U ‘rodnom mjestu’ Don Vita Corleona

Stariji filmofili više ne dolaze, mlade vjerovatno ova filmska djela ne zanimaju

Piše: Fuad Kovačević

– Simone, molim te, daj mi par prijedloga za izlete na Siciliji. Neka mjesta na koja bi ti rado otišao – kažem gazdi apartmana u Palermu u kojem smo supruga i ja odsjeli.

– OK, sad ćemo to srediti – brzo odgovara Simone, 36-godišnjak rođen u Palermu, s desetogodišnjim organiziranjem zabavnih sadržaja na prekookeanskim kruzerima i u brojnim ljetovalištima u Miamiju i Orlandu na Floridi.

– Ovako… obavezno otiđite u Cefalu, pa na plažu San Vito, Sirakysu, Cataniju, vulkan Etna… – diktira Simone.

– A Corleone? –  prekidam ga.

– Šta Corleone? – slijedi njegovo kontrapitanje.

– Pa da posjetimo i Corleone…

– A zašto?

Nema govora da ne odem

– Čuj zašto? Pa Kum [Godfather], Marlon Brando, Al Pacino, Robert De Niro, Francis Ford Coppola

– Ali, to je samo jedan film, fikcija, toponim koji je Mario Puzo [pisac bestselera Kum] slučajno odabrao kao jedno od mjesta radnje… – pojašnjava Simone ono što i sam znam.

– E, vala, kad sam došao do Palerma, onda mogu i do Corleonea, neću sebi nikad oprostiti ako ne vidim “rodno mjesto” Don Vita Corleona – uporan sam.

– Dobro, kad je tako, sad ćemo nešto pronaći… Evo, imaju dvije opcije: jedna je polazak u 6:00 ujutro i povratak u 17:00; druga je polazak u 12:30, a povratak u 16:05 – brzo Simone nalazi autobuske transfere od Palerma do šezdesetak kilometara udaljenog Corleonea.

– Dakle, definitivno ova prva varijanta… – kažem ja.

– Poslušaj me, molim te. Ako već želiš posjetiti Corleone, onda ti je druga varijanta mnogo bolja – savjetuje me Simone.

– Ali, tamo ću biti samo nešto više od dva sata…

– I to će biti previše. Obići ćeš sve i još ćeš imati vemena na popiješ dobar espresso i pojedeš odličan sladoled – kategoričan je Simone.

Prepun peron broj pet

Šta ću, morao sam, mada nevoljko, pristati na njegov prijedlog i program. U putničkoj agenciji mi sve objasniše – povratna karta košta 7,80 eura, polazak sa perona pet u 12:30, povratak u 16:05…

Dolazimo na autobusku stanicu, a na peronu pet gotovo 100 ljudi. E, moj Simone, mislim u sebi, da vidiš samo koliko raje čeka na bus za Corleone… Pa gledam da zauzmem što bolju poziciju za brzi ulazak u autobus, kao u Šijanovom Ko to tamo peva, da ne bismo stajali.

Stižu ubrzo dva autobusa, ali za plažu San Vito, i svi putnici se ukrcaše u njih. Na peronu pet ostadosmo samo nas petero. Minut kasnije eto našeg busa – izvolite, kaže vozač, odmah krećemo. Čim smo izašli iz vreve Palerma, ukazaše se prekrasni predjeli, obrađene žitnice, polja, viogrdadi, voćnjaci, maslinjaci…

Dobra cesta, prelijep krajolik, udoban autobus, pitoreskna naselja u brdovitom centralnom dijelu Sicilije… učinili su da sat i deset minuta vožnje proleti kao za čas i eto nas na na glavnom trgu Corleonea (Lavlje srce). Vidimo se na istom mjestu u 16:05, kaže vozač, a mi se uputismo u potragu za najznačajnijim lokacijama gdje su snimani kadrovi Kuma I i II.

Aha, evo crkve pored koje je mali Vito Corelone u sepetu na magarcu prošvercan pored mafijaša koji su mu pobili cijelu porodicu, eno starog grada na stijeni koji datira još iz 11. vijeka, ono bi moglo biti imanje gdje se krio Michael Corleone (Al Pacino) nakon što je u New Yorku ubio policajca…

Čuda se, ipak, događaju

I – to je uglavnom to. U centru gradića je “Central bar”, na čijem se pročelju nalaze plakati na kojima su kadrovi s Brandom i Pacinom. Lokalni momci nude nam za “sitne pare” (50 eura) posjetu “rodnoj kući” Don Vita, pa imanje gdje se De Niro osvetio mafijaškom bosu koji mu je pobio familiju. Jedan od njih se kune kako je ime Michael dobio po davnašnjem pretku i Vitovom najmlađem sinu, kojeg glumi Pacino. No, ubrzo ostaje “bez teksta”, jer ga jedan od drugara zove po pravom imenu (Angelo) da popiju pivo.

U tih nešto više od dva sata ukupno sam u Corleoneu vidio najviše 15 turista. U centru gradića se nalazi antimafijaški muzej, koji je prije desetak godina otvoren u sklopu kampanje Ujedinjenih naroda, kao jedan od načina borbe protiv kriminala, ali kažu da je uglavnom prazan: što zbog nezanimljive postavke, a nešto i zbog toga što se ulaz plaća 15 eura.

I tako još malo šetamo uskim kalama Corleonea, nadamo se da ćemo naletjeti na nešto zanimljivo, da će se desiti neko čudo, da će se iza nekog ugla pojaviti, ako ne Don Vito, a ono njegovi najbolji drugari i saborci Clemenca i Tessi…

No, čudo dolazi iz Bosne i Hercegovine, putem SMS-a, i glasi: Robert De Niro stiže 12. augusta na otvaranje 22. Sarajevo Film Festivala, gdje će mu biti uručeno “Počasno srce Sarajeva”, nagrada za životno djelo. Eto, sve ima smisla i logike, razmišljam: dok se ja nalazim u rodnom gradu De Nira – pardon, Don Corleonea – i tražim tragove i lokacije snimanja jednog od najgledanijih filmova svih vremena, stiže haber da će veliki glumac posjetiti moj rodni grad.

Po Simoneovom savjetu, idemo u obližnji kafić, na espresso i gelato. Gazda Marco, koji je ujedno i konobar, dok nam donosi izvrsnu kafu i “lopatom” slaže brdo vrhunskog sladoleda na kornet, kaže da se malo sjeća početka sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su snimani prvi i drugi dio Kuma.

Filmska i prava mafija

Kada je trilogija postala planetarno poznata, dnevno je u gradić znalo dolaziti i po nekoliko stotina, pa i hiljadu turista samo zbog Kuma… Sada su te cifre znatno manje, stariji filmofili više ne dolaze, mlade vjerovatno ova filmska djela ne zanimaju, a stanovnici Corleonea su se okrenuli onome što je izvjesno i sigurno, prije svega poljoprivredi – proizvode sjajne žitarice za poznatu italijansku tjestetinu, masline, grožđe, voće i povrće… priča Marco.

To objašnjava zašto je nekoliko suvenirnica tokom naše posjete bilo zatvoreno (Italijani rijetko kad rade između 13:00 i 16:00 sati) i čija je ponuda gotovo pa nikakva. Ljepše i jeftinije suvenire vezane za Corleone, filmove iz serije Kum i porodicu najvećeg ekraniziranog mafijaša možete kupiti u Palermu, pa i Rimu, nego u ovom gradiću.

Koji, osim filmskih, ima svoje stvarne mafijaše – Salvatorea Rina i Bernarda Provenzana, koji su preuzeli kontrolu nad sicilijanskom “Koza nostrom” osamdesetih godina prošlog vijeka. Njih dvojica, zbog brutalnosti nazvani “Zvijeri”, uhapšeni su i osuđeni na doživotni zatvor. Provenzano je nedavno umro u 84. godini, dok se godinu stariji Rina i dalje nalazi u zatvoru. No, upućeni tvrde da njihovi sljedbenici i dalje drže glavnu riječ u Corleoneu. Marco o tome ne želi pričati: on ima svoj biznis i život, ne “kači” se ni sa kim i gleda svoja posla. Eno države, policije, tužilaštva… neka se oni bave tim stvarima.

Vraćamo se na improviziranu autobusku stanicu. Prazna je, nigdje nikoga, prošlo je dogovorenih 16:05. No, par minuta kasnije stiže autobus, vozač se izvinjava zbog kašnjenja. Samo smo nas dvoje putnika u busu, koji u suprotnom pravcu prolazi kroz prelijepe krajolike najvećeg otoka u Sredozemnom moru, koji se ističe po burnoj historiji, kulturi, umjetnosti, arhitekturi, kuhinji i posljednjih decenija po turizmu. Da, i po mafiji, uključujući filmsku, zbog koje nije bilo šanse da dođem na Siciliju a da ne posjetim Corleone.

P. S.

U Corleoneu smo bili u ponedjeljak. Dva dana kasnije, kada smo krenuli kući, gradske vlasti Corleonea i još tri grada na Siciliji su raspuštene odlukom italijanske Vlade, a razlog je “mafijaška infiltracija u lokalne organe”. U petak je De Niro primio Počasno srce Sarajeva i zvanično otvorio SFF. Što se mene tiče, krug se zatvorio. Nema dalje.

Izvor: Al Jazeera