Uloga čokolade u sunovratu hrvatske politike

Slovenci su ovu vrckavu šalu hrvatskih diplomata doživjeli kao „nezamislivu provokaciju“ (Kraš)

Krenulo je s onom već čuvenom „čokolindom“ kada je jedan razljućeni otac u Dubrovniku burno reagirao na društvenim mrežama nakon što je otkrio da se u paketu koji je njegovom sinu poklonila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, među desecima čokoladica, skrila i jedna koja tamo nije trebala biti.

Vjerojatno već znate, nepoželjna čokoladica čednog imena „Mony“, imala je srpsko porijeklo, proizvodnja Pionir Subotica, pa kao takva – smatra razljućeni otac – nije imala što raditi u paketu koji se daruje učenicima. Posebno ne na dan kada su se u Dubrovniku sjećali poginulih branitelja. Za pravo mu je dala osobno i predsjednica ispričavajući se zbog pogreške koja se, obećala je, „više neće i ne smije ponoviti“.

Čak je amnestirana i tvrtka koja je pakirala poklon-pakete, s obzirom da je iz Vukovara, pa je red da se gradu-heroju progleda kroz prste zbog krimena, ma koliko on u očima predsjednice bio velik.

Bombonjera razdora

Kad je nakon tjedan dana razgrtanja po medijima aferu počeo prekrivati zaborav, kao iz paštete iskočila je opet – čokolada. Točnije, bombonijera, ovaj put hrvatskog porijekla, proizvodnja Kraš iz Zagreba. Kao novogodišnji poklon bombonijeru su, vazda na humor spremni hrvatski diplomati stacionirani u Ljubljani, darovali slovenskom Ministarstvu vanjskih poslova te uredima premijera Mire Cerara i predsjednika Boruta Pahora.

Pa nije baš neka priča, reći ćete, takve bombonijere ionako godinama kruže od ureda do ureda sve dok ih netko nadobudan ne otvori zbog naglog pada udjela šećera u krvi.

Ali s ovom tako ne stoje stvari. Bombonijera se, naime, zove „Pozdrav iz Hrvatske“, dizajnirana je tako da je na omotu djelomično vidljiva mapa Hrvatske, a kada se poklopac podigne – vidite Hrvatsku u svoj njenoj cijelosti, uključujući pola Piranskog zaljeva.

Slovenci su ovu vrckavu šalu hrvatskih diplomata doživjeli kao „nezamislivu provokaciju“, s obzirom da spor između dvije države oko granice u Piranskom zaljevu, odnosno Savudrijskoj vali, još uvijek traje na međunarodnoj arbitraži, a kako je krenulo, trajat će još godinama. Hrvatska želi pola vale, a Slovenci puno više zaljeva. Sasvim dovoljno da Krašev proizvod bude vraćen u hrvatsko diplomatsko predstavništvo i to u vrećici s natpisom „I feel Slovenia“, što hoće otprilike reći da se „ćute“ Slovencima.  

Koliko god na prvu ruku izgledali bizarno, ova dva slučaja puno govore o hrvatskoj politici, a još više o onima koji je vode. Treći, o kojem ćemo ovdje pisati, još je ilustrativniji, a u glavnoj ulozi opet su konditorski proizvodi. Ovaj put ne znamo ime proizvođača.

Što se dogodilo? U Vukovaru se već nekoliko godina provodi projekt Udruge hrvatskih branitelja Sajmište „Za osmijeh djece na Sajmištu“, kojima se pridružio splitski gradonačelnik Ivo Baldasar. Oni su namjeravali podijeliti 650 poklon-paketića učenicima od prvog do četvrtog razreda.

Dvije verzije iste priče

Tako je bilo sve do ove godine kada božićne poklone nisu dobili učenici srpske nacionalnosti Osnovne škole „Nikola Andrić“, nego samo hrvatski učenici. Ako se pitate zašto ih nisu dobili, na žalost, nećemo vam moći odgovoriti. Odnosno, ponudit ćemo vam dvije verzije iste priče, pa ćete sami izvući zaključak. Imamo i treću, ali po njoj su svi dobili pakete.

Prema hrvatskoj strani, a samim time i hrvatskim medijima, tako je odlučilo vodstvo škole zaduženo za program na srpskom jeziku koji se provodi u OŠ „Nikola Andrić“, budući da je od 230 više od stotinu učenika srpske nacionalnosti. „Prošle godine paketići su dijeljeni u školi i bili su uručeni svoj djeci bez obzira na nacionalnost. Ove godine dodjela paketića trebala se održati u prostorijama Udruge branitelja Sajmišta u tome dijelu grada. Međutim, voditelji smjene na srpskom jeziku i pismu donijeli su odluku da djeca srpske nacionalnosti ne idu tamo. Pojasnili su to činjenicom da ima različitih roditelja koje prethodno nisu kontaktirali. Željeli su, kako je rečeno, na taj način izbjeći moguće neugodnosti, kazano je Večernjem listu u ovoj vukovarskoj školi. Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, inače oštar protivnik postavljanja službenih natpisa na ćirilici i srpskom jeziku, oštro je osudio ovakav postupak odgovornih, a njegov zamjenik iz redova srpske nacionalne manjine Srđan Milaković rekao je kako se ovaj događaj predimenzionira, ali i da ga treba smjestiti u okvire grada Vukovara i sredine u kojoj živimo.

Prema srpskoj strani, a samim time i srpskim medijima, za sve je kriva jedna učiteljica koja je odlučila da đaci iz OŠ “Nikola Andrić”, koji nastavu pohađaju na srpskom jeziku, neće primiti pakete, jasno sugerirajući da se radi o nacionalnoj segregaciji i ugrožavanju prava Srba.

Prema trećoj strani, onoj iz OŠ „Nikola Andrić“ nije se dogodilo baš ništa, pa tako na njihovoj web stranici stoji ova vijest: „Udruga Hrvatskih branitelja Sajmište pokrenula je projekt ‘Za osmijeh djece na Sajmištu’ s ciljem da u (pred)blagdansko vrijeme razveseli najmlađe stanovnike ovog dijela Vukovara. Ovaj projekt prepoznao je splitski gradonačelnik, g. Ivo Baldasar, te je Grad Split preuzeo financiranje poklon paketića. Poklon paketići u našoj školi podijeljeni su svim učenicima od 1. do 4. razreda. Zahvaljujemo im što su prigodnim poklonima izmamili osmijeh na lica naših učenika.“

Kako u ovoj kakofoniji raznih glasova i još različitijih interesa prepoznati istinu? Teško, odnosno nemoguće. Tek konstatirati da učenici, a očito ima i takvih, koji su ostali zakinuti za čokoladice – pa bila među njima i ona „Mony“, odnosno bombonijera „Pozdrav iz Hrvatske“ u vrećici „I feel Slovenia“ – sasvim  sigurno nisu sretni zbog toga, posebno zato što dolaze iz OŠ „Nikola Andrić“, jedine neobnovljene u Vukovaru. Ali, koga briga zbog toga? Političare sasvim sigurno ne. Isplativije se baviti čokoladom!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera