšić. Treba da se nađemo sa profesorkom Dragicom Mijanović. Još u telefonskom razgovoru nam je rekla da je situacija alarmantna.

Upravo u odumiranju severa Crne Gore profesorka Mijanović vidi i jedan od glavnih uzroka za pad natalita.

Sela na severu bila su nosilac biološkog obnavljanja stanovništa. U tim selima sada žive starci ili niko, kaže Mijanovićka:

“Nema vremena za čekanje. Stanje je bilo alarmantno prije desetak, petnest godina. Sad je još i više. Demografska kretanja su takva. Da bi se videli pozitivni pomaci potrebno je dvadeset godina. Kad se neko stanoviništvo odseli sa jednog područija to nisu trenutni gubici. Postoje i gubici onih generacija koje bi se rodile da su ti ljudi ostali tu. Ti posredni gubici su mnogo veći.”

Stručnjaci upozoravaju da bi sa trenutnim natalitetom Crnoj Gori trebalo sto godina da udvostruči stanovništvo. U takvoj situaciji, odluka Vlade od pre nekoliko godina da ukine dečiji dodatak, zvuči ne razumno.

Nema vladine strategije

Pravo na njega sada imaju samo socijalno ugrožene porodice, 19 evra mesečno. Vlada nema ni strategiju za povećanje nataliteta, a u ministarstvu za rad i socijalnu zaštitu ne znaju ni ko bi trebao ni ko bi mogao da je napiše. Ali ostatak priče unapred je pripremljen pa nam pomoćnica ministra za rad i socijalno staranje Remzija Ademović nabraja:

“Porodice sa maloljetnom djecom, mogu ostvariti pod uslovima propisanim zakonom, pravo na materijalno obezbjeđenje posebno pravo na opremu za novo rođeno dijete, mjesečnu naknadu po osnovu rođenja djeteta, dodatak za djecu, ljetovanje, zimovanje.”

I dok se porodice bore da dobiju nešto od gore navedenog, u Kotorskom porodilištu izbrojali smo pet beba.

Vidaka Krivokapića za vreme našeg boravka spremali su da krene kući. Pridužiće se starijem bratu.

Za koju godinu dobiće još jednog brata ili sestru.

U Crnoj Gori to je izuzetak, a ne pravilo.