U Potočarima je uvijek juli

Juli 1995. postao je sinonim za stradanje, najveće koje je svijet imao priliku vidjeti nakon Drugog svjetskog rata (Getty Images)

Svakog jula osjetim neobjašnjivu težinu u prsima kao pri prvom odlasku na kolektivnu dženazu u Potočare. Uvijek isti osjećaj tuge i ljutnje prema svemu onome što se desilo, a moglo je biti spriječeno. O Srebrenici nisam puno toga znao sve do upisa u srednju školu, kada sam se prvi put susreo sa Srebreničanima nastanjenim u sarajevskim naseljima Vogošći i Ilijašu. Susretljivi i veseli kakvi su bili moji novi prijatelji iz Srebrenice, razbili su već na startu moju predrasudu o njima. Znajući dovoljno dobro kroz šta su svi Srebreničani prošl,  imao sam utisak da će se naši razgovori u početku svoditi na teme o genocidu, što sam možda i priželjkivao iz razloga jer me je zanimalo njihovo lično iskustvo.

Rudari Sasi i Guber voda

Umjesto priče o njihovim ličnim iskustvima, govorili smo o nekim dosta pozitivnijim temama, ali i znamenitostima kraja iz kojeg dolaze. U imenu Srebrenica bez ikakve dublje analize nalazimo odgovor na pitanje po čemu je ovaj kraj bio poznat, a o kakvim se rudnim bogatstvima radilo i kakav su značaj imali srebrenički bazeni tokom srednjeg vijeka, isticali su i moji prijatelji iz Srebrenice.

Ovo područje je tokom srednjeg vijeka obilovalo velikim rudnim bogatstvima, što je bilo izuzetno primamljivo i drugim narodima. Posebno se to odnosi na njemačke Sase, koji su namjenski osnivali svoje kolonije u području Srebrenice. Ovi poznati rudari na pravi način su znali da iskoriste sve ono što je ovaj kraj stoljećima imao da ponudi. Eksploatacija ruda nastavljena je i tokom dolaska Osmanskog carstva, što nam govori o kontinuirano važnom nalazištu.

Tek što smo započeli priču o prirodnim bogatstvima Srebrenice i njene okoline, jedan od njih je spomenuo i čudesnu Guber vodu. Sa zanimanjem sam slušao o toj nekoj ljekovitoj vodi, čak pomalo i skeptično. Ipak, godinama nakon ove priče, studirajući, shvatio sam koliki je bio značaj Guber vode, još od austrougarske uprave. Da je Srebrenica bogata ljekovitom vodom Austrijanci su shvatili veoma rano nakon okupacije, te su ubrzo poslije provedenih istraživanja i osnovali firmu koja je imala za zadatak tu vodu distribuirati klinikama širom tadašnje zemlje.

I tokom postojanja bivše Jugoslavije, o Srebrenici se govorilo kao o jednom veoma značajnom području, međutim dolaskom krvavog rata, kobnog za Srebrenicu ova strana historije pala je u zaborav, posebno nakon počinjenog genocida.

Neizbrisiv trag

Genocid, ipak nezaobilazna tema koja je uz uzdahe ostavljena za kraj. Razgovor o nesretnom julu 1995. godine i svim strahotama zasjenio je sve one historijske priče u kojima se o Srebrenici govori u pozitivnom smislu. Zastrašujući čin u kojem su živote gubili svi oni Bošnjaci koji nisu imali sreću da krenu putem spasa, bez obzira na uzrast ili spol, a najgori scenario nije mimoišao ni njihove porodice. Krvavi juli 1995, mnogima je zauvijek promijenio život, ostavljajući neizbrisiv trag. Taj juli postao je sinonim za stradanje, najveće koje je svijet imao priliku da vidi nakon Drugog svjetskog rata.

I dok ovo pišem sjetim se svih mojih prijatelja iz Srebrenice, koje sam upoznao tokom srednje škole, ali i fakulteta. Svi oni imaju nešto zajedničko, onaj ponos i odvažnost koji sam vidio kod svakog od njih. Ne žele sažaljenje, jer im to ponos ne dozvoljava, a ni osvetu, jer bi tada bili na nivou zaostalih zločinačkih umova. Njihov jedini cilj bio je da prezentuju svoju Srebrenicu na najbolji način, te da očuvaju uspomenu na sve ono što je bilo. Svi oni su uspjeli u svojoj misiji, sačuvali su uspomenu i istinu o bolnoj tragediji, koja ih je obilježila, ali ih nije spriječila da postanu veoma uspješni i društveno korisni ljudi. Ono što ipak drže duboko u sebi vezano je upravo za taj nesretni mjesec juli. Sve što im se u životu desi, dođe i prođe, a bol vezana za genocid uvijek ostaje. I kao što znaju često istaći – i poslije jula, nama je i dalje juli.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera