Ulični svirači, nečujno kroz Sarajevo svirajte

Sarajevo, BiH
Jadna je i otužna država u kojoj samo berači poreza rade i niko drugi, a ostale institucije su u djelimičnoj ili potpunoj blokadi (Al Jazeera)

U jednom periodu života imao sam sreću da se bavim turizmom i radim u eminentnoj i velikoj turističkoj agenciji. Najljepše što se može dogoditi mladom čovjeku je imati mogućnost putovanja. Nekada su ta putovanja bila u vlastitom aranžmanu, nekada su bila dio posla, a nekada obilazak jedne zemlje i njene kulture u svrhu propagiranja i buduće saradnje. I uvijek je lijepo putovati, a posebno kada još imaš uz sebe stručnog vodiča koji će dati odgovor na svako postavljeno pitanje.

Obilazeći mnoge evropske, pa i svjetske metropole, uvjerio sam se da skoro svaki veliki i značajan grad ima nekoliko stvari. Veliki gradovi imaju podzemne željeznice za lakšu komunikaciju i prevoz velikog broja stanovnika. Imaju i značajne muzeje. Svaki ima i nešto prepoznatljivo vezano samo za taj grad, a skoro svi imaju ulične svirače. U nekim gradovima ulični svirači sviraju i pjevaju tradicionalnu muziku koja je vezana za taj grad ili državu, a u velikoj većini su to ljudi koji sviraju internacionalnu muziku, prepoznatljivu svakom turisti ili gostu tog grada. Niko do njih nije prosjak, to su jednostavno ljudi koji sviranjem pokušavaju obezbijediti egzistenciju ili malo nadopuniti kućni budžet.

Pa i od rata do sada, kroz Sarajevo su prilazili ulični svirači – iz Perua, imali smo svirače iz Turske koji su zabavljali prolaznike, imamo redovno „bajramske trubače“ koji obilaze skoro sva sarajevska naselja, najčešće pjevajući i svirajući „Ramu“ koji ne čuje jecaj njihov, imali smo i razne solo gitariste, pa akrobate, pantomimičare, plesače i svi su oni na neki način dio ovoga grada i gradske atmosfere.

More problema

Imamo i Pašu Šabanovića koji već godinama svojom električnom gitarom zabavlja prolaznike u ulici Ferhadija svirajući stare hitove iz sedamdesetih i osamdesetih i, ma kako zvučalo, lijepo je vidjeti čovjeka koji i u osmoj deceniji života svira električnu gitaru. I njegovo muziciranje je dio ovoga grada i naših ulica. Pašo nije svirao samo u Sarajevu nego, kako sam kaže, uz pomoć gitare je proputovao pola Evrope. A Pašu su neki novinari prozvali čak i „Čuvar evergreena“.

A onda se na društvenim mrežama pojavi fotografija policajaca koji naplaćuju Paši kaznu za muziciranje u Ferhadiji. Paši, koji se ne ‘dere’ ispod prozora i čeka da ga neko pogodi novčićem. Paši koji svira sa ljubavlju muziku koju voli i koja bi trebala prijati uhu svakom normalnom čovjeku pa i putniku namjerniku koji posjećuje naš grad.

U gradu u kojem na svakom ćošku i na svakom mostu stoji po jedan prosjak (neki od njih čak odjeveni po zadnjoj modi), u gradu u kojem kada uđeš u javni prevoz po stotinu puta provjeriš je li ti novčanik još uvijek u džepu ili tašna na ramenu od silnih džeparoša, u gradu kojem se automobilima zabijaju u izloge na glavnim ulicama, u gradu u kojem je u svakom momentu stotine nepropisno parkiranih automobila uvaženih faca ili takozvanih „džipdžija“, u gradu u kojem se pješak na pješačkom prelazu osjeća kao progonjena divljač, u gradu u kojem i na 30 stepeni u hladu još uvijek na zgradama stoje table „Oprez ledenice“, u gradu u kojem svako jutro na jednom njegovom mostu osvane nekoliko novih „ljubavnih čaršafa“ koje se klate kao ofucane krpe, u gradu u kojem nema fasade na koju se nije potpisao nekakav Rulof, u kojem nestaju automobili brže nego što se kapetan Kirk teleportira u Zvjezdanim stazama, u kojem ne smiješ ostaviti u automobilu ni na trenutak nikakav predmet, najlonsku kesu ili ne daj Bože torbu, u gradu u kojem svakodnevno otimaju mobitele iz ruku, u kojem vežeš biciklo lancem ogromnim karikama i katancem od pola kile samo dok skokneš da kupiš hljeb u pekari, u kojem je, na nekim mjestima, veća bašta kafane nego ostatak trotoara, u kojem ne gledaš je li zeleno svjetlo na semaforu, nego ima li auta koje voze vozači „daltonisti“ čiji zbir saobraćajnih prekršaja saznamo tek kad zgaze nekog pješaka, u gradu u kojem je sasvim normalno da usred dana izneseš poderani trosjed i dvosjed i staviš pored kontejnera i u kojem je vijest da su iznenada oprani tramvaji… e u tom i takvom gradu problem je Pašo Šabanović, ulični svirač.

Njemu se naplaćuje kazna.

Ovima gore nabrojanim – ne. Da tragedija bude još veća, prema najnovijim informacijama, Pašo ima odobrenje općine Stari grad da svira u Ferhadiji. Sudeći prema fotografiji, nije narušio čak ni teritorijalni integritet općine.

A opet, ko zna? Možda se Pašin repertoar evergreena nije uklopio u neki zamišljeni repertoar pjesama u najljepšoj gradskoj ulici?  Ili, možda, smeta izbor instrumenta?

Pa kad već nemamo podzemnu željeznicu kao većina svjetskih glavnih gradova (doduše tanki smo i sa onom nadzemnom željeznicom), kada nemamo muzeje svjetskog glasa, jer naši se mogu svaki čas opet zatvoriti, kada ne možemo da se dogovorimo koji je to prepoznatljiv gradski simbol, onda bar pustite ulične svirače na miru. U većini ozbiljnih turističkih destinacija, ulični svirači su sastavni dio turističke ponude.

Gradovi u koje su ulični svirači dobrodošli

Poređenja radi, jedan grad na Jadranu kojem je turizam osnovna djelatnost – Biograd na moru, organizuje ove godine Biograd Street Music Festival koji je počeo na prvi dan ljeta, i koji će se održavati na ulicama grada tokom cijele sezone. Uličnim sviračima će organizator Festivala obezbijediti smještaj i tri obroka dnevno, kao i mjesto na kojem će svirati. Tako to rade ljudi koji znaju šta privlači turiste.

U Novom Sadu se već godinama početkom septembra održava Festival uličnih svirača nazvan Gradić Fest, gdje Novosađane i goste njihovog grada zabavljaju ulični svirači iz svih dijelova svijeta. Samo za tri dana taj festival posjeti oko 70.000 ljudi, a o vrijednosti manifestacije govori i nagrada “Turistički cvet” koju je Turistička organizacija Srbije dodijelila ovom festivalu još 2007. godine i to u kategoriji “Kulturnih manifestacija u funkciji turizma”.

Također, neki gradovi su podigli i spomenike svojim uličnim sviračima.

Ili da se vratim na Biograd, koji na ovaj način poziva ulične svirače: „Jednostavno rečeno, Biograd je cijelo ljeto gostoljubiv prema uličnim sviračima. Svima kojima je izazov, zadovoljstvo i prilika za zaradu u šeširu ili otvorenom kuferu motiv da dođu u turistima prepuni Biograd svirati na ulici vrata grada su širom otvorena. Dobrodošli.“

A mi zatvaramo vrata i našim sugrađanima i pravimo se da smo turistički grad koji dobro zna šta žele da čuju i vide posjetioci našeg grada. Pa i sugrađani.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera