Piše: Goran Milić
Snimajući serijal Alkemija Balkana po Bosni, u vožnji pokraj nekog sela ton-majstor je dobacio: “Evo, prolazimo pored Ustiprače. Odavdje je Fahro Bečić…”
To je, kao, trebalo biti smiješno, jer, otkad pamtim, na Balkanu si predmet većeg vica ako si iz manjeg mjesta.
Uvijek su Glavice Donje u prednosti nad Glavicama Gornjim (jer je u Donjima škola, a struja je u Gornje kasnije stigla). Uvijek je bolje biti iz Šapca nego iz Pambukovice. Iz Đakova nego iz Piškorevaca. Iz Goražda nego iz Batova. Ili iz… Ustiprače.
Protiv stereotipa
Kako sam oduvijek bio protiv stereotipa, a posebno onih teorija o „građanima“ i „seljacima“, „urbanim“ i „ruralnim“ mozgovima, upitao sam kolegu Fahru Bečića, kolegu urednika u Al Jazeeri Balkans, pristojnog i školovanog gospodina, da mi malo objasni status Ustiprače i njene okolice.
– Pa, vidi, onako na prvu, po sjećanju, iz Ustiprače je najmanje 12 liječnika, u Istanbulu je otorinolaringolog Esad Korjenić, u Splitu njegov brat Osman, pedijatar, uživa u mirovini. Internista u Sarajevu Asim Prutina. Smijem li spomenuti i vlastitu kćer Mirelu, koja priprema doktorat iz medicine u Oslu? Ima nas više od 20 diplomiranih ekonomista, prof. dr. Faruk Jašarević, direktor iz Podgorice Slavko Miličević, ekonomist banke u Sydneyu Omer Hastor…
– Reče li to prezime Hastor? Pa nije valjda i onaj Nijaz Hastor što je podigao Prevent, zaposlio 5.000 ljudi u BiH u samo 11 godina, otvorio Fondaciju Hastor za nadarene đake i studente, dijeli više od 1.000 stipendija na godinu?
– To mi je bio prvi susjed u Ustiprači. Osim toga smo i rođaci. A ni Redžo Bekto nije daleko, on je na 10 km, iz Batova. Bekto, koji je napravio Bekto Precisa i proizvodi dijelove za Ferrari, Mercedes, Porsche, Maybach.
Kao i nesalomljive lopate i sjedalice za stadione. Dakle, njih dvojica, Hastor i Bekto, eto dva seljaka, zaposlili su 1.700 ljudi u Goraždu, pa je taj grad po zaposlenosti bolji od prosjeka Europske unije. Ima jedva sedam posto nezaposlenih! Čekaj još malo, da nastavim o Ustiprači. Iz tog je sela dvadesetak inženjera, a pitaj Boga koliko građevinaca, mašinaca, geodeta, agronoma…
Prof. dr. Ešref Gačanin je na Saobraćajnom fakultetu u Sarajevu, Safet Šečić je vodio tehnologiju u kragujevačkoj „Crvenoj zastavi“, Sabrija Čaušević je bio jedan od direktora u goraždanskoj „Pobjedi“, inženjer kemije Rade Rajčić radi u „Slobodi“ Čačak, Enver Čaušević je direktor „Sigme“ u Sarajevu, Davor Čvorak, inženjer u Geteborgu, potiče iz Ustiprače, sestra mu je Indira profesorica švedskog jezika i književnosti u… Švedskoj!
Ibro Gušo je magistar mašinstva u Sarajevu. Ne mogu ih se baš sviju sjetiti… Ima i dvadesetak profesora, nastavnika po srednjim školama, znam da je šest profesora matematike. Recimo Fahrudin Herenda, rah. Agan Hastor, brat poduzetnika Nijaza, također je diplomirao matematiku… Iz zaseoka Džuhe, jer Ustiprača ima i zaseoke je i vrhunski frizer Smajo Džuho, koji je sa škarama obišao svijet i triput bio šampion Jugoslavije.
Tri prvoligaška nogometaša
– Fahro, koliko ta tvoja Ustiprača ima stanovnika? Po ovoj priči, čini se većom od ozbiljnog grada.
– Ja procjenjujem da nema više od 300-350 stanovnika. Ali, kako bih ih nazvao? Nisu seljaci, nisu iz sela, jer im poljoprivreda nije glavna djelatnost. Nisu građani, premalo ih je da bi bili grad. Još sam ti zaboravio reći da smo imali tri prvoligaška nogometaša koji su igrali u Sarajevu, Želji, Čeliku, Olimpiji, Spartaku i Prištini. I tri televizijska autora. Osim mene, tu su Šemsudin Gegić i Jusuf Kadrić.
I tako je meni Fahro Bečić potvrdio željenu tezu da je najmanje važno gdje su čovjek, žena, dijete počeli život. Puno je važnije kako je im život prolazio i gdje su na kraju završili.
Izvor: Al Jazeera