Tri poljupca za predsjednicu

Nikolić je uporno insistirao na trećem poljupcu, piše autor (Al Jazeera)

Piše: Dragoljub – Draža Petrović

Malo je falilo da Kolinda Grabar-Kitarović počne da viče: “Upomoć, siledžija!” Tako je izgledao trenutak kada je predsednik Srbije Tomislav Nikolić prošle nedelje na Pantovčaku s obe ruke ščepao predsednicu Hrvatske posle dva poljupca u obraze, uporno insistirajući na trećem.

Srpski predsednik je nakon toga rekao da on ljubi triput jer je takav tradicionalni srpski običaj, mada je trostruko ljubljenje, kako kažu etnolozi, pomodarstvo koje se u “tradiciji” Srba ukorenilo “veselih” devedesetih godina prošlog veka.

Bilo je to vreme kada su neki naglo otkrili nacionalni identitet posle pola veka horskog pevanja “Druže Tito, mi ti se kunemo”, pa počeli u tome i da preteruju. I da primenjuju neke “tradicionalne običaje” za koje nisu čuli ni doktori slovenske istorije i kulture sa Kembridža.

Pre devedesetih godina Srbi su se ljubili dvaput. Trostruki poljubac je, zapravo, pravoslavni pozdav koji simboliše Sveto trojstvo – Oca, Sina i Svetog duha. Kao što se pravoslavci krste sa tri spojena prsta, tako se i ljube.

Kako je uz teatralno srbovanje iz devedesetih, ambijenta u kome je karijeru ne baš slavno počeo i tekući predsednik Srbije, pride išlo i masovno okretanje religiji, čak i bivših titoista (poput Šešelja), tako su nastali i neki novi običaji za koje “profesionalni Srbi” pouzdano tvrde da potiču još od Cara Dušana.

Srpski mediji su i pre Nikolićevog “klinča” sa Kitarovićkom pedantno pratili ko je koga poljubio tri puta, naročito u situacijama kada to može značiti neku poruku od “nacionalnog interesa”.

‘Izraz pomirenja’

Kada je gostovala kod srpskog šoumena Ognjena Amidžića na Pinku, hrvatska pevačica Tereza Kesovija poljubila se triput u obraz sa voditeljem, što je tumačeno kao izraz pomirenja sa Srbijom, iako je, od kada su vojnici JNA napravili rusvaj u njenoj kući u zaleđu Dubrovnika početkom rata, izbegavala Beograd. Jedan srpski pisac je čak to orgijanje u Terezinoj kući obradio i literarno, a glavni momenat je bilo kupanje u bazenu sa donjim vešom na glavi, umesto šlema.

Opet, kada se Džoni Dep u Drvengradu na Mokroj gori tri puta cmakao sa Emirom Kusturicom, takođe jednim od onih koji je Srbin zvanično postao veselih devedesetih, bio je to znak za srpske medije da je Dep osvedočeni srbofil. Niko, naravno, nije pomislio da je Dep srbofil zato što je početkom devedesetih, recimo, svirao sa Partibrejkersima na koncertu u Studentskom kulturnom centru u Beogradu, već su mu taj epitet pripisali tek zbog gesta koji ima neki pravoslavno-nacionalni predznak.

-Poljubio se triput sa Kustom. Kakav car! – kriknula je Srbija, koja verovatno i ne zna da je Džoni Dep prašio gitaru sa Canetom još pre neko što su ratovi počeli. I pre nego što je Kusturica postao veći Srbin od najvećeg Srbina. Takoreći veći katolik od pape. Dakle, pre nego što se omasovilo ritualno trostruko ljubljenje kao znak nacionalnog identiteta.

Toma Nikolić je taj recept primenio i sa Kolindom. Valjda računajući da će izazvati simpatije onih koji misle da ako nekoga poljubiš tri puta protivno njegovoj volji i diplomatskom protokolu, to znači 1:0 za nas. Od tih, istina, mnogi još nisu sigurni da li je pravilno prekrstiti se sleva na desno ili zdesna na levo. Ali će vam uvek naglasiti da je poštovane srpskih običaja i tradicije u njihovoj familiji usađeno još iz vremena pre nastanka ameba.

Srdačnost nema mnogo veze sa tradicijom, niti sa nacijom, niti sa religijom. Ako ti je neko drag, ti ćeš ga jako zagrliti, ako ti je simpatičan potapšaćeš ga po ramenu, ako želiš da razvijaš prijateljstvo dovoljno je i nekoliko šarmantnih gestova.

Predsednik Srbije, međutim, spada u onaj tip ljudi koji ispada šarmantan jedino zato što izgleda državnički trapavo. Najčešće liči na pritajenog četničkog vojvodu koji je slučajno zalutao u svet visoke politike i ni sam ne zna kako iz njega da izađe. Pa Srbima priređuje montipajtonovske skečeve zbog kojih Zoran Kesić i njuzovci ponekad nemaju razlog da pišu scenario, već je dovoljno samo da puste snimak.

Rakija za šeika

Predsednik Srbije je recimo, krajem novembra prošle godine boravio je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima po pozivu šeika Bin Zajeda. Za ovu priliku pripremio je poklon za šeika, kako to protokol i nalaže, pritom se odlučivši za rakiju koju sam peče u rodnom selu Bajčetina. Spakovao je čak 50 flaša rakije poznate kao „tomovača“ i otputovao u Abu Dabi. Zaposleni u Ambasadi Srbije u Emiratima, kako je pisala srpska štampa, bili su šokirani – zbunjeno su ih pitali da li im je poznato da islam zabranjuje alkohol i da će time praktično Nikolić uvrediti Bin Zajeda.

Potom je ovog leta pisao pismo britanskoj kraljici da bi sprečio Rezoluciju o Srebrenici, iako “Queen of the United Kingdom” nema nikakve ingerencije u politici Londona. Što svako zna, sem predsednika Nikolića.

Treba ga razumeti – kada je sav normalan svet slušao “God Save the Queen” od Pistolsa, srpski predsednik je slušao “God Save the Knin” od Pištoljsa koji su imali i topove, šmajsere, bombe i brade.

Onda je jednoga dana spletom neverovatnih okolnosti postao predsednik, jer u Srbiji, po Ustavu, baš svako može da bira i da bude biran.

-Baš svako! – uzviknulo je ovih dana pola Srbije, kada je president rešio da skupi koji politički poen tako što će izljubiti Kolindu ko pijani osamnaestogodišnjak na maturskoj večeri.

Ima tu, međutim, jedan pozitivan momenat. Bolje je analizirati zašto se Srbi i Hrvati ljube protivno protokolu, nego analizirati zašto se biju. Po protokolu.

Izvor: Al Jazeera