Velike nepoznanice kenijskih izbora

U Keniji je prošle sedmice održana prva debata osam predsjedničkih kandidata, koji će se birati na izborima u martu (Reuters)

Piše: Peter Greste

Političke nauke su u najboljem slučaju neprecizna disciplina. Ali, u Keniji čini se da ona više nalikuje vračanju.

U većini etabliranih demokratija pronicljiv analitičar ima dobre šanse tačno predvidjeti rezultate izbora.

Redovne, iako dosta raštrkane, ankete mogu ponuditi svakome ko je zainteresiran za njihove rezultate dosta historijskih podataka s kojim se može raditi.

Uglavnom se može pratiti uzorak glasanja određenog izbornog mjesta, mogu se uzeti u obzir utjecaji demografskih promjena, a uz pomoć inteligentnog ispitivanja javnog mnijenja možemo dobiti dobru predstavu u kojem pravcu bi se mogla zemlja okrenuti na izborima.

Ali, u Keniji ovi izbori su toliko prepuni nepoznatih faktora da vještica bacanjem oka daždevnjaka u ključali kotao može imati iste šanse da predvidi rezultate izbora kao i politolozi.

Lista elemenata

Ovdje je lista novih elemenata koji zasebno unose nered kada su uobičajena pravila predviđanja izbora u pitanju. U kombinaciji, predviđanja su skoro nemoguća.

Novi Ustav: Godine 2010. Kenijci su uvjerljivom većinom izglasali novi Ustav, koji je preoblikovao niz državnih institucija. Od pravosuđa do odnosa između izvršne i zakonodavne vlasti, sve je novo. S obzirom da se na ovim izborima moraju prvi put uzeti u obzir nove institucije, nemoguće je znati kako će to utjecati na načine na koji će narod glasati.

Novi nivoi vlasti: Glasači koji izlaze na glasanje 4. marta će se suočiti sa zbunjujućim mogućnostima izbora. Među novim institucijama Ustav uspostavlja novi Senat i kantonalne vlade. Prije su glasači birali članove Parlamenta i predsjednika. Sada će morati izabrati lokalne predstavnike, kantonalne guvernere, članove Parlamenta, senatore, predstavnice žena i predsjednika. Niko nije posve siguran kako bi ovaj preneseni sistem vlasti mogao utjecati na politiku.

Nova biračka tijela: S novim nivoima vlasti dolazi potpuno novi niz birača. Iako je moguće napraviti grubu procjenu obrasca glasanja proučavanjem rezultata glasanja na prethodnim izborima, cifre su tako zbunjujuće da bi se samo najhrabriji analitičar usudio kladiti na svoje predviđanje ishoda izbora.

Nove političke stranke: Jedna od najzbunjujućih značajki kenijske političke scene je brzina kojom se stranke osnivaju i gase i brzina kojom političari prelaze iz stranke u stranku. Promatrajući ih, nekada se stekne osjećaj da se posmatra akcelerator čestica u kojem se atomi sudaraju i formiraju nove elemente koji su tako nestabilni da se raspadnu nekoliko nanosekundi kasnije.

Novi saveznici

Novi politički i etnički savezi: Kenijska politika se više zasniva na postizanju dogovora u zamjenu za glasove osoba koji imaju utjecaj na veći broj ljudi nego na nekoj ideologiji. To je razlog zašto nijedna od dvije vodeće koalicije – Jubilee, predvođen Uhuruom Kenyattaom, i CORD, koji predvodi Raila Odinga – nije bila u stanju dogovoriti o predstavnicima na izborima sve do skoro mjesec dana pred krajnji datum za nominacije. A ove koalicije su okupile naizgled nespojive partnere. Jubilee, primjera radi, okuplja lidere Kikuyu i Kalenjin zajednica – dva plemena koji su se snažno borili jedni protiv drugih na prošlim izborima. Niko nije zaista siguran koliko ove zajednice mogu biti lojalne novim alijansama.

Faktor ICC-a: Uhurua Kenyattu i njegovog kolegu i kandidata na izborima Williama Rutoa traži haški Međunarodni krivični sud (MKS). Ovaj par se tereti, u odvojenim slučajevima, za zločine protiv čovječnosti navodno počinjene tokom nasilja koje je izbilo nakon prošlih izbora. Ako pobijede, morat će suočit s izglednom diplomatskom izolacijom, ličnim sankcija i iritantnim pitanjima kako bi mogli upravljati zemljom sa optuženičke klupe u slučaju koji bi se mogao otegnuti godinama. Ovisno o tome koga pitate, optužbe MKS-a bi mogle ili potaknuti pristalice da pokažu svijetu da njihovo mišljenje ne vrijedi u ovoj zemlji, ili bi moglo okrenuti pokolebane pristalice alternativnim kandidatima. Ili oboje.

S toliko mnogo novih faktora, nije ni čudo što se anketari bore da postignu konsenzus o tome kako će zemlja glasati.

Anketari nisu jedni pred kojim se nalazi izazov. Svako ko pokuša procijeniti najizglednije poslovno okruženje nakon izbora, svako ko pokuša dokučiti da li će i gdje će doći do nasilja, svako ko pokuša isplanirati neposrednu budućnost – svako od navedenih se pati da dođe do predviđanja koje ima dobre šanse da se obistini.

Izvor: Al Jazeera