Vojvođansko čudo u Italiji

Rezultat Vojvodine je nevjerovatan i otvara ogromna vrata Novosađanima za evropsku turneju i tokom jeseni (EPA)

Piše: Slobodan Georgiev

Fudbalski klub Vojvodina iz Novog Sada jedan je od najstarijih klubova na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Ove godine ušli su u 102. godinu postojanja i obično se za taj klub kaže da je uz Zvezdu i Partizan najbolje što ima Srbija, a u onoj Jugoslaviji su bili negde iza „velike četvorke“ (Zvezda, Partizan, Hajduk, Dinamo) i sarajevskih klubova.

Veliki uspeh postigli su u sezoni 1988/89. osvajanjem titule SFRJ, što je značajna stvar imajući u vidu snagu tadašnjih klubova i te lige. Trener Voše Ljupko Petrović potom će sa Zvezdom osvojiti Kup Šampiona 1991, a u tom timu će biti Siniša Mihajlović najbolji igrač Vojvodine. Uz matorog Miloša Šestića, razume se.

Zanimljivo je da su titulu uzeli posle „Šajberove reforme“ kojom su bile utvrđene nameštaljke u jugoslovenskom fudbalu u drugoj polovini osamdesetih. Nekadašnja zajednička liga bila je tako uređena da su titule osvajali pomenuti „veliki“ klubovi, a tek po nekad bi se dogodilo da i neko drugi se umeša i proba da naruši uspostavljenu hijerarhiju.

Titula FK Sarajevo iz 1985. i pomenuta Vošina titula izuzeci su koji potvrđuju pravilo.

Po raspadu Jugoslavije, toga više nije bilo: sve titule unazad u Srbiji, i nekadašnjoj SR Jugoslaviji, podelili su Partizan i Crvena Zvezda, osim jedne iz 1996. koju je osvojio Obilić pod upravom Željka Ražnatovića. Ovu dosadu dodatno je pojačala dominacija Partizana u poslednjih osam godina kada je samo Zvezda prošle godine uspela da prekine njihov pobednički niz.

Vojvodina, koja je u četvrtak na Olimpicu u Torinu, dakle na neutralnom terenu, demolirala nekadašnjeg italijanskog velikana Sampdoriju, trudila se da preživi u senci „velikih“ i da osvoji bar Kup Srbije.

U isto vreme, „velika Zvezda“ ispala je od kazahstanskog Kairata.

Rezultat za anale

Vojvodina ovog leta igra od prvog kola kvalifikacija, dakle kreće sa najniže pozicije – što govori o mestu klupskog srpskog fudbala u Evropi – ali je to verovatno doprinelo da se u utakmicu sa timom iz Đenove uđe u dobroj formi i da se zabeleži rezultat koji ulazi u anale.

Koliko god bila slaba italijanska liga, slaba u odnosu na recimo devedesete godine prošlog veka, Sampdorija, sedmoplasirani tim iz prošle sezone, veliki je izazov za svaki klub iz bivše Jugoslavije i niko ne bi mogao da tvrdi da bi recimo Partizan ili Dinamo bili favoriti u dvomeču sa njima.

Ipak, „mala Vojvodina“ ih je pobedila na izuzetan način, demonstrirajući odlučnost i disciplinu u igri i pokazujući da mnogi mladi srpski igrači imaju perspektivu.

S druge strane, ta ista Vojvodina godinama unazad i pored afirmacije brojnih igrača i pored toga što su imali dobar tima i u nekoliko ranijih sezona, ne uspeva da se uključi u borbu za titulu u Srbiji jer im ne polazi za rukom da pobede u gotovo svakoj utakmici u prvenstvu kao što to čine Zvezda i Partizan.

Vojvodina je godinama u međusobnim duelima sa „večitim rivalima“ bila bolji protivnik, pobeđivala i u Novom Sadu i u Beogradu, ali je „padala“ na „malim utakmicama“, kao sada na početku sezone kada je igrala samo 2:2 sa Radnikom iz Surdulice koji se prvi put u istoriji takmiči u prvoj ligi Srbije.

Pored toga Voša jer kod kuće u prvom kolu bila ubedljivo poražena od beogradskog Čukaričkog, tima koji je novost u Srbiji i koji organizaciono i igrački može da se umeša u borbu za prvo mesto u Srbiji.

Najskuplji igrač Sampdorije skuplji od Vojvodine

Dakle, četvrti tim po vrednosti u Srbiji upropastio je Sampdoriju, ekipu koja ima reputaciju kluba koji je osvajao evropske kupove i titule u Italiji, jednoj od dokazano najjačih liga na svetu. Da ne pominjemo da su budžeti klubova neuporedivi i da najskuplji igrač tima iz Đenove zarađuje više od cele Vojvodine.

I pored toga što Samp nije igrala takmičarske utakmice, a Vojvodini je bila sedma u sezoni, rezultat je neverovatan i otvara ogromna vrata Novosađanima da se nadaju da će njihova evropska turneja trajati možda i tokom jeseni.

A šta će biti u Srbiji, čije je prvenstvo od prvog kola označeno kao neregularno zbog sumnje u nameštanje utakmice između OFK Beograda i Crvene Zvezde, koju je Zvezda dobila sa 6:2, a gubila je na poluvremenu 2:0?

U takvim okolnostima, gde je sve svelo na obračun između Zvezde i Partizana, sve će biti učinjeno da se sva energija usmeri ka tome ko će uzeti 27 titulu, teško je očekivati da će Vojvodina ili Čukarički biti u prilici da se umešaju i probaju da osvoje titulu uprkos tome što po igračkim kvalitetima možda i premašuju Partizan i Zvezdu.

Već sada se komentariše da ONI ne mogu da izdrže celu sezonu, da padnu već u oktobru i tome slično. Kao da Partizan i Zvezda, sa druge strane, tek kreću da igraju kako treba u oktobru! Ukoliko bi Voša ili Čuka uzele titulu, čini se iz ove perspektive da ti to bilo lekovito za srpski fudbal i možda bi pokazalo da su nameštaljke zaista svedene na neki minimalni nivo.

A možda bi značilo da su se samo „okoristili“  o svađu „večitih“ i da u nemogućnosti da se „napravi dogovor“ kome prvo ide 27. titula, ona ode nekom trećem.

Za srpski fudbal bi, prema mišljenju autora ovog komentara, bilo više nego lekovito da Partizan i Zvezda budu neko vreme na klupi za rezerve. Bilo bi dobro i za ta dva kluba.

Dok se to ne dogodi ostaje nam da podržimo Vojvodinu i da se povedemo načinom na koji im je poštovanje ukazala publika u Italiji koja je istakla na ćirilici slogan zahvale Vujadinu Boškovu, legendarnom igraču i treneru, koji je od Sampdorije napravio evropski klub, uprkos Milanu, Interu i Juventusu. Bar na nekoliko sezona.

Izvor: Al Jazeera