Mora da je teško biti navijač u Hrvatskoj, još k tome i huligan. Čim se danas rodiš kao nogometni navijač, država ti – slično k'o u Finskoj – pokloni paket, samo što u ovom, umjesto krema, pelena i toplomjera, uredno leže posloženi Srbin, Jugoslaven, jedna vrba, uzdignuta desnica i katalog pjesmica “Vesela NDH”.
Posljednja utakmica između splitskog Hajduka i Rijeke uznemirila je duhove, nakon što je svjetina uzvikivala stari slogan “Srbe na vrbe” i sada već tradicionalni “Za dom… spremni”.
Mora da je teško biti navijač, i još k tome i ustaša, kada čuješ da netko osuđuje tvoje skandiranje, a predsjednica Republike hvali atmosferu na stadionu na kojem se ori “Za dom… spremni”, kao što je to učinila na utakmici Hrvatske i Izraela. Pa, pobogu, zar pred ustaškim koncentracijskim logorom nije nedavno postavljena ploča na kojoj se koči “Za dom… spremni”, uz blagoslov države, a sad ti se neki dripci usuđuju prigovarati da atmosfera nije sjajna?
Jugoslaveni su za sve krivi
Pune ti glavu da je Nezavisna država Hrvatska bila izraz težnje hrvatskog naroda za samostalnošću, a sad ti se netko usuđuje reći da je to samo alternativna činjenica. Zna se tko je radio zločine u ustaškoj državi, ta to zna malo dijete – Jugoslaveni. Lijepo ti je predsjednica objasnila kad se usred Poljuda ukazao kukasti križ deset puta deset metara. Ona je odmah pohitala naći krivca i našla ga je u Organizaciji jugoslavenskih nacionalista. Lijepo ti je i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza objasnio kad se fotografirao ispred groba ustaškog poglavnika.
Mora da je onda teško navijati za klub koji je priličan raritet u svjetskoj povijesti, jer je još prije 70 godina odbio igrati Drugu nacističku ligu, pa se priključio Prvoj antifašističkoj ligi. Danas ti čak i uvaženi parlamentarni zastupnici, iznad kojih je samo Bog, govore da su za globalno zatpoljenje krivi Jugoslaveni. A Jugoslaveni su, uči nas službena politika, svi oni koji su odlučili u jednom trenutku povijesti zaigrati Prvu antifašističku ligu.
Razmišljaš tako o tome dok ispijaš pivo ispred zadruge i gledaš kako Šime prolazi u svojoj službenoj novoj Škodi. Šime je uspio u životu, upisao se u stranku u pravom trenutku povijesti, u godinu dana završio četverogodišnji studij i postao šef komunalnog poduzeća. Od tada više ne pije redovito pred zadrugom, niti ide na utakmice. Plaćaš mu i Škodu, i benzin, a on ti i dalje priča kako su Jugoslaveni i Srbi krivi za sve kad ti ponekad plati pivo pred utakmicu.
Mjerenje kukuruza desnicom
Onda dok čekaš da te netko poveze na tribinu, posudiš novine kod prodavačice da pokratiš vrijeme, a u njima nacionalne novinarske vedete kažu da je udruga Naš Hajduk, čija je ideja da navijači postanu vlasnici kluba, loša ideja, jer su u njoj samo huligani. I onda ti nema druge nego da zaključiš kako je parola “Vlast narodu!” glupa ideja, jer je narod glup i huliganski, a sve te vedete i vlasnik novina preodređeni da te tako glupog povedu u bolje sutra.
I kreneš tako na utkmicu, dočeka te nekoliko stotina tvojih rođenih, svi zajedno dignete ponosno desnicu mjereći kukuruz i tražite prvu vrbu na koju ćete smjestiti nekog Srbina, iako niti jednog do sada nisi upoznao, jer ih u Hrvatskoj možeš na prste pobrojati.
“Atmosfera je bila sjajna”, reći će ti kasnije preko televizije predsjednica, koju si uspio vidjeti prije nego su ti isključili struju, a tebi neće biti druge nego da se složiš s njom.
I dok sada kratiš vrijeme igrajući se s voskom na svijeći koju si upalio posred stola, u toj sjajnoj intimnoj atmosferi proći će ti kroz glavu samo jedna misao: Mora da je teško biti građanin u Hrvatskoj, još k tome i Hrvat.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera