Oglasi

Svjetska čuda: Izgubljeni grad Petra

Sakriven usred dramatičnih stijena u Wadi Musau u Jordanu, nalazi se drevni grad Petra. Ova UNESCO-va svjetska kulturna baština 2007. godine je proglašena jednim od novih sedam svjetskih čuda.
Najpoznatija građevina Petre, Khazne al-Firaun, koju su Beduini nazivali 'Faraonska riznica'Al Jazeera

 Piše: Elvedin Kantardžić

Izgubljeni grad Petra (u prevodu stijena) je udaljen četiri sahata vožnje od glavnog jordanskog grada Amana. I odmah moram naglasiti da vas ništa ne može pripremiti za ovo nevjerovatno mjesto, koje je dugo godina bilo sakriveno od svjetske javnosti. 


Kanjon je visok 200 metara, a na nekim
mjestima širok dva

Grad je nastao prije nekih 2.000 godina, ali od 16. stoljeća, od vremena križara, pa sve do 1812. godine bio je  izgubljen, nepoznat široj svjetskoj javnosti. Oko 1800. godine još su samo pojedini znanstvenici po čuvenju naslućivali da bi negdje na Bliskom istoku mogao postojati legendarni grad uklesan u stijenama. Ponovo ga je za Evropljane otkrio Švicarac Burckhardt putujući po Arabiji.

Sto godina kasnije Thomas Edward Lawrence (poznatiji kao "Lorens od Arabije"), piše u svom djelu Sedam stupova mudrosti: "Petra je najdivnije mjesto na svijetu."

Nije želio ništa više dodati, jer je smatrao da se ova ljepota riječima ne može opisati. 

Petra, koja se prostire na blizu 260 dunuma, u vrijeme antike je bila glavni grad Nabatejaca. Nabatejci su bili savez arapskih nomadskih plemena sjeverozapadne Arabije, koji su, kao karavanski trgovci, velikim dijelom kontrolirali trgovačke puteve prema južnoj Arabiji i od 4. stoljeća prije nove ere ostvarili značajnu gospodarsku i političku moć.

Nikad vojnički osvojena

Čitajući o Petri prije dolaska, saznao sam da su mnogi pokušavali osvojiti ovaj drevni grad, ali da to nikome nije pošlo za rukom vojnim putem. Po dolasku sam se i uvjerio zašto - grad je opkoljen visokim planinama, a jedini ulaz je skoro 200 metara visoki i uski klanac, koji je na najužem mjestu samo dva metra širok. Tako da su svi napadi izvana ovdje završavali.

Do dolaska Rimljana... 

Vodič nam je ispričao kako je došlo do toga da Petra padne u ruke Rimljana u vrijeme cara Trajana. Grad nikako nisu mogli osvojiti dok nisu poslali špijuna kao trgovca, koji je proveo nekoliko mjeseci u Petri pokušavajući nači slabu tačku odbrane.

Videozapis

Na kraju, uspijeva otkriti da je duž jednog stjenovitog zida klanca uklesan žlijeb, pokriven kamenim pločama, kojim su Nabatejci dovodili u Petru vodu iz susjednog brdskog potoka. Kada su Rimljani to otkrili, presjekli su dotok vode izvana i nakon kratkog vremena stanovnici Petre su se morali predati.

Dakle, Petra nikad nije osvojena vojnički, ali jeste na ovaj način.

Na izlasku iz kanjona koji sa istočne strane ulazi u kotlinu Petre, nailazi se na vjerojatno najpoznatiju građevinu Petre, Khazne al-Firaun. Beduini su ju nazivali "Faraonska riznica", iako se, ustvari, radi o jednom od mnogih u stijenu uklesanih grobnica, rađenu u 1. stoljeću prije nove ere. Na vrhu ove građevine nalazi se ćup za koji su vojnici-osvajači mislili da sadrži zlato te su ga pokušavali srušiti. Ipak, uspio je opstati.


Amfiteatar iz 1. stoljeća za 3.000 posjetilaca

Na putu od ulaska u kotlinu prema centru Petre, s lijeve strane se nalazi dosta dobro očuvan amfiteatar iz 1. stoljeća. I on je, kao i druge građevine, isklesan iz stijene. Ima 33 reda sjedala i primao je blizu 3.000 posjetilaca.

Vodič nam objašnjava da se u ovom rimskom pozorištu nisu izvodile borbe gladijatora na smrt, već su se priređivale isključivo umjetničke predstave.

Spomenik izgubljene kulture

Putem nas zastajkivaju, nudeći na prodaju i stari metalni novac, za koji tvrde da je star stotine godina. Iskreno, sumnjam u to, ali kada se nakon cjenkanja nagodiš za četiri puta nižu cijenu, onda ti i nije mrsko pazariti.


Zapanjujući ukrasi na zidovima nastali
tokom 2.000 godina

Na izlasku sa područja nekadašnjeg grada nalazi se možda najljepši spomenik ove izgubljene kulture, El-Deir. U prevodu, ovo ime znači "samostan". Vjerovatno zato štoj su u Srednjem vijeku ovdje boravili redovnici. Nije skriven, leži visoko na brijegu i impresivan je ne samo zbog svoje veličine. Zbog njegovog jednostavnog, ali monumentalnog stila, Ed-Deir se smatra jednim od vrhunaca nabatejske kulture.

Vodič nam govori i o arheološkim iskopinama ukradenim odavdje, koje se danas nalaze po muzejima u svijetu. A ovdje je sniman i jedan od nastavaka filmova o Indijani Jonesu sa Harrisonom Fordom.


Što nije opljačkano, nalazi se u arheološkom
muzeju

Na vrhovima planina su pećine u koje su smještene grobnice uglednika. Pećine su građene u tri nivoa: na donjem nivou su sahranjivani bogati, a na gornjem siromašni građani. Sve je to maestralno isklesano u kamenu.

I mada je razorni zemljotres prije nekih 1.700 godina razorio treći nivo ovih grobnica, prva dva su i dalje odlično očuvana. A poseban ugođaj je kada uđete u pećinu i vidite zidove - njih kao da je Leonardo iscrtao, kroz hiljade godina priroda je stvarala prekrasne nijanse boja, koje izgledaju čarobno.

Kada se popnete na vrh, u blizinu ovih pećina, pruža se predivan pogled na dolinu gdje se grad nalazio.

Na kraju se nalazi i arheološki muzej s iskopinama. Ipak je riječ o manjem muzeju od tri prostorijice, gdje možete vidjeti ono što nije uništio zemljotres ili nisu opljačkali "arheolozi": statue, stari novac, oružje, tanjiri, ćupovi i nakit.

U povratku obavezno preporučujem da uzmete neko prevozno sredstvo, jer novih pet sahata šetnje nazad na plus 40 Celzijusa iscrpljeni organizam već teško podnosi. Za deset eura možete birati između konja, deve ili kočija.

Izvor: Al Jazeera

Oglasi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.